U velikom studiju u Montrealu Robert Zemekis naporno radi kako bi stvorio izgubljeno mjesto i vrijeme. Njegov glavni čovjek, Džozef Gordon-Levit, stoji na samoj ivici ogromnog oblakodera izgrađenog od čelika i betona i gleda u bezdan zelenog ekrana velikog poput fudbalskog igrališta. Međutim, njegov lik – začuđujuće – nema supermoći uobičajene za akcione junake koji vas očekuju u multipleks bioskopima. Umjesto toga, opremljen je samo svojim snom i vjerom da je sve moguće, u trenutku dok kreće u svoj hod po žici razapetoj između dvije najveće zgrade na svijetu.
Zemekis je kao ključni trenutak svog novog filma izabrao jutro 7. avgusta 1974. godine kada je francuski akrobata Filip Peti zaokupio maštu cijelog svijeta s naizgled nemogućim podvigom – šetnjom po žici između kula blizanakinja Svjetskog trgovačkog centra u Njujorku. Četrdesetak godina kasnije, uz pomoć najmodernijih vizuelnih efekata, 3D i IMAX tehnologije, Zemekis i Gordon-Levit oživljavaju taj trenutak u filmu „Put do slave”E („The Walk“) koji je upravo u završnoj fazi postprodukcije. Oni će pokušati da urade i nešto naizgled nemoguće: da udahnu život zauvijek izgubljenim oblakoderima.
U pauzi snimanja Gordon-Levit („Početak“) priča o tome kako je mogao da se poistovjeti s Filipovom pričom.
- Postoji mnogo sličnosti - kaže Džozef, upoređujući hod po žici i glumu.
- Kada glumite u filmu oko vas je haos... Morate da se usresrijedite i ne mislite na sve to. Naučio sam ponešto o tome kako je hodati po žici i zapravo je isto kao i gluma. Ako počneš da razmišljaš u stilu „Visoko sam” ili „Mogao bih da izgubim ravnotežu” – gotov si - zaključuje glumac.
Reditelj Zemekis kaže da je ovo ludi film, ali i ljubavno pismo kulama bliznakinjama čija je realizacija trajala godinama: zamišljen je još 2007, u bioskope stiže u oktobru 20 15.
- Jedan od najvećih izazova bila je činjenica da je danas vrlo teško snimiti bilo koji film koji nije proizašao iz nečega. Ispada da je najteže za snimanje ono što pokušava da bude jedinstveno i originalno. A kada tome još dodate i činjenicu da je film o hodaču po žici snimljen 3D tehnologijom... To postaje gotovo nemoguć zadatak.
Zemekis je najviše zahvalan Tomu Rotmanu, direktoru studija TriStar.
- Tom i ja zajedno smo snimili film „Brodolom života” dok je on bio na čelu studija 20th Century Fox tako da se dugo znamo.To je za obojicu bio vrlo rizičan film.
Tomu se mnogo dopala priča o Petiju i imao je hrabrosti da odobri njeno snimanje - ističe Zemekis.
- Bob Zemekis je istinski filmski stvaralac - kaže Rotman.
- On ima rijetku sposobnost da spoji epsku priču s intimom. Jedna je stvar staviti publiku u cipele hodača po žici uz zadivljujuće specijalne efekte. Međutim, sasvim je drugo izazvati pri tom u njoj i emocije.
Stručnjak za korišćenje novih filmskih tehnologija koje pomažu priči i razvoju likova, Robert Zemekis je pažnju na sebe skrenuo još 1985. godine režijom hita „Povratak u budućnost“. Između ostalog, režirao je i „Lov na zeleni dijamant“, „Forest Gamp“ (za koji je dobio Oskara), „Brodolom života“, „Ko je smjestio Zeki Rodžeru“, „Kontakt“, „Božićna priča“ i najnoviji, odlično ocijenjen „Let“ sa Denzelom Vošingtonom u glavnoj ulozi.
- Da citiram reditelja Fransou Trifoa: „Zaista veliki film je savršen spoj istine i spektakla” i mislim da je to razlog zašto uopšte gledamo filmove - kaže Zemekis o svom rediteljskom pristupu.
- Gledaćemo priču koja je zasnovana na istini i unutrašnjem putovanju ali ćemo gledati i spektakl.
Opsesija iz djetinjstva: Film prati i događaje koji su uopšte doveli do slavnog hoda po žici, uključujući i Petijeve opsesije još u ranom djetinjstvu, njegove romantične susrete i promjenjiv odnos s očinskom figurom Papom Rudijem (Kingsli).
- Hod po žici između dva oblakodra Svjetskog trgovinskog centra je istovremeno prelijep i fizički smio, ali tu postoji i određena metafora - smatra Gordon-Levit.
- Tema filma je vjerovanje u sebe, toliko snažno da sebi kažeš: „Mogu da postignem sve što poželim i da budem ko god hoću”.
Što se, pak, tiče kula i tragedije koja ih je zadesila 11. septembra 2001. godine, glumac i redtelj na film „Put do slave” gledaju i kao na odavanje počasti Svjetskom trgovinskom centru.
- Mislim da je važno zapamtiti da tragedija ne može da izbriše nešto što je bilo lijepo. Ne treba da dopustimo da bliznakinje budu simbol katastrofe već da ih pamtimo i u trenutku ljepote - kaže Gordon-Levit.
Zemekis ističe da su kule praktično jedan od likova filma.
- U tragičnoj istoriji ovih oblakodera, desio je jedan veličanstveni, ljudski trenutak koji smo prikazali. To je ono vrijedno pamćenja.
Hodanje među oblacima: Film „Put do slave” (u kome sporedne uloge tumače Ser Ben Kingsli i Šarlot Le Bon, zvijezda hita „Indijski začin na francuski način“) svojim kvalitetom već sad obećava da će publiku staviti u epicentar akcije, najbliže što je ikada neko prišao kada je riječ o hodanju među oblacima.
Zemekis to ovako objašnjava:
- Ako se bojite visine možda vam gledanje filma neće biti baš najprijatnije, ali to je bila još jedna od stvari koje su mi se u njemu dopale.
Izvor i foto: blic.rs
