Društvo

Nema efikasne zaštite LGBT osoba na radnom mjestu

0910lgbt
U
Crnoj Gori, i pored kvalitetne nacionalne antidiskrimnatorne politike, još uvjek nije razvijena snažna, vidljiva i efikasna podrška za zaštitu od diskriminacije na radnom mjestu po osnovu seksualne orjentacije i rodnog identiteta, pokazalo je prvo istraživanje o položaju LGBT osoba na crnogorskom tržištu.

Nema efikasne zaštite LGBT osoba na radnom mjestu
Portal AnalitikaIzvor

Izvršni direktor LGBT Foruma Progres Stevan Milivojević je pred članovima Socijalnog savjeta, predstavio istraživanje “Diskriminacija LGBT osoba na tržištu rada” koje je u periodu od 5. do 20. oktobra realizovano kod 30 visokoobrazovanih LGBT osoba starosti od 25 do 55 godina, uz podršku i pomoć “LGBTIQ Socijalnog Centra”. Istraživanje je obuhvatilo 24 muškarca i šest žena.

LGBT Forum Progres, vodeći se metodologijom vodećih svjetskih istraživačkih centara za pitanja seksualne orjentacije i rodnog identiteta i procjenama LGBT pokreta, procjenjuje da je među aktivnim stanovništvom Crne Gore minimalno oko 10.000 LGBT osoba, među zaposlenima u Crnoj Gori minimalno je oko 7.000 LGBT osoba.

Milivojević je kazao da su, prema njihovim procjenama, od ukupnog broja nezaposlenih, u drugom kvartalu ove godine, minimalno njih oko 2.000 bile osobe koje pripadaju LGBT zajednici.

“U Crnoj Gori, i pored kvalitetne nacionalne antidiskrimnatorne politike, još uvjek nije razvijena snažna, vidljiva i efikasna podrška za zaštitu od diskriminacije na radnom mjestu po osnovu seksualne orjentacije i rodnog identiteta. Tome doprinosi, između ostalog, ukupna nevidljivost LGBT zajednice u društvu, nevidljivost LGBT osoba u sindikalnom pokretu i nezainteresovanost sindikata za pitanja LGBT radnika, nevidljivost i nedeklarisanost LGBT osoba u radnom okruženju, strah od produžene diskriminacije i odbacivanja, nepovjerenje u sistemske institucije, generalno loša zaštita radnika te neefikasan rad institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, kao centralne nacionalne antidiskriminatorne institucije”, kazao je on.

Na pitanje da li LGBT osobe mogu računati na zaštitu pred nadležnim organima kada je riječ o diskriminaciji na poslu, 80 odsto anketiranih su odgovorili da deklarativna zaštita postoji ali da ona u praksi ne mijenja stvarnost.

Svi anketirani su mišljenja da bi podnošenje tužbi, po tom osnovu, žrtvu diskrimimacije dovelo u još teži položaj i naročito otežalo traženje i dobijanje novog posla, posebno u ovako snažnom i velikom, i pod političkim uticajem, javnom sektoru.

Takođe, svi anketirani su mišljenja da bi medijsko eksponiranje ovih slučajeva negativno se odrazilo na žrtvu diskriminacije na radnom mjestu, njen položaj i dalje profesionalne perspektive. 76 odsto anketiranih visokoobrazovanih LGBT osoba nema povjerenja u instituciju Zaštitnika ljudskih prava i sloboda i smatraju da je obraćanje Ombudsmanu u pogledu zaštite od diskriminacije na poslu potpuno nedjelotvorno.

“Svi anketirani su mišljenja da poslodavci u Crnoj Gori, misli se na sve sektore, izvan civilnog društva, nisu još uvjek u stanju da ravnopravno prihvate i tretiraju zaposlene koji su LGBT osobe, odnosno čija im je seksualna orjentacija ili rodni identitet poznata. Njih 86 odsto je mišljenja da poslodavci u privatnom sektoru nisu dovoljno edukovani ili da nisu dovoljno stekli informacija o ljudskim pravima i slobodama LGBT osoba”, pokazali su rezultati istraživanja.

Preko 90 odsto anketiranih LGBT osoba, sa visokom stručnom spremom, je mišljenja da je u datim okolnostima opravdan i osnovan strah LGBT zajednice od diskriminacije i daljih posljedica. Među razlozima navodi se neefikasna zaštita svih radnika i nefikasna borba protiv diskrimimacije, nekvalitetna obrazovna javna politika koja uključuje vidljivost i prihvatanje LGBT osoba, nepovjerenje u institucije sistema, nekvalitetna primjena nacionalne LGBT politike.

Oko 67 odsto anketiranih je istaklo da su im lično poznati primjeri diskriminacije i nefer tretmana LGBT osoba na poslu. Naveli su da su takvi primjeri posebno poznati u sektorima trgovine, ugostiteljstva, organima uprave, policiji i vojsci.

Oko 43 odsto anketiranih tvrdi da su bili diskriminisani po osnovu seksualne orjentacije i rodnog identiteta dok je, 73 odsto iskusilo homofobiju i transfobiju na radnom mjestu.

Tačno 20 odsto anketiranih osoba, koje rade u javnom sektoru, tvrde da im je dalji profesionalni razvoj i napredovanje u karijeri postao nemoguć samo zato što je njihova seksualna orjentacija postala poznata, na određeni način, najviše kroz javni rad, nadređenima ili onima koji odlučuju u sistemu.

Anketirane visokoobrazovane LGBT osobe mišljenja je da su među LGBT najviše diskriminisane transrodne osobe, zatim LGBT pripadnici manjina, posebno Romi, potom LGBT osobe sa invaliditetom i na kraju starije LGBT osobe.

LGBT Forum Progres još uvjek nema podatke o tome postoji li i kolika je diskriminacija LGBT osoba u pogledu zarada odnosna razlika u platama za ista ili slična radna mjesta.

Milivojević je na sjednici Savjeta kazao da relevantna međunarodna istraživanja pokazuju da LGBT osobe zarađuju manje, varijajući u rasponu od pet do 30 odsto manje u odnosu na njihove heteroseksualne kolege na sličnim ili istim radnim pozicijama.

“Mi smo registrovali na desetine slučajeva da LGBT osobe, posebno zaposlene u državnoj ili lokalnoj administraciji, znači u javnom sektoru, trpe nefer tretman - prilikom odlaska na službena putovanja, isplatu dnevnica, upućivanje na stručne i druge obuke, imenovanje u razna, neplaćena, radna tijela, prekovremeni, uglavnom neplaćen rad, i slično”, saopštio je Stevan Milivojević.

Portal Analitika