"Naša privrženost obezbjeđivanju pozivanja na odgovornost ne znači da se svako suđenje mora završiti osuđujućom presudom", rekao je Meron za Dnevni avaz.
Prema njegovim riječima, da je jedina uloga sudija da osude, živjelo bi se u svijetu u kojem bi svaka osoba optužena za zločin automatski bila kriva.
"Takav svijet nije ono što mislimo kada kažemo - pravda", dodao je Meron.
On je kazao da pravna pitanja u vezi sa predmetom Vojislava Šešelja, uključujući njegovo privremeno puštanje na slobodu, spadaju u nadležnost Pretresnog vijeća Tribunala koje postupa u tom predmetu i da, kao predsjednik, nema i ne smije imati bilo kakvu ulogu u vezi s tim pitanjima.
Na pitanje da li se boji da će Šešelj usporiti proces obnove regionalnog povjerenja koji je Tribunal počeo, Meron je odgovorio da uspješnost uspostavljanja mostova između država i naroda na Balkanu zavisi od lidera i društvenih zajednica u tom regionu.
"To su kompleksni procesi koje ne mogu diktirati spoljni faktori, već moraju doći iznutra u tim zajednicama", naveo je Meron.
Govoreći o zaštiti svjedoka, on je rekao da je to za Tribunal od najveće važnosti i podsjetio da taj sud primjenjuje brojne zaštitne mjere, a organizuje i relokacije u najozbiljnijim slučajevima.
Upitan da li će Tribunal biti primoran da radi i nakon 2017. godine, za kada je najavljeno da će biti zatvoren, Meron je rekao da će Trubunal biti zatvoren nakon što završi svoj preostali pravosudni posao i preduzme administrativne korake, poput rashodovanja preostale imovine.
"Početkom 2015. preostaće četiri prvostepena i pet drugostepenih predmeta, ali se krajem te godine očekuje da će se taj broj smanjiti na samo jedan prvostepeni i jedan žalbeni postupak. U ovom trenutku, očekuje se da će posljednja - žalbena presuda u predmetu 'Prlić i drugi', biti izrečena polovinom 2017", kazao je Meron.
On je dodao da je svjestan kritika da je Tribunal spor i skup, i napomenuo da se mora imati u vidu da je vrsta predmeta koji se vode pred Tribunalom potpuno drugačija od onih koji se vode pred nacionalnim sudovima, pri čemu se većina suđenja koja su u toku odnose na optužene koji su kasno uhapšeni, poput Karadžića, Mladića i Hadžića.
Meron tvrdi da sudije ne mogu biti podložne spoljnim uticanjima, popularnim percepcijama ili kritikama, predlošcima o nečijoj krivici ili ličnim stavovima, i da "pravda jeste i mora ostati slijepa na sve to".
On je rekao i da je Tribunal prestao s podizanjem novih optužnica u vezi s navodima o ratnim zločinima i međunarodnim zločinima 2005. godine, a da Mehanizam nema mandat da sam podiže optužnice i da je na sudovima u BiH i drugdje u regionu da obezbede pozivanje na odgovornost.
Prema Meronovim riječima, Tribunal je locirao svaku od 161 osobe protiv kojih je podigao optužnice, što je rekord, ali mandat Tribunala nikada nije bio da sudi svima koji su osumnjičeni za ratne zločine počinjene tokom sukoba u bivšoj Jugoslaviji.
"Veliki dio odgovornosti za krivično gonjenje takvih predmeta jeste na lokalnim sudovima u regionu. Nacionalni pravosudni sistemi sve više rade na tom zadatku", zaključio je Meron.
