Broj ljudi voljnih da rade u inostranstvu je naročito visok u zemljama u ekonomskom razvoju ili onim zemljama koje prolaze kroz političke nestabilnosti.
Međutim, interesovanje za rad u drugoj zemlji javlja se i u zemljama koje nemaju problema ekonomske i političke prirode.
Više od 75 odsto ispitanika u Švajcarskoj, više od 80 odsto ispitanika u Australiji i više od 90 odsto ispitanika u Holandiji, je odgovorilo kako bi razmotrili život i rad u drugoj zemlji, navedeno je u izvještaju.
BCG i Network proveli su istraživanje među tražiocima posla u 189 zemalja, kako bi ispitali koji faktori ih motivišu i u kojim zemljama bi bili spremni živjeti i raditi.
Provedeni su intervjui sa više od 50 ispitanika, uključujući inžinjere, medicinske istraživače, projekt menadžere i radnike u državnim institucijama.
Intervjui su osigurali dodatni uvid u to šta današnji radnici žele, a među njima je 64 posto onih koji su odgovorili da bi bili voljni preuzeti rizik i započeti život iznova u nekoj drugoj zemlji.
Sjedinjene države su prva najpoželjnija destinacija za rad, koju je izabralo 42 posto tražioca posla u sklopu istraživanja. Sljedeće najpoželjnije destinacije su Velika Britanija i Kanada, koje je navelo 37 odnosno 35 odsto ispitanika.
Većina ostalih zemalja koje se nalaze među prvih deset najpoželjnijih destinacija su uglavnom evropske zemlje, sa Njemačkom na čelu, a koje su sinonim za snažne ekonomije, bogate poznatim kulturološkim destinacijama. Jedno od najvažnijih otkrića ovog istraživanja odnosi se na to šta ljude motivše na radnom mjestu, bez obzira u kojoj zemlji rade.
Iako je novac još uvijek od velike važnosti, istraživanje pokazuje da je nagrađivanje važnije od finansijskog faktora.
Opšte zadovoljstvo radnim mjestom, odnosi sa kolegama i dobar „work-life“ balans su među prva tri najvažnija faktora motiviranosti radnika.
Iako se tražioci posla zapadne Evrope često grupišu u jednu kategoriju, spremnost na rad u inostranstvu drastično zavisi od zemlje do zemlje.
U Velikoj Britaniji i Njemačkoj, blizu 44 odsto ispitanika tvrdi da su voljni raditi u inostranstvu. To je gotovo duplo manji broj od Holanđana koji su spremni da se sele u inostranstvo radi posla i daleko ispod prosjeka Švajcaraca koji bi se odvažili na isto.
Zanimanje ima veliki uticaj na mobilnost. Ljudi koji rade u oblasti inžinjeringa i tehničkih poslova najviše razmatraju mogućnosti rada u inostranstvu. Oni koji rade u drugim poljima poput medicine ili socijalnog rada su nešto manje mobilni.
Dob ima veliki uticaj na to šta radnici očekuju od radnog mjesta. Ljudi se fokusiraju na razvoj karijere u svojim dvadesetima a na „work-life“ ravnotežu u tridesetim i četrdesetima, kako porodične obaveze rastu. Kako ljudi stare, važnost ovih faktora blijedi naspram unutrašnjeg zadovoljstva radnom atmosferom i okruženjem - koji sve više dobijaju na važnosti.
U zemljama sa visokim dohotkom per capita, voljnost na rad u inostranstvu je obično povezana sa iskustvenim faktorima, a ne onim ekonomske prirode. Ovo se najbolje oslikava na primjeru radnika u Švajcarskoj, Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji i Njemačkoj.
Oni koji teže da odsele u neku od zemalja insotranstva, ne razmišljaju isključivo o željenim zemljama, nego se fokuisraju i na gradove u kojima bi željeli raditi i živjeti. London je na prvom mjestu prema atraktivnosti, Njujork je drugi a Pariz na trećem mjestu najpopularnijih izbora.
Klix.ba
