Novo rukovodstvo italijanske kompanije A2A jasno je dalo do znanja vladinim predstavnicima da nijesu raspoloženi da uđu u novi investicioni ciklus, nakon što pet godina nijesu uspjeli da povrate ni centa od 430 miliona eura uloženih u Elektroprivredu 2009. godine, saznaje Portal Analitika. Osim toga, Italijani ne prihvataju ni da KAP snabdijevaju po cijeni do 38 eura za megavatsat narednih pet godina, ali su raspoloženi da i dalje upravljaju Elektroprivredom, uz redefinisane uslove.
To su glavna pitanja koja su otvorena tokom dvodnevnih pregovora, koje su predsjednik i izvršni direktor A2A Đovani Valoti i Luka Kamerano vodili sa potpredsjednikom Vlade Vujicom Lazovićem, ministrom ekonomije Vladimirom Kavarićem i koordinatorom crnogorskog tima za pregovore sa Italijanima Brankom Vujovićem. Pregovori se vode u strogoj tajnosti, a učesnici paze da ništa ne procuri prije konačnog dogovora, jer se radi o javnom interesu dvije države. EPCG je u većinskom državnom vlasništvu, a najveći akcionari A2A su gradovi Milano i Breša.
Ograničen manevarski prostor: Ni Vlada ni A2A nemaju prevelikog izbora u određivanju prema definisanju buduće saradnje. A2A mora da dobije saglasnost Vlade za eventualnu prodaju svog udjela, koji je spao na 41,7 odsto akcija u EPCG, a Vlada ne može da natjera strateškog partnera da uskoči u finansiranje drugog bloka termoelektrane u Pljevljima, za koji treba izdvojiti najmanje 300 miliona eura.
Kako Vlada nema para da otkupi udio A2A u EPCG, pregovori o uslovima nastavka petogodišnjeg ugovora, koji ističe krajem ove godine, a podrazumijeva mendžment A2A u Elektroprivredi, od ove sedmice vodiće advokati obje strane. Vlada nije u prilici da zaoštrava odnose sa susjednom Italijom, članicom EU, tim prije što pred sobom ima loše iskustvo susjedne Hrvatske. Tamošnja vlada takođe nema para da otkupi udio mađarskog MOL-a u INI, nakon što je tu državnu kompaniju članice EU, u procesu protiv bivšeg premijera Ive Sanadera, kompromitovala osudom za korupciju. S druge strane, zbog ekonomske krize A2A teško da može da nađe kupca za svoj udio, osim Rusa, sa kojima trenutno zbog sankcija ne smije da pregovara.
Uz to, italijanska Terna planira izgradnju energetskog kabla do Crne Gore, koji bi trebalo da bude podsticaj za balkanske investicije. Balkanske državice - Crna Gora, BiH i Srbija - praktično i nemaju značajnije investicione planove osim energetskih, a za zelenu energiju se mogu dobiti povoljni krediti kod evropskih banaka. Možda ne bi bilo dobro napustiti crnogorsku investiciju, ako je u izgledu valorizacija ulaganja gradnjom hidrocentrala. Sporno je, međutim, rješenje odnosa među ove tri države vezano za rijeku Taru, čije bi prevođenje u Moraču, odnosno Drinu znatno povećalo potencijale planiranih energetskih projekata. Upravo ta perspektiva (ne)dogovora balkanskih susjeda plaši investiture, uključujući i A2A, čiji se čelnici do sada nijesu mogli svojim akcionarima pohvaliti rezultatima u crnogorskoj kompaniji.
Pogotovu ne kad su izgubili skoro dva odsto imovine u EPCG zbog odluke tadašnjeg rukovodstva da nastave isporučivati električnu energiju Kombinatu aluminijuma, bez garancije da će im to biti plaćeno. Zbog toga je Stefano Pastori u novembru prošle godine zamijenio Enrika Malerbu na čelu izvršne vlasti u EPCG.
Spajanje rudnika i termoelektrane: Logičan izlaz iz ove situacije je pokušaj da se nađe neki drugi investitor za izgradnju drugog bloka termoelektrane. A2A je već predložila, a Vlada prihvatila u strategiji do 2025. godine da se spoje Rudnik uglja i Termoelektrana. Ostalo je otvoreno pitanje da li će prvo Rudnik uglja postati dio EPCG, a potom - zajedno sa TE - biti izdvojen iz tog sistema u jedinstvenu kompaniju, ili će TE biti izdvojena iz EPCG i spojena sa Rudnikom uglja.
Postojeći blok termoelektrane može da funkcioniše još najviše devet godina, pošto je proslavio trideseti rođendan, a rok trajanja mu je četvrt vijeka. Rekonstrukcijom mu, međutim, životni vijek može biti produžen na 40 godina. Kako postojeća ležišta imaju rezerve od još 69 miliona tona, uz dodatnih 12 miliona tona ukoliko se aktiviraju nalazišta Otilovići, Bakrenjače i Mataruge, omogućena je proizvodnja oba bloka do isteka roka trajanja tih pogona.
Rudnik uglja predlaže da se cijena uglja kreće između 21 i 24 eura za tonu. U tom slučaju bi cijena megavat sata električne energije iz novog bloka trebalo da se kreće od 35 do 38 eura za megavatsat, zavisno od toga da li će instalirana snaga biti 220 ili 260 megavata.
Potraga za investitorom: A2A nije raspoložena da gradi termoelektrane, jer je akvizicijom Edisona (kompanija koja gazduje termoelektranama u Italiji) ionako prebacila Kjoto protokolom dozvoljeni odnos takozvane prljave i zelene energije. S obzirom na finansijsku sposobnost države Crne Gore, koja je već zadužena 689 miliona eura za autoput, ni ona ne može da se upusti u finansiranje izgradnje drugog bloka. Zato je logičan korak formiranje nove kompnaije u Pljevljima i potraga za investitorom.
Advokati su potrebni i da se utvrdi kako podijeliti vlasništvo u toj novoj firmi, jer Italijanu u Rudniku uglja imaju 39,5 odsto vlasništva, a u Termoelektrani, shodno učešću u EPCG, 41,7 procenata. Država u Rudniku ima 31 odsto kapitala, a u TE, odnosno EPCG 55 procenata. Svojevremeno je A2A nudila da država preuzme sporni dug od 44 miliona eura Kombinata aluminijuma, a oni su kao svoj udio u tom dugu ponudili akcije u termoelektrani i rudniku, s tim da im se za par prpcenata poveća udio u EPCG, a da država ostane većinski vlansik. Kako ta ponuda nije bila prihvaćena zbog burne reakcije SDP-a, rudničkog sindikata i medija, ostalo je da se akcionari do kraja godine dogovore o vlasničkom i investicionom modelu.
Za gradnju drugog bloka još je proljetos određena kratka lista od tri kompanije – dvije kineske i Škoda Praha iz Češke. Nijedna od njih nije raspoložena da bude investitor drugog bloka, a odluku čija je ponuda a gradnju najbolja trebalo je da donese rukovodstvo EPCG do kraja juna. To je odloženo na neodređeno, nakon skupštine akcionara A2A na kojoj je promijenjeno tamošnje rukovodstvo.
“Ne” za KAP: I konačno, vlasnik KAP-a Veselin Pejović može ( čitaj: moraće) da zaboravi da će od EPCG dobiti nekomercijalni popust.
Predstavnici A2A su odbili da pristanu na ugovor po kojem bi KAP plaćao 38 eura za megavatsat struje u narednih pet godina, zajedno sa prenosom, što je Pejović naveo kao uslov za profitabilno poslovanje KAP-a. Iako je trenutno cijena megavatsata na Lajpciškoj berzi 34 eura, bez prenosa, to je posljedica izuzetno kišne godine, koja ne mora biti pravilo za narednih pet godina. A to onda znači da će Vlada morati da se uhvati u koštac sa vlasnikom KAP-a čim prestanu da liju kiše.
Od ovih pregovora, međutim, ne zavisi samo sudbina energetskog kompleksa u Crnoj Gori, nego i privlačenje stranih investicija u budućnosti. Premijer Milo Đukanović se već izjasnio, tražeći veći investicioni okvir od Evropske unije. Hoće li ga biti zavisi i od rezultata pregovora sa A2A, koja dolayi iz zemlje članice Unije.
Jadranka RABRENOVIĆ
