Sve se promijenilo kada je Justus upoznao Amerikanku Kler Efiong. I dok su se ostala djeca razbježala, on je ostao. Kad ga je Kler upitala zašto je ostao, Justus je odgovorio kratko i jasno: "Želim u školu".
I mislio je to.
Ove jeseni, Uvajesu se upisao na Harvard, a ovaj se 22-godišnjak danas nimalo ne razlikuje od 1.667 studenata koji su se ove godine upisali i malo ko zna za njegovu tragičnu priču.
U 13 godina otkad je pobjegao od ludila, Uvajesu se nije dokazao samo kao odličan učenik. Podučavao je ostale učenike i učestvovao u osnivanju udruženja koje siromašnim učenicima osigurava zdravstveno osiguranje.
Budući da dolazi iz zemlje kojom dominiraju dvije etničke grupe - Hutu i Tutsi, oduševljen je različitostima s kojima se susreo na Harvardu. Posebno ga je iznenadilo prihvatanje gej studenata, ali u isto vrijeme, uznemirili su ga beskućnici i prosjaci u tako bogatoj zemlji.
Njegove kolege pomogle su mu da se nauči na život koji se uveliko razlikuje od onog u njegovoj zemlji: "Ljudi teško rade za sve. Brzo obavljaju stvari i brzo se kreću. Govore istinu, opisuju svoja iskustva. U Ruandi, drugačije pričamo s odraslima. Ne vičemo. Nismo nemirni. Ovdje se razmišlja nezavisno".
Justus nikad nije zaboravio Kler i danas tvrdi da ništa ne bi bilo moguće bez njene pomoći.
"Moj život se promijenio zahvaljujući njoj", govori Justus koji je imao pomoć spolja prilikom upisa na prestižan univerzitet.
Nakon srednje škole, prijavio se i osvojio mjesto u sklopu programa “Bridge2Rwanda” koji vodi udruženje iz savezne države Arkanzas. Kao i većina drugih renomiranih univerziteta, Harvard svoje studente ne bira isključivo prema njihovim finansijskim mogućnostima, ali sve do sad u kampusu je bila samo jedna studentkinja iz Ruande, Džulijet Musabejezu.
Više nije tako. Od 25 kandidata iz Afrike koji su uspjeli da se upišu, čak tri dolaze iz Ruande i dio su programa “Bridge2Rwanda”. Nije loše za malu zemlju koja čini tek jedan posto mnogobrojnog afričkog stanovništva.
Izvor i foto: index.hr
