Neustrašvi Kotoranin, koji se našao u užem izboru, kaže da je selekcija kandidata trenutno u pripremi treće faze, koja podrazumijeva lične intervjue između preostalih kandidata i žirija.
"Kompanija Mars One je nedavno potpisala ugovor sa Endemolom, koji će biti zadužen za produkciju televizijske emisije koja će pratiti selekciju i trening kandidata. Uporedo sa odabirom i pripremom ljudske posade, u toku je i priprema robotizovane misije 2018. godine. Cilj ove misije je demonstracija tehničkih rješenja koja će godinama potom poslati prvu ljudsku koloniju u svemir", kaže vujković.
Upitan da li se koleba kako se izbor sužava, i kako misija postaje izvjesnija, naš sagovornik kaže da izvjesnog starha ima.
"Strah od nepoznatog duboko je utkan u naše gene, a svemir je nepoznanica. Siguran sam da u svakom od kandidata polako kulja nezamislivi strah, ali da ujedno raste i urođena znatiželja i potreba za istraživanjem. Ovo je na određeni način test naše ljudskosti, gdje ćemo vidjeti šta smo mi zapravo – vrsta čijim akcijama upravlja strah, ili vrsta koja djeluje iz iskrene dječije znatiželje. Ljudska vrsta je krenula kao skupina ranjivih, ali inteligentnih i znatiželjnih primata u jednoj savani praistorijske Afrike. Danas naseljavamo svaki kutak ove planete. Zbog toga sam optimista da će četvoro od 705 prijavljenih kandidata stvarno uspjeti i započeti novo poglavlje u našoj priči", priča nepokolebljivi Kotoranin, inače IT inženjer zaposlen u Porto Montenegru.
Komentarišući napise da je misija na Crvenu planetu u startu osuđena na propast, Vujković kaže da ima dosta skeptičnih komentara ali i da treba da ih bude, jer motivišu konstruktivnu raspravu o izvodljivosti ideje.
"Kada su mediji u pitanju, uz dužno poštovanje, moram da kažem da nisu neki autoritet kada su naučne misije u pitanju. U akademskim krugovima kvalifikovani ljudi diskutuju o idealnim genetski modifikovanim biljkama, reciklaži vode, pravljenju kiseonika, i slično. Mediji treba da prenose napredak misije i njen značaj, a tehničke detalje treba da ostave stručnjacima. Ti isti stručnjaci su konstruisali ISS stanicu, gdje ljudi bez problema žive i rade u svemiru, daleko od bilo kakvog zemaljskog resursa. Te iste tehnologije treba prilagoditi i unaprijediti gdje je potrebno, ali o njihovoj efikasnosti je besmisleno diskutovati", kaže Vujković.
Priznaje da mu smetaju napisi da je "put na Mars put bez povratka".
Banalno, plitko i neukusno je nazivati ovo putem u jednom smjeru. Nema povratka? Pa šta? Svi smo na putu u jednom smjeru, i ne vidim da se ljudi vraćaju poslije smrti, kaže Vujković.
"Mene više zanima za što tačno živim i kako želim da provedem svoje vrijeme dok sam živ", ističe Miloš.
"Ako me odaberu, otišao bih na Mars da živim, a ne da tamo umrem. Sopstvenim čulima bih doživio potpuno novi svijet, i ako to nije definicija života, ne znam što je. Ovo nije srljanje u propast, već jako iskalkulisani rizik. Banalan detalj gdje ću tačno umrijeti mi ne znači ništa", kaže neustrašivi Kotoranin, koji ovih dana očekuje poziv za sljedeći nivo selekcije za put na Crvenu planetu.
