Dok se ovdašnja javnost intezivno bavila pitanjem - što znači klauzula balansa i da li je Đukanović zaista zaprijetio EU da i mi možemo prekinuti pregovore - u drugi plan je palo ono od čega se živi. A Brisel je poslao nekoliko jasnih poruka- da moramo da vratimo finansijsku stabilnost, da smanjimo državnu pomoć, da će izgradnja auto puta povećati javni dug, da su kamate previsoke, da pretjerujemo sa državnom pomoći i da nas je samo KAP koštao 350 miliona eura.
Kao i da imamo 270 miliona eura iz predpristupnih fondova, pa da vidimo što ćemo sa njima. Dobro upućeni tvrde da Evropu najviše sjekira upravo izgradnja autoputa kineskim parama, iako to nije nigdje eksplicitno navedeno.
Kineske pare i crnogorski dug: Ekonomska analitičarka Ana Nives Radović kaže da je zaduživanje za izgradnju autoputa opravdano, iako se na svako povećanje javnog duga - koji je već alarmantan - mora gledati sa oprezom.
“Ovdje je, nesumnjivo, u fokusu činjenica da na jednom, za Crnu Goru ogromnom projektu dolazi do upliva kineskog kapitala, nego što je riječ o zabrinutosti za održivost crnogorskih javnih finansija. Autoputevi su građeni i u drugim zemljama u vremenu dok su imale status kandidata, no tada EU nije bila kritički nastrojena, budući da su građeni iz budžeta, ili evropskih kredita”, rekla je ona za Portal Analitika.
Ekonomski analitičar Vasilije Kostić kaže za naš portal da su nam i do sada javne finansije bile ugrožene, ali ne zato što smo gradili, već zato što smo trošili. “Sada, kada treba ostvariti kapitalno važan projekat kao što je autoput, izgleda mi da, pod uticajem EU ispoljavamo veći stepen zabrinutosti za javne finansije nego inače. U fokusu EU su, po mom mišljenju, stabilne javne finansije zbog rizika narušavanja stabilnosti finansijskog sistema na višem nivou, uzrokovanim eventualnim neurednim servisiranjem kreditnih obaveza ”, kaže Kostić.Profesor Dragoljub Janković kaže da izgradnja autoputa ne može ugroziti javne finansije, ako se budu sprovodile usvojene fiskalne mjere radi postizanja fiskalne konsolidacije. Drugim riječima, pojašnjava on za Portal Analitika, nema puno prostora za širenje socijalne pomoći i transfera, koji su, inače, veliki u strukturi budžetske potrošnje (37 odsto BDP-a), niti bi podrška privredi ubuduće mogla biti tako velika kao do sada.
KAP prijeti da ostane rupa bez dna: Evropu ne brine samo izgradnja autoputa. Ponovo je u izvještaju mjesto našao i Kombinat aluminijuma, koji nas je do sada koštao 350 miliona, a kako je uočila EK, postoji mogućnost da i dalje nastavimo da finansiramo kompaniju, kojom sada upravlja Veselin Pejović. Profesor Janković ocjenjuje da prodaja KAP-a može biti dovedena u pitanje zbog spora sa dosadašnjim ruskim suvlasnikom i procesom koji vodi u 
Nikoziji.
“Neizvjestan je sudski epilog tužbi u smislu mogućih obeštećenja. Sve to potencijalno može stvoriti nove troškove za državu ako se želi održati firma, uz aktiviranje već datih garancija, što bi nepovoljno uticalo na stabilnost javnih finansija”, kaže on, dok Ana Nives Radović kaže da će nas KAP, sve dok ne bude u potpunosti u privatnom vlasništvu, finansijski opterećivati.
“Kako je gotovo nemoguće predvidjeti iznos sredstava koji bi do trenutka prodaje KAP-a mogao biti izdvojen iz budžeta, rizik nesumnjivo postoji i to u mjeri u kojoj se, u ovom slučaju, kupovao socijalni mir, zbog čega je onemogućen uvid u stvarno stanje i zahvaljujući čemu je, privremeno, došlo do smirivanja situacije”, kaže ona.
U izvještaju se potencira i visok nivo državne pomoći, koja je za godinu udvostručena i dostigla lani tri odsto BDP-a, u poređenju sa 1,3 odsto BDP-a godinu ranije. Ana Nives Radović i ovaj dio izvještaja dovodi u vezu za zabrinutošću EU zbog ulaska kineskog kapitala u Crnu Goru.
“Iako se najveći dio izdataka odnosio na vrijeme do likvidacije KAP-a nakon čega je državna pomoć smanjena, odnos prema pitanju vezanom za autoput samo potvrđuje nastojanje EK da se Crna Gora u mnogo većoj mjeri fokusira na sopstvene i evropske izvore, nego na partnerstvo sa kineskim subjektima. Ovim sugerisano podsticanju aktivnosti u poljoprivredi, preradi i proizvodnji, no u mnogo većoj mjeri se ovaj stav o državnoj pomoći odnosi na sprečavanje upliva kapitala koji u EU ne nailazi na dobrodošlicu, nego što se konkretno vodi računa o stimulansima za male preduzetnike”, kaže ona.Stop poreskim olakšicama i visokim kamatama: Profesor Janković taj dio izvještaja čita kao upozorenje da se ne daju prevelike subvencije u poljoprivredi, ne otvara državna banka i ne odobravaju dodatne poreske olakšice. Vasilije Kostić navodi da postoji niz preduzeća koja su dobila državnu pomoć, ali nijesu poboljšala poslovanje.
Mjesto u briselskom izvještaju našle su i visoke kamatne stope na koje godinama ukazuje stručna i laička javnost, a istaknuto je da nebankarski finansijski sektor ostaje relativno mali i nerazvijen. Profesor Janković kaže da je teško objasniti visoke pasivne kamatne stope, koje dovode do visiokih aktivnih stopa, u uslovima nerazvijenog nebankarskog dijela finansijskog sistema. Iako posluje 12 komercijalnih banaka, konkurencije u stvari nema, tvrdi Janković, koji je dekan MBS-a, Univerziteta Mediteran. On tvrdi da je potrebno što prije razvijati finansijski nebankarski sector, na pimjer češće emisije državnih hartija različitih ročnosti, kompanijske obveznice, stimulisanje novih emitenata, te novih vrsta hartija od vrijednosti. .
Međutim, Ana Nives Radović, tvrdi da ne treba na bilo koji način vještački intervenisati već pustiti da tržište uradi svoje.
“Ostali segmenti nebankarskog sektora, poput osiguranja ili dobrovoljnih penzijskih fondova većini građana čine se skupima, odnosno predstavljaju dodatne izdatke koje ne smatraju neophodnima. Ovo je možda jedina oblast gdje je moguće djelovati, odnosno podići svijest o značaju ovakvih oblika ulaganja, ali je problem što bi takve aktivnosti bile percipirane kao usmjeravanje profita ka privatnim subjektima koji posluju u ovim oblastima”, kaže ona.
Nema oporavka bez povećanja potrošnje: EK je zaključila da je ključni izazov crnogorske ekonomije fiskalna stabilnost, uz smanjenje deficita. Za Vasilija Kostića je najvažniji dio koji se odnosi na domaću tražnju, za koju u izvještaju stoji da ostaje prigušena ograničenjima kreditnog rasta, visokom nezaposlenošću i padom plata.
Po njegovom mišljenju, takav stav pokazuje da su bili u pravu stručnjaci koji su isticali da se zajedno sa sredjivanjem stanja u finansijama moralo ići sa povećenjem potrošnje. Više nije, ističe, anatemisan svaki oblik javne potrošnje, već se mijenja ugao gledanja u korist podsticanja potencijala javne potrošnje na ekonomski rast”.
Osim što nam je pobrojala sve boljke, EK nam je predočila da imamo 270 miliona eura iz pretpristupnih fondova. Malo ili mnogo, kako se uzme. Dobro upućeni tvrde da će se većina tog novca vratiti u zemlje EU, kroz plaćanje raznih konsultanskih usluga i da se taj novac ne odnosi ni na kakve velike infrastrukturne projekte ili investicije. No, kako kod, ostaće dio kolača i za nas, ali je pitanje hoćemo li znati da ga odlomimo. Stručnjaci ukazuju da nam treba malo više znanja i transparetnosti, kao i da je potrebno pojasniti kako da se do novca lakše dodje, odnosno da se napišu kvalitetni projekti. “Crna Gora ima ima mnogo veću potrebu za ovim sredstvima nego što je do sada uspijevala da ih zatraži”, tvrdi Ana Nives Radović.
Otvorena pitanja na koje znamo odgovore, ali nam se ne sviđaju: Mnogi će reći, EK je samo pobrojala probleme na koje se ovdje godinama ukazuje i koje ne vidi samo onaj ko neće.
Stručnjaci sa kojima smo razgovarali ističu da sve što dolazi iz EU ne treba uzimati zdravo za gotovo. “Ima poruka koje se upućuju ciljano i više se tiču interesa EU nego Crne Gore i kod kojih treba biti veoma obazriv, naročito znajući da će investicioni kapital u narednoj deceniji u zemlje u razvoju stizati pretežno iz zemalja koje nijesu EU članice”, upozorava Radovićeva. I Vasilije Kostić smatra da su sugestije dobrodošle, ali da ne treba nekritički prihvatati svako mišljenje i sud, jer bi bilo racionalno pretpostaviti da mi bolje poznajemo našu stvarnost od bilo koga drugog – pa i time šta nam je činiti.
Za one koje odlučuju pitanje je - da li je problem u nedostatku znanja da odredimo što je najbolje za nas ili u, kako se ovdje popularno kaže, nedostatku političke volje da to sprovedemo u djelo?
Vesna RAJKOVIĆ NENADIĆ
