Ne tako davno, zagovornici štednje su diktirali makro politiku u Eurozoni i proglašavali pobjedu nakon svakog, makar i skromnog znaka rasta. Tada je krenula deflacija i evropska ekonomija je počela posustajati, a sada su se svi ponovno zagledali u temelje i shvatili da je situacija veoma teška, rezimira je američki ekonomist, kolumnist, pisac, društveni komentator i nobelovac Krugman.
U kratkoj analizi krize, Krugman podsjeća na 2012., godinu u kojoj je, suočen sa pomenutim zakonom, predsjednik Evropske centralne banke Mario Draghi rekao danas već proslavljenu rečenicu kako je "spreman da učini štogod trebalo" i tako zauzdao strah investitora da će Španija ili Italija bankrotirati, odnosno ostati bez novca.
"Ono što se događa sada je pak radikalno drukčije. Ovo je kriza s usporenim tempom, ona uključuje čitavu Eurozonu koja polako klizi u deflacijsku klopku," procjenjuje Krugman i dodaje da je ECB već ispucao dobar dio arsenala koji mu je zakonski dostupan unutar šturog mandata čija je prva, ako ne jedina briga, inflacija cijena od od odsto.
"Na mene utieče nivo intelektualne konfuzije koja je još uvijek duboko ukorijenjena. Njemačka je još uvijek ustrajna oko fiskalne neodgovornosti, što onemogućuje efektivnu stimulaciju" ekonomije, piše Krugman uz, za njega uobičajenu kritiku "utrke prema dnu", konkurentnosti koja obezvrjeđuje ljude i drugih političko-ekonomskih smjernica što su Evropu dovele u nezahvalnu poziciju u kojoj se danas nalazi.
"Evropa je svojom otpornošću već iznenadila mnoge, uključujući i mene. Ja mislim da je ECB pod patronatom Draghija velik izvor te snage. No, ja, i drugi ljudi s kojima razgovaram, sve teže mogu vidjeti kako će sve skupa završiti, odnosno, kako će sve skupa završiti bez katastrofe" zaključuj žestoki pobornik "kvantitativnog olakšanja" Pol Krugman.
index.hr
