Neki naučnici vjerovali su da ljudi ne bi mogli da prežive lansiranje ili uticaj kosmičkog prostora, tako da su stručnjaci koji su radili na svemirskom programu vidjeli letove životinja kao neophodnu pripremu za svemirske misije sa ljudima. Amerikanci su se odlučili za šimpanze, dok je Sovjetski savez odlučio da u svemir pošalje psa.
Lajka je bila napušten pas, mješanac (bila je dijelom haski i dijelom terijer), težak oko šest kilograma i star oko tri godine. Uzeta je nasumično sa moskovskih ulica, pod pretpostavkom da je, pošto je ulični pas, već navikla na ekstremne uslove hladnoće i izgladnjelosti. Ruski časopisi u to vrijeme objavili su da je Lajka"flegmatičan pas koji ne ulazi u sukobe sa drugim psima".
Bila je trenirana sa još dva psa, ali je na kraju odlučeno da je ona pravi putnik svemirske letjelice.
Osoblje tzv. misije Sputnjika 2 dalo joj je nekoliko imena i nadimaka, među kojima su bili Kudrijavka (Kudrava), Žučka (Bubica) i Limončik (Limunčić). Na kraju je prihvaćeno ime Lajka, rusko ime za nekoliko psećih rasa (doslovno znači lajavac).
Od samog početka znalo se da će Lajka umrijeti, jer Sputnjik 2 nije bio napravljen tako da može da se vrati na Zemlju.
Jedan ruski naučnik je prije lansiranja odveo Lajku svojoj kući, da se igra sa njegovom djecom, a nekoliko godina kasnije izjavio je: “Želio sam da uradim nešto lijepo za nju. Ipak joj je ostalo još malo života.”
Lajka je uginula pet do sedam sati nakon lansiranja usljed stresa ali i velike toplote koja je nastala zbog kvara u kontrolnom sistemu za regulisanje temperature u letjelici. Sputnjik 2, s tijelom Lajke, u narednih 158 dana obišao je Zemlju 2.570 puta. Sagorio je prilikom ulaska u atmosferu Zemlje 14. aprila 1958. godine.
Pravi uzrok Lajkine smrti nije bio javno objavljen decenijama nakon leta.
Iako Lajka nije preživjela putovanje, eksperiment je dokazao da živi putnik može da preživi lansiranje u orbitu i podnese bestežinsko stanje.
Ruski zvaničnici su 11. aprila 2008. godine, podigli spomenik u znak sjećanja naLajku. Ovaj mali spomenik nalazi se u blizini vojno-istraživačke ustanove u Moskvi koja je pripremila Lajkin let u svemir, i predstavlja psa koji stoji na vrhu rakete.
Naučna i dnevna štampa tog vremena rijetko je pominjala Lajkinu žrtvu nakon ovog eksperimenta, jer je on bio u sijenci nadmetanja Sovjetskog saveza i Sjedinjenih Američkih Država. Tek u godinama koje su dolazile pokrenuto je pitanje etičkih aspekata ovog eksperimenta, a on je pokrenuo i niz rasprava o zloupotrebi životinja i testovima nad njima u svrhu napretka nauke.
Tek 1998.godine, nakon sloma sovjetskog režima, jedan od naučnika koji je učestvovao u eksperimentu, oglasio se u medijima izrazivši žaljenje zbog Lajkine smrti:
- Rad sa životinjama predstavlja vrstu patnje za sve nas. Prema njima se ophodimo kao sa bebama koje ne umiju da govore. Što više vremena prolazi, sve više mi je žao zbog toga. Nije trebalo to da uradimo... Nismo dovoljno toga saznali iz ove misije kako bismo time opravdali smrt psa...
Izvor i foto: zivotinje.rs
