Društvo

Nepodnošljiva lakoća (ne)ravnopravnosti

2810ravnopravnostPOCETNA
Iako se radi tek o prijedlogu, izmjene i dopune Zakona o rodnoj ravnopravnosti već nailaze na nerazumijevanje, čak i otpor. Bivša poslanica crnogorskog parlamenta Beba Džaković kaže da nikada neće prihvatiti rodno senzitivan jezik, te da je najvažnija uloga žene da bude majka. S druge strane, predstavnice organizacija koje se bore za ravnopravnost smatraju da su izmjene Zakona šansa da rodna ravnopravnost konačno zaživi.

Portal AnalitikaIzvor

 

Nakon nedavno održane sjednice Socijalnog savjeta, generalna sekretarka Unije poslodavaca Suzana Radulović, kazala je da izmijenjeni Zakon o rodnoj ravnopravnosti neće mnogo doprinijeti poboljšanju položaja žena.

2810rodnaravnopravnosttekst„Prema zakonu, svi poslodavci će biti dužni da u svakodnevnom radu upotrebljavaju rodno senzitivan jezik. To će izazvati probleme. Ovo je karikiranje prava žena i nema nikakvo opravdanje“, podvukla je Radulović.

Njeno mišljenje dijeli i bivša poslanica DPS-a u Skupštini Crne Gore Beba Džaković koja je izričita da nikada neće koristiti rodno senzitivni jezik, te da je to nešto što je nametnuto Crnoj Gori, ali ne i stvarno potrebno Crnoj Gori. Džaković tvrdi da je najvažnija uloga žene kao majke, te da joj tu ulogu niko ne može uzeti, niti je može zamijeniti.

S druge strane, savjetnica u Programu rodne ravnopravnosti UNDP-a, Sanja Elezović,  govori da su muškarcima i ženama nametnute rodne uloge i da - dok god te nametnute uloge  budu upravljale muškarcima i ženama - naše društvo neće moći da napreduje i da se razvija, što i jeste jedan od glavnih apsekata Zakona o rodnoj ravnopravnosti. Elezović medije smatra jednim od glavnih i velikih aktera u promovisanju rodne ravnopravnosti i isticanju njenog značaja.

S obzirom na to da se naša zemlja opredijelila za evropske integracije, jedna od dužnosti je eliminacija i smanjenje diskriminacije na osnovu pola, a neke od novih odredbi Zakona će značajno doprinijeti regulisanju stanja u oblasti rodne ravnopravnosti, mišljenje je načelnice Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti, Biljane Pejović.

2810Pejovic1Zašto je bitna rodna ravnopravnost: I u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava i u UNDP-u pravo žena na jednak tretman - što je i osnova rodne ravnopravnosti - vide kao poštovanje osnovnih ljudskih prava.

„Rodna ravnopravnost podrazumijeva ravnopravno učešće žena i muškaraca u svim oblastima javnog i privatnog sektora, jednak položaj i jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava i sloboda i korišćenje ličnih znanja i sposobnosti za razvoj društva, kao i ostvarivanje jednake koristi od rezultata rada“, smatra sagovornica Portala Analitika Biljana Pejović.

Kako ističe, suština je u jednakim ulogama žene i muškarca u našem društvu, bez ikakve diskriminacije. Pejović ističe da je rodna ravnopravnost pretpostavka koja će našu zemlju približiti ne samo evropskim integracijama i članstvu u EU, već će značiti i ispunjavanje obaveza prema Ujedinjenim nacijama i Savjetu Evrope.

Pored poštovanja ljudskih prava i ispunjavanja obaveza prema različitim evropskim i svjetskim organizacijama, savjetnica u Programu rodne ravnopravnosti UNDP-a, Sanja Elezović naglašava etički aspekt, kao i ekonomski – gdje ekonomski bolje napreduju zemlje u kojima žene imaju jednaku zastupljenost na tržištu rada, gdje podjednako zarađuju, kao i muškarci.

2810Elezovic1Naša sagovornica navodi da Zemlju nastanjuje približno jednak broj muškaraca i žena, te da i jedni i drugi treba da uživaju ista prava, jednako učestvuju u svim aspektima života, i donošenju odluka.

„Treći aspekt je razvojni aspekt jedne zemlje. Kada planiramo najbolje je da zastupimo sve zainteresovane grupe i njihove interese uklopimo u planiranje bilo koje politike. I svaka politika koja je planirana, znači da su praktično pitani svi na koje se ta politika odnosi. Te politike pokazuju najbolje rezultate i to je dokazano. Dakle, taj razvojni aspekt je opet nešto što nam je bitno kada raspravljamo o rodnoj ravnopravnosti“, objašnjava sagovornica Portala Analitika.

Elezović dodaje da rodna ravnopravnost u suštini predstavlja ravnomjernu podjelu moći i da je njen cilj jednakost muškaraca i žena, a ne nikako nadmoć jednih nad drugima.

Osim kažnjavanja za nekorišćenje jezika koji je rodno senzitivan, a koji su ovih dana osim javnih ličnosti komentarisali i predstavnici sindikata, poslodavaca, lingvisti, i Pejović i Elezović naglašavaju da izmjene i dopune Zakona donose i novine koje će doprinijeti efikasnijoj zaštiti od diskriminacije po osnovu pola. Među njima navode obavezu uvođenja rodno osjetljive statistike od strane državnih organa, organa državne uprave i lokalnih samouprava, javnih ustanova, javnih preduzeća i drugih pravnih lica koja vrše javna ovlaščenja. Takođe, obavezna će biti i obuka na temu postizanja rodne ravnopravnosti čime se, kako tvrdi Pejović, stvara mogućnost ne samo za edukaciju zaposlenih, već i senzibilizaciju svih koji sprovode zakone ove države u vezi sa svim mogućim aspektima diskriminacije po osnovu pola.

„Zakon se donosi da bismo njime praktično obezbedili da se ravnopravnost sprovodi, da se registruje bilo koja vrsta diskriminacije po osnovu pola, da se reaguje na tu diskriminaciju institucionalno i da se stvaraju politike na osnovu validnih podataka o tome šta mi u stvarnosti imamo. Ovaj zakon donosi mnogo novina koje su veoma pozitivne i predstavljaju iskorak u odnosu na prethodni zakon“, objašnjava Elezović.

Jezik je nešto što svi smatramo da znamo: Posljednjih dana bili smo svjedoci da je kažnjavanje onih koji ne koriste rodno senzitivni jezik izazvalo „negodovanje“, ne samo onih koji će morati iz džepa da izdvoje ukoliko ovaj prijedlog zakona bude usvojen, već i pojedini lingvisti, ali i javne ličnosti. Savjetnica UNDP-a smatra da je to zato što je jezik nešto što svi razumijemo i s toga nam je najlakše da o tome diskutujemo.

„Rodno senzitivni jezik je samo jedan od aspekata koji ovaj Zakon tretira. Ali to je ono što se nama čini da svi znamo i da smo svi stručnjaci. Zato i dajemo sebi za pravo da u javnosti samo pričamo o tome. Time na neki način pravimo otpor u odnosu na rodnu ravnopravnost kao takvu. Mi, zapravo time što izdvajamo samo jedan aspekt i što ga izvrgavamo ruglu, vršimo posrednu diskriminaciju jedne grupe“, objašnjava Elezović i dodaje da je u pitanju tek nacrt Zakona, te da bi valjalo otvoriti javnu raspravu na kojoj bi se govorilo o prihvatljivim rješenjima u jeziku. Napominje da su neke tuđice, posebno iz oblasti tehnologije, veoma lako ušle u svakodnevnu upotrebu, ali kada je u pitanju rodno senzitivni jezik tu se nailazi na otpor.

2810Dzakovic2Da korišćenje rodno senzitivnog jezika izaziva otpor, pokazuje i primjer dugogodišnje poslanice crnogorskog parlamenta Bebe Džaković, koja je izričita da svoj vokabular neće mijenjati.

„Uopšte mi ne pada na pamet da mijenjam jezik koji sam učila od rođenja, da jezik koji sam učila da mora biti književan i ispravan… Sada treba da kažem vatrogaskinja, ili ne znam kako se kaže za žene što voze voz ili auto… Da izmišljam razne izraze ili da budem kažnjena zato što neću da govorim rodno senzitivnim jezikom. Neću nikada govoriti taj jezik. Zamislite šta bi trebalo muškarci da rade. Uzmite pojmove - misao, ljubav, sreća – sve što je lijepo je u ženskom rodu. Muškarci sada treba da traže da se to preobrati u muški rod“, objašnjava sagovornica Portala Analitika.

Džaković, u njenom stilu, dodaje da se radi o „opštoj cirkusijadi“, te da ne može da shvati „izmišljotine“ kojima se želi uvesti rodno senzitivni jezik.

„Van svake pameti je da moramo sve da slušamo što nam neko sa strane kaže. Nemoguće je izlomiti naš jezik i pretvoriti ga u ono što oni hoće“, kaže članica DPS-a.

Ipak, sa poznatom Pljevljakinjom nije saglasna načelnica Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti, Biljana Pejović, koja kaže „da se predloženom kaznenom odredbom legitimiše potreba da se postepeno mijenja javna svijest o tome koliko jezik može biti pogodno tlo za diskriminaciju, odnosno do koje je mjere diskriminacija prisutna kada je u pitanju naročito javni govor u medijima“. Sagovornica Portala Analitika navodi da je postojeći Zakon već 2007. godine predvidio upotrebu rodno senzitivnog jezika, ali da njegova primjena nije bila adekvatna.

„To što  je  upravo novčano kažnjavanje izazvalo najveću polemiku jeste u dobroj mjeri zabrinjavajuća činjenica. Mi nemamo pravo unaprijed da tražimo mogućnosti da ne poštujemo zakon koji je usvojen. Takvo ponašanje je nedopustivo u svakom iole stabilnijem pravnom sistemu, i ne znam koji pravni sistem poznaje takve norme koje se poštuju „ako se nekome sviđaju ?!” Otuda je namjera predlagača Zakona da kroz obavezu i uvođenje sankcija obezbijedi puno poštovanje zakonskih normi“, ističe Pejović i dodaje da su izmjene i dopune Zakona usmjerene na dobrobit cjelokupnog crnogorskog društva.

Muške i ženske uloge: Ono što pripadnice institucija koje se bore za rodnu ravnopravnost ističu kao jedan od načina postizanja jednakosti muškaraca i žena jeste jačanje žene i njene uloge u društvu.

„Da bismo osvijetlili sliku žene, najprije moramo ojačati postojeću sliku koju žena u Crnoj Gori ima o sebi“, navodi Pejović. Ona dodaje da je ekonomska nezavisnost prvi korak ka većoj samostalnosti i jačanju uloge žene u društvu.

Kao prepreku u postizanju ravnopravnosti Elezović vidi uvriježene stereotipe o ulogama koje žene i muškarci imaju, posebno kada su u pitanju privatna i javna sfera.

„Kod nas je dosta prisutno opšte shvatanje da su žene ravnopravne, a to uverenje baštinimo iz nekih naših romantičarskih predstava o nama samima kao o nekome ko ženu drži visoko na pijedestalu, poštuje... Takođe baštinimo stereotipe i iz vremena socijalizma kada su žene i muškarci bili izjednačeni u pravima“, objašnjava sagovornica Portala Analitika.

Elezović ovaj stav ilustruje statistikom.

„Na primjer trenutno u Vladi imamo svega dve ministarke. Kada vidimo pokazatelje, shvatićemo da naše shvatanje, naša predrasuda o tome da su žene ravnopravne uopšte nije tačna“, ističe Elezović i dodaje da ove stereotipne uloge ženu postavljaju u privatnu sferu, dok je za muškarca oprjediljena javna sfera.

Ona navodi i primjer Skupštine u kojoj trenutno imamo 12 poslanica i 69 poslanika.

S druge strane, ljekarka u penziji, Beba Džaković ulogu žene kao majke smatra najbitnijom i nezamjenjivom.

„Za ženu je na svijetu najljepša uloga majke – i to je Bog tako odredio. Tu ulogu ne mogu da vrše muškarci nego baš žene. Muškarci sve i da hoće ne mogu da preuzmu ulogu majke“, izričita je dugogodišnja poslanica koja pitanje ženske ravnopravnosti vidi kao pitanje opstanka, smatrajući da je žena apsolutno ravnopravn.

Džaković objašnjava da je stvoritelj dao ženi posebnu ulogu.

„Kada je Bog stvarao svijet, zvao se Bog, Alah, ljubav, neka veća sila, kako god hoćete, on je odredio ženu. Dao joj je najveću ulogu na svijetu – da bude majka, da rađa djecu i tako da stvara produžetak ovog svijeta i njegovog opstanka“, kaže Džaković i dodaje da je žena pomenutu ulogu dobila zato „što je biološki jača, inteligentnija, sposobnija, tolerantnija“.

Džaković smatra da je u ženu usađena misao da je u društvu ravnopravna, ali da je njena primarna i najvažnija uloga rađanje djece i održavanje porodice.

Činjenicu da žene nisu u dovoljnoj mjeri zastupljene u Skupštini, kao i u Vladi, ali i drugim mjestima odlučivanja, sagovornica Portala Analitika tumači biološkom potrebom žene da bude majka, da se posveti odgoju djece.

„Žena, koja je normalna, neće valjda ostaviti ulogu majke. Zamislite da žena, u godinama kada rađa i podiže dijete, kada dijete polazi u školu i kada je neophodna svojoj porodici, ostavi dijete koje doji i ode u parlament. Zamislite to?! Pa to nije žena, to je van pameti da je žena. Koja bi to uradila, ta uopšte ne pripada ženskom rodu“, smatra Džaković dodajući da geni određuju period kada žena može ostaviti svoje dijete.

„Nijedna ’prava’ žena neće ostaviti dijete da bi bila ministarka. Nijedna neće ostaviti dijete od godine, tri ili pet, da bi putovala. Žena jednostavno ne može da stigne da bude sve to, ali ne što je rodno neravnopravna“, objašnjava sagovornica Portala Analitika.

Dugogodišnja poslanica dodaje da tek kada zađe u određene godine žena ima „pravo i savjest da ostavi svoju djecu“ i onda se posveti karijeri.

2810zeneuskupstiniŽene predvode bitku protiv rodne ravnopravnosti: Čestu pojavu da su upravo žene te koje se bore protiv ravnopravnosti, savjetnicu UNDP-a, Sanju Elezović ne iznenađuje. Prema njenim riječima, to nije neuobičajena pojava i ne karakteriše samo Crnu Goru.

„Vrlo često same žene budu te koje održavaju „vatru“ rodnih sterotipa u društvu. Žene praktično čuvaju privatnu sferu kao područje ženske moći, čuvaju je za sebe i ne dozvoljavaju muškarcu da u nju uđe“, objašnjava naša sagovornica.

Elezović objašnjava da ovom fenomenu treba posvetiti pažnju.

„Vrlo često su žene te koje žele da očuvaju neku vrstu rodnih uloga kakve su postojale u tradicionalnom društvu i kakve danas uopšte ne korespondiraju s modernim vremenom. Što se tiče žena koje učestvuju u javnom životu i koje podstiču takve stereotipe i šire takve stereotipe, mislim da one ne rade dobar posao“, tvrdi savjetnica u Programu rodne ravnopravnosti UNDP-a.

Ona ističe da javne ličnosti treba da govore o onima koji su u podređenom položaju, o problemima koji se dešavaju u društvu, a ne u svoje ime.

„Jer ja kao javna ličnost ne govorim o sebi, niti sam tu da negiram stvarnost, nego sam upravo tu da prepoznam one probleme sa kojima se suočava društvo, one probleme sa kojima se suočava jedan deo populacije i ja sam tu zapravo da zastupam poštovanje jednakih prava, a ne da svoj primer ističem. Ne mogu da na osnovu svog primera donosim zaključak, jer ja time prosto zatvaram oči pred činjenicama. Brojevi nam kažu da nešto nije u redu, statistika nam kaže“, izričita je Elezović koja navodi primjer mnogih crnogorskih institucija gdje su muškarci na čelu te institucije, a žene su te koje rade.

Nasuprot njoj, Beba Džaković objašnjava da niko ne može da promijeni činjenicu da žena prvenstveno treba da bude majka.

„Zato sve ove organizacije – ženske, Evropska unija, ko god hoće, ne mogu izmijeniti tu činjenicu da je najvažnija uloga žene održavanje svijeta, rađanje djece, održavanje svoje porodice. Porodica je jedino mjesto đe je čovjek potpuno siguran i đe može potpuno da opstane u svakoj situaciji – ako ima svoju porodicu“, tvrdi sagovornica Portala Analitika.

Članica DPS-a ne negira ženama da su svestrane i obdarene, ali ipak tvrdi da žena ne može da postigne sve.

„Ne može nijedna žena da zapostavi djecu i porodicu da bi išla dalje“, izričita je Džaković u odbrani žene i njene uloge u društvu. Kako tvrdi suprug ne može nikada da zamijeni suprugu.

„Majka pruža ljubav onome sa hendikepom, pruža ljubav cijeloj porodici. To je jedina ljubav – bezuslovna ljubav. To ne može ni otac!“, kaže poznata ljekarka, sada u penziji. „Može muškarac da zamijeni ženu – da usisava, da trese tepihe, da zarađuje, ali da pruži ono što treba majka da pruži djeci – to ne može niko“, navodi Džaković.

„Nelagoda“ rodne ravnopravnosti: Prema mišljenju dugogodišnje poslanice Bebe Džaković ne postoje nesuglasice, niti nelagoda kada je u pitanju rodna ravnopravnost. Ona smatra da u društvu postoje „žene koje su plaćene da pričaju priču o rodnoj ravnopravnosti“.

Nema tu nikakve prave frke, to su one digle frku. Nego jadni muškarci ne čuju, nego kako neko kaže sa strane moraju to da poslušaju. Muškarci tako ne misle, niti će dozvoliti da tako bude“, kaže Džaković.

Načelnica Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti Biljana Pejović kaže da će izmjenama i dopunama Zakona obezbijediti integrisanje rodne perspektive u svim politikama i sferama društva, te da će se stvoriti pravedniji položaj žena i muškaraca.

„Razvijanje i postizanje rodne ravnopravnosti je kontinuiran proces. Rodna ravnopravnost je prije svega dio vaspitanja, dio obrazovanja, i na kraju dio zakonskih obaveza“, tvrdi Pejović.

I savjetnica u Programu rodne ravnopravnosti UNDP-a Sanja Elezović smatra da je potpuna ravnopravnost muškaraca i žena - dugotrajan proces, koji prije svega podrazumijeva osvješćivanje građana, te sprovođenja zakona koji regulišu ovu oblast.

„Moramo imati apsolutnu ozbiljnost države da će da sprovede ove zakone kako treba. Uz to puno mora da se radi na izmeni svesti. Ja vidim ogromnu ulogu medija u ovome. Odgovornost je i obrazovnog sistema, međunarodnih organizacija, države Crne Gore da ispuni neke međunarodne obaveze. U pitanju je složen proces koji treba shvatiti ozbiljno. Ovo nije priča radi priče, ovo je ozbiljno razvojno pitanje i jedan od lakmus papira demokratije“, zaključuje sagovornica Portala Analitika.

Iako se radi tek o prijedlogu, izmjene i dopune Zakona o rodnoj ravnopravnosti već nailaze na nerazumijevanje, čak i otpor. Da li su u pitanju visoke kazne ili „tvrda za uho“ lingvistička rješenja rodno senzitivnog jezika, tek rijetke su osobe koje nisu iznijele mišljenje povodom ovog pitanja koje se tiče svih nas, bez obzira na rod. Izgleda da duboko ukorijenjene rodne uloge neće tek tako pustiti ni muškarci, a ni mnoge žene.

Kristina ĆETKOVIĆ

Portal Analitika