Vlasnici privatnih vrtića u Podgorici smatraju da bi država morala da razmisli o tome da se i oni, poput privatnih ambulanti i klinika, mogu uvezati sa državnima u jedan sistem, na obostranu korist i zadovoljstvo, tim prije što, kako preciziraju, Zakon o predškolskom obrazovanju i vaspitanju to omogućava.
“Na taj način, država bi mogla proširiti i efikasnije upravljati kapacitetima za upis djece. Svaki vid kooperacije državnog i privatnog sektora poboljšao bi i naše i njihove finansijske uslove, smanjio cijene vrtića, rasteretio prebukirane državne vrtiće, što svima odgovara, uključujući i roditelje i djecu”, kazala je za Portal Analitika vlasnica vrtića “Kućica” Lidija Mirković, jednog od osam privatnih podgoričkig vrtića koji imaju licencu Ministarstva prosvjete.
Sa njom se slaže i Snežana Milić, vlasnica vrtića “Arso Milić” na Koniku, inače prvog privatnog vrtića u Podgorici, koji je otvoren prije skoro 13 godina. “Možemo se naći ‘na pola puta’ – da država, recimo, subvencioniše privatnicima primanja koja se isplaćuju osoblju. Na taj način, privatni vrtići mogli bi da spuste cijenu a državni, u kojima su grupe i sa po 50-oro djece, bi se rasteretili”, kaže Milić.
Ona smatra da je jasno da u prebukiranim državnim vrtićima, rad sa djecom ne može da se odvija po obaveznim standardima jer to jednostavno fizički nije moguće postići, ma koliko vaspitači bili voljni.
Zorka Kraljević, vlasnica vrtića „Maša“ dodaje da situaciju dodatno komplikuju vrtići koji rade bez licence. “Roditelji bi trebalo da dobro obrate pažnju na to da li je vrtić gdje će njihovo dijete boraviti, licenciran. U Podgorici veliki broj vrtića, ali i igraonica rade bez licence Ministarstva prosvjete, ne zadovoljavaju neophodne uslove za rad sa djecom, uključujući i higijenske. U njima često rade osobe nestručne za rad sa mališanima”, kaže sagovornica Portala Analitika.
Nije svaka šarena kućica vrtić: Po zakonu, privatna predškolska ustanova može se osnovati ako ima, pored dovoljnog broja djece, odobren obrazovni program u skladu sa Zakonom o predškolskom obrazovanju i vaspitanju, obezbijeđen stručni vaspitni kadar, odgovarajući prostor, nastavna sredstva i higijensko-tehničke uslove.
Ministarstvo prosvjete pozvalo je nedavno vlasnike privatnih vrtića da dostave neophodna dokumenta kako bi dobili licencu za rad.
“Nije svaka šarena kućica vrtić. To podrazumijeva veliki vaspitno-obrazovni angažman. Moramo imati vaspitače, medicinske sestre, pedagoge sa položenim stručnim ispitom, osoblje za održavanje higijene... Nelicencirani vrtići prave veliku štetu registrovanim predškolskim ustanovama koje rade po svim propisima, ali i roditeljima čija djeca borave na mjestima koja nijesu po standardima obrazovne ustanove”, smatra Mirković.
Kraljević objašnjava da su vrtići bez licence, suštinski oslobođeni svih obaveza, jer ne plaćaju ni obaveze državi, praveći im tako tako nelojalnu konkurenciju.
“Uz to, nas stalno nadziru, ocjenjuju pravilnost i kvalitet rada, dok su oni oslobođeni i tog dijela.
Naše stručno osoblje ima barem dvije obavezne godišnje edukacije jer, predškolski uzrast je najostjetljiviji i najvažniji za intelektualni, socijalni i emotivni razvoj osobe”, kaže Mirković.
Koliko je isplativo: Mjesečna članarima je 39 eura za državni vrtić i koji par eura više za jaslice, dok je u privatnima preko 100 eura. No, vlasnici ističu da mjesečni prihodi nijesu veliki nakon odbijanja svih troškova.
“Ovo je odgovoran i vrlo zahtjevan posao. Naravno, lijep je na svoj način. Ali, ako pričamo o profitu, to su mali prihodi, pogotovo u odnosu na uloženi trud i odgovornost”, kaže Milić, u čijem vrtiću radi stručno osoblje, po zvanično propisanom programu, koje redovno ide na seminare.
U njenom slučaju, olakšavajuća okolnost je to što ne plaća zakup, jer je vrtić otvorila u svojoj kući koja ima i ogromno dvorište idealno za dječiju igru i izlazak na čist vazduh.
“Cijene nijesam mijenjala godinama. Tim prije, što je počela finansijska kriza, pa je i razumljivo da roditelji često imaju poteškoće da izdvoje novac za privatni vrtić”, govori Milić.
Da je održavanje privatnih vrtića zahtjevan i ne previše unosan posao potvrđuju i ostale sagovornice Portala Analitika. Zorka Kraljević kaže da je problem sa finansijama najizraženiji u vrijeme školskih raspusta i godišnjih odmora, kada je veliki broj djece odsutan.
“Tada smo prinuđeni da smanjujemo broj zaposlenih, iako su nam tokom čitave godine neophodni, i gotovo je nemoguće isplatiti troškove”, pojašnjava Kraljević.
Čekanje na poziv: Uvezivanje privatnog i državnog sektora je ono što bi Ministarstvo moglo da ponudi pored izgradnje novih vrtića, smatraju sagovornice Portala Analitika.
“Ako kod mene rade tri žene sa 25 djece, možete zamisliti koliko je potrebno pažnje za 50! To je neizvodljivo”, smatra Milić i dodaje da bi saradnja privatnih i državnih vrtića bila od istinske obostrane koristi.
Nadležni iz Ministarstva se po ovom pitanju, međutim, nikada nijesu izjašnjavali.
“Do sada smo dobili samo jedan poziv za edukaciju zaposlenih, kojem smo se rado odazvali”, kaže Zorka Kraljević.
Mirković smatra da će takav poziv, prije ili kasnije, ipak stići.
“Sve ide sporo pa i to. Spremni smo i da čekamo i da zajedno ulažemo. Uostalom, zato smo se oprijedili za ovaj posao”, zaključuje Mirković.
Aleksandra STANKOVIĆ
