On je to kazao odgovarajući na pitanje da li NATO od Crne Gore traži penzionisanje sumnjivih kadrova u ANB-u – ako ih ima, uprskos ranijim tvrdnjama ministra pravde Duška Markovića da u crnogorskim obavještajnim službama nema ruskih špijuna.
- Zemlje koje pristupaju NATO-u moraju da budu sposobne da čuvaju povjerljive informacije koje razmjenjuju saveznici o bezbjednosti u Evropi i transatlanskoj oblasti, da obezbijede sigurnu komunikaciju između glavnih gradova zemalja članica, kao i da osiguraju bezbjednu usmenu i pisanu komunikaciju, tako da su informacije članica NATO-a zaštićene. Od esencijalne važnosti je obavještajne službe svih zemalja članica budu oslobođene svih ranjivosti i spoljnih faktora koji su ili nijesu dio alijanse, a, koji bi možda željeli ilegalno da proslijede informacije trećim zemljama - naveo je Hojt Ji.
A, kad su posrijedi “treće zemlje”, Hojt Brajan Ji odbacio je spekulacije da Crna Gora na NATO samitu u Velsu nije dobila poziv za članstvo jer alijansa nije željela da isprovocira Rusiju.
- Odgovor je apsolutno ne. Nama ne može da nametno veto bilo koja zemlja. Na nas ne utiče volja zemalja koje nijesu članice NATO-a - precizirao je on.
Ipak, on kaže da je Crna Gora pridruživanjem sankcijama Rusiji, pokazala volju i spremnost da bude odgovoran saveznik.
Hojt Ji, koji je radio sa Havijerom Solanom 1999. godine, osvrnuo se i na bombardovanje tadašnje Jugoslavije.
- SAD i NATO jako žale zbog nevinih žrtava u tom, ali i u svim ostalim konfliktima u kojima je NATO učestvovao. Ipak, podsjećam da uzrok tragičnih smrti nije NATO već politika i agresija režima Slobodana Miloševića - naveo je Ji.
Na pitanje da li misli ljudima sa ovim prostora to nešto znači i da li bombardovanje razumiju baš na taj način, Hojt Ji odgovara:
- Jasno mi je da postoje ljudi koji nijesu saglasni sa mnom. Ne mogu ni da se pretvaram da razumijem bol onih koji su izgubili voljene u Crnoj Gori, na Kosovu ili u Srbiji, ali molim ljude da razmisle što bi se desilo da NATO tada nije reagovao – rekao je Hojt Ji.
Ji je naglasio da se danas u Podgorici osjeća sigurno kao i npr. u Vašingtonu, a na pojedinim lokacijama, kako kaže, i bezbjednije.
