Na osnovu odluka Vlade Crne Gore 20 nepokretnosti, koje čine aerodromi, skladišta, strelišta, kasarne, domovi vojske, ustupljeno je nakorišćenje opštinama i drugim državnim organima.
'
U Ministarstvu tvrde da je, kada je riječ o prodaji imovine bivše Državne zajednice Srbije i Crne Gore koja je bila data na korišćenje Vojsci, određen broj nepokretnosti prodat prije proglašenja nezavisnosti Crne Gore.
- Radi se o 14 lokacija na teritoriji Crne Gore, a odluke o prodaji imovine donosila je Vlada Srbije i Crne Gore - ističu u Ministarstvu.
U tom resoru nijesu mogli da kažu kolika je vrijednost objekata koje VCG ne koristi, jer je procjena vrijednosti u nadležnosti Uprave za nekretnine. Direktor Uprave za nekretnine Dragan Kovačević rekao je "Pobjedi" da još nije urađena procjena vrijednosti vojne imovine.
- Procjenu vrijednosti nepokretnosti obavljamo po zahtjevu državnog organa. Formirana je komisija, ali još nije počela sa radom. Postoji Akcioni plan za uspostavljanje jedinstvene evidencije državne imovine koji je Vlada Crne Gore usvojila ove godine - kazao je Kovačević.
Zainteresovati investitora
Vojni analitičar Aleksandar Radić kaže za Pobjedu da Ministarstvo odbrane na listi viškova ima različite objekte čija tržišna vrijednost ne predstavlja direktno odraz kvadrature i stanja nekretnine, koliko šanse da se investitor zainterestije za profit.
-Znači, svaki objekat je priča za sebe i ne može se pitanje prodaje nekretnina generalizovati - smatra Radić, navodeći da je većina ministarstava odbrane država regiona očekivala da će imati koristi od viška nekretnina, ali da se u praksi pokazalo da je teško pronaći zainteresovanog „civilnog korisnika za znatan broj objekata, posebno onih u zabačenim mjestima".
On je dodao da se lako može naći zainteresovani za prostor i zgrade uz obalu ili objekte u centru većih gradova, gdje su se obično nalazili klubovi oružanih snaga, ali kada se radi o „zabitim karaulama" onda su šanse za prodaju skromne.
Razmjena za stanove
Radić je objasnio da iskustva država regiona, po pitanju prodaje nekretnina, „nijesu baš najsrećnija".
- U Srbiji se još u vrijeme postojanja Državne zajednice krenulo od modela razmjene viška infrastrukture za stanove, ali u praksi se pokazalo da je to težak posao. Lokalne vlasti vrlo često su na vojne nekretnine gledale kao na „narodno vlasništvo" i u nekim gradovima tražile su da se višak nekretnina preda bez bilo kakve nadoknade ili za obećanja da će biti nešto nekada dato u zamjenu - navodi Radić.
