Poštovaoci lika i djela fenomenalnog muzičara oslikali su u Podgorici, preko puta Pravnog fakulteta, grafit sa njegovim likom u znak obilježavanja dvadesetogodišnjice njegove smrti. Osim Milanovog lika na grafitu se mogu vidjeti i stihovi iz pjesme EKV-a "Zemlja" i numere "Kao da je bilo nekad".
Velikan jugoslovenskog rokenrola i imao je samo 36 godina kada mu je 1994. dijagnostikovan rak pankreasa od kojeg je iste godine i preminuo, piše Politika.
Prisjećajući se svojih muzičkih početaka u jednom intervjuu iz 1985. godine, Milan Mladenović je rekao:
„Bilo je to davno. Živio sam u Sarajevu. Bio sam klinac sa naočarama i nosio tango gitaru ispod miške. Odlazio sam na časove gitare kod čuvenog Garija Garinča. Od njega sam naučio neke akorde.”
Tokom odrastanja u Sarajevu stalno je pjevao pjesme „Bitlsa” i maštao da postane jedan od njih. Želja mu se nije ostvarila, ali je postao jedinstvena ličnost muzičke scene bivše Jugoslavije. Stalno je svirao i, kako je pričao, pravio „neke pjesmice”, a prije nego je u Beogradu nastala grupa „Šarlo akrobata”, čiji je bio član, osnovao je „Limunovo drvo” čiji se hit „Oko moje glave” pamti i danas.
„Osamdeset prva, druga i možda treća bile su veoma interesantne godine, jer je tada bila manija žurki po Beogradu i postojao je određeni krug ljudi koji se ludo zezao. Nešto u vazduhu je visilo, neka dobra atmosfera, svi su bili zajedno i svi su imali simpatije za svoje bližnje. Iz te euforije isplivale su tri beogradske grupe: ’Idoli’, ’Električni orgazam’ i ’Šarlo akrobata’ koju smo osnovali Dragomir Gagi Mihajlović, Dušan Kojić Koja, Vd i ja. Snimili smo za ’Jugoton’ ploču „Paket aranžman”, čime smo prestali da budemo demo-bend, već smo postali veoma poznati, prava senzacija. Svuda se pisalo o nama, pošto je svima izgledalo da smo iz istog fazona i da pripadamo istom pokretu”, zabilježeno je u monografijiMilana Mladenovića „Dječak iz vode” autora Flavija Rigonata.
Iz „Limunovog drveta” nastala je „Katarina Druga” koja nešto kasnije mijenja ime u „Ekatarina Velika”. Ne baš uspješni počeci sa „Katarinom Drugom”Mladenovića i ostale članove benda nisu spriječili da postanu jedan od najvećih sastava u bivšoj Jugoslaviji i otpjevaju velike hitove poput: „Oči boje meda”, „Kao da je bilo nekad”, „Ti si sav moj bol”, „Novac u rukama”, „Par godina za nas”, „Ljubav”…
Oni koji su ga poznavali tvrde da nikada nije prebolio rat koji je plamsao na prostorima bivše zajedničke zemlje i sa još nekoliko rokera 1992. pokrenuo je projekat antiratnog karaktera „Rimtutituki” i snimio himnu „Slušaj vamo”.
Jedan od njih je Srđan Gojković Gile iz „Električnog orgazma” koji danas priznaje da ne može da razdvoji svoj privatni i profesionalni odnos prema Milanu Mladenoviću jer su se poznavali još od gimnazijskih dana.
– Ali, kada bih govorio samo o Milanovom profesionalnom radu, on je svakako bio na čelu jedne od najznačajnijih grupa osamdesetih i početka devedesetih godina, ne samo u Beogradu već i na prostoru bivše Jugoslavije. Ostavio je neizbrisiv trag i do danas pjesme koje je napisao ostale su aktuelne – kažeGojković.
Na pitanje da li je u njegovoj muzici bilo otpora, da li je bilo protesta, vođa „Električnog orgazma” kaže da je i Mladenović, ali i cijela ta generacija muzičara nosila pečat pobune protiv tabua, da ju je obilježavala borba za osvajanje novih sloboda.
– I to i u muzičkom i u tekstualnom dijelu. Stvarali smo nešto što do tada nije postojalo u muzičkom svijetu. Jeste to bio neki temelj čak i same pobune. Ali, bila je to samo jedna nit koja je činila čitavo klupko – kaže Srđan Gojković.
A o projektu „Rimtutituki”, Gile kaže da je bio antiratni:
– Da li bismo, da je živ, pravili neki „Rimtutituki 2”? Danas su više prisutni neki socijalni i politički problemi. Onda smo željeli da napravimo pjesmu o požaru koji se rasplamsavao. Bio je to specifičan trenutak u istoriji i vremenu. Siguran sam da bi Milan svakako imao šta da kaže o svemu ovome što se danas dešava. U svakom slučaju, njegova muzika je preživjela, i danas je jednako aktuelna i živa. I biće tako i za 20 i za 50 godina. Te teme će vječno biti aktuelne i ljudi će moći da se identifikuju – zaključuje Srđan Gojković Gile.
Izvor: Politika
Foto: Ivana Božović
