Nakon grozničavog iščekivanja, uskomešanih nada i strijepnji, uz najave velikih političkih turbulencija, konačno se i to dočekalo - Izvještaj Evropske komisije o napretku. U Briselu su se potrudili da sve bude, za evropske običaje, neočekivano glamurozno: video bim i prezentacija, Štefan File sa bežičnim mikrofonom; pa onda redom, uz dozu dramatike – država po država, riječi hvale i upozorenja...
Na kraju – makar što se Crne Gore tiče – i nije bilo tako bolno.
Naprotiv. Evropska komisija je zaključila da Crna Gora nastavlja da u „dovoljnoj mjeri ispunjava političke kriterijume“; da je „ostvarila dodatni napredak u uspostavljanju funkcionalne tržišne ekonomije“ i da je „poboljšala svoje sposobnosti preuzimanja obaveza koje proizilaze iz članstva u EU“, navodi se u ključnim nalazima dokumenta o napretku Crne Gore za 2014. godinu. U Izvještaju je apostrofiran određeni napredak u poglavlju 24 – Pravda, sloboda i bezbjednost, ali i nedostatak konkretnih, mjerljivih, rezultata u poglavlju 23 - Pravosuđe i temeljna prava, pogotovo kada je u pitanju borba protiv korupcije na visokom nivou.
Analiza iz Brisela je politički balansiran dokument u kojem se precizno skeniraju učinci, napredak, ali i brojne slabosti crnogorske administracije i strategije države na putu ka Evropi.
Riječ je o trećem Izvještaju Evropske komisije od kada je Crna Gora počela pregovore sa Evropskom unijom – posljednjem koji radi Fileova administracija - i utisak je da nijedan nije bio toliko iščekivan kao ovogodišnji. Čekanje sa jakim motivom: kako to već ovdje biva, nalaz iz Brisela trebalo da posluži - ne toliko kao smjernica za društvo - već kao sredstvo za unutarcrnogorska razračunavanja, na relaciji vlast-opozicija.
Domaće političko pitanje: Zato su mnogi ovdje mnogo očekivali od analitičkog dokumenta iz Brisela, a neki su se i nadali da bi negativne ocjene Evropske komisije mogle izazvati politički zemljotres u Podgorici.
I upravo je to bio osnovni motiv što je Demokratski front, ključna opoziona grupacija, buduće političko djelovanje i konkretne poteze oročio dokumentom Evropske komisije, potajno očekujući preporuku o blokadi ili suspenziji pregovora u ključnim poglavljivima 23 i 24. „Sačekajmo da vidimo kako će Brisel ocijeniti rezultate Đukanovićeve vlasti“, zagonetno je poručio Miodrag Lekić, lider DF-a, desetak dana pred objavljivanje Izvještaja.
Strategija vrha Demokratskog fronta je bila lako čitljiva: da se, ukoliko Evropska komisija odgodi ili blokira pregovore, organizuju masovni protesti, tako uzdrma tek revitalizovana Đukanovićeva koalicija i - pod pritsiskom javnih protesta - pokušaju inicirati vanredni parlamentarni izbori. Međutim, ništa se od tih zacrtanih projekcija nije dogodilo. Čak se komesar za proširenje Štefan File na dan objavljivanja Izvještaja - iznenadno, ali očito programski - oglasio u državnom listu Pobjeda, navodeći da na Zapadnom Balkanu Crna Gora zauzima „vodeće mjesto u procesu pristupanja EU“.
U Demokratskom frontu su ostali nekako zatečeni, bez prvih reakcija, skoro pa i neprijatno iznenađeni: Izvještaj EK teško da može da posluži kao politički malj za razbijanje ulaznih vrata koja vode ka vlasti. Postalo je definitivno jasno da neće biti ništa i od najavljenih protesta Demokratskog fronta, osim ukoliko ih Lekić i ekipa neće organizovati u – Briselu.
Tajna diplomatska bitka: Istini za volju, nezvanične informacije koje su stizale iz međunarodnog okruženja tokom posljednja dva mjeseca išle su u prilog tezi crnogorskih opozicionara da bi Izvještaj zaista mogao da bude neugodan udarac za crnogorsku vlast.
Jer, ispostavilo se da je - osim crnogoske opozicije koja je javno osporavala kredibilitet Đukanovićeve vlasti - bilo i onih van granica Crne Gore koji su u Izvještaju Evropske komisije vidjeli šansu za ostvarivanje vlastitih političkih interesa, ali i zadovoljavanje interesa nekih međunarodnih biznis krugova koji su ovdje imali lične i grupne poslove.
Da bi se temeljno sagledala pozicija Crne Gore u okruženju, valja prije svega razmotriti poziciju male balkanske države koja stremi ka EU. Naime, Crna Gora je jedina država iz regiona Balkana koja već vodi pregovore, koja je otvorila 12 poglavlja i lagano se primiče vratima Evropske unije. Stoga je pod posebnom pažnjom Evrope, a to je - i politička šansa da se bude lider u eurointegracijama, ali može biti i politički udes, da stanete na put nekim političkim interesima.
Jer, problem je što su unutar pojedinih država EU jake političke snage koje se protive ili makar nijesu saglasne sa politikom daljeg brzog širenja evropske zone. O tome se javno baš i ne govori puno, čak se iz Brisela zvanično negiraju takve teze, ali razvoj događaja je pokazao da se mnogo toga dešavalo tokom ljeta iza kulisa, što baš i nije išlo na ruku Crnoj Gori u vrijeme sastavljanje Izvještaja Evropske komisije.
„Prvobitna ambicija Crne Gore da otvori nova pregovaračka poglavlja treba da se preispita. Njemačka i Francuska se i dalje u Savjetu protive otvaranju novih poglavlja dok poglavlja 23 i 24 ne budu zatvorena“, konstatuje se, između ostalog, u Informativnom izvještaju koji je negdje krajem juna sačinio, nakon posjete Crnoj Gori, francuski senator Simon Sotur u ime Komisije za evropske poslove Francuske.
Opaska u, inače vrlo detaljnom i balansiranom, izvještaju francuskog senatora u stvari jasno ukazuje na stavove i premišljanja nekih država Evropske unije, To se figurativno naziva „zamor od proširenja“ a u stvari je drugo ime za latentno protivljenje takozvanih „starih evropskih članica“ primanju novih i novih država pod okrilje EU.
Upravo zbog negativnih efekata brzog širenja EU (primjeri Bugarske ili Rumunije) u Briselu su osmislili novi pregovarački pristup, neku vrstu zaštitnih mjera, koje se sada testiraju na primjeru Crne Gore: otvaranje na samom početku pregovora najtežih poglavlja 23 (Pravosuđe i temeljna ljudska prava) i 24 (Pravda, sloboda i bezbjednost) kao osnovnih preduslova daljih pregovora.
„Kvaka 22“ ili „klauzula o balansu“: Ne samo to, prvi put se u pristupnim pregovorima uvela takozvana „klauzula o balansu“, o kojoj šira javnost - sve do juče - praktično nije znala gotovo ništa.
Poenta klauzule je u tome da je moguće da se odgode ili privremeno suspenduju pregovori u ostalim poglavljima ako ne dođe do konkretnih pomaka, prvenstveno u ključnoj oblasti - jačanju vladavine prava. Uprošćeno govoreći: ukoliko država kandidat ne ostvari očekivani napredak u reformi pravosuđe ili nema, kako to vole reći Evropljani, mjerljivih rezultata (čitaj: presuda za korupciju i organizovani kriminal) Evropska komisija može u Izvještaju o napretku da – odgodi otvaranje novih poglavlja ili čak da suspenduje pregovarački proces u poglavlju 23 i 24, što praktično znači – zamrzavanje pristupnih pregovora!
Upravo je ovaj mehanizam bila ključna tačka oko koje se vodila diplomatska tajna šahovska partija.
Igra političkih načela i krupnog biznisa: Da stvari budu, kao u svakoj tajnoj igri, zanimljivije, osnovni povod je bio naizgled prozaičan, skoro pa i banalan: ljetošnja državna akcija pečaćenja hotela „Mogren“ u Budvi, kada je crnogorska državna kompanija „Budvanska rivijera“ preuzela upravljanje budvanskim hotelom, zbog toga što zakupac, crnogorski državljanin Milan Mrvaljević – inače počasni konzul Austrije – nije plaćao državi poreze, zakupninu i druge dažbine.
Višegodišnji spor presječen je, u jednom ljetnjem danu, iznenadnom i ne baš suptilnom akcijom poreske uprave uz logistiku crnogorskih policajaca.
Uslijedili su potom i zvanični diplomatski protesti Austrije, razmjenivana su pisma, konsultovani brojni diplomatski predstavnici dvije države, a čitava stvar je dobila ogroman publicitet u austrijskim medijima, sljedstveno tome, i u drugim evropskim glasilima. Glavna zamjerka crnogorskoj državnoj administraciji, odnosno Vladi Crne Gore, sastojala se u optužbama da se takvim činom krši princip vladavine prava. U cijelu priču i lobiranje se, prema saznanjima Portala Analitike, krajem ljeta intezivno uključio i jedan visoko rangirani austrijski diplomata, nekada na značajnom diplomatskom položaju u regionu.
Ofanzive i kontraofanzive: Može biti tek slučajnost - ako baš takvih koincidencija ima u diplomatiji - Austrija je, prema stranim diplomatskim izvorima, iskazala tokom avgusta i početkom septembra značajne rezerve prema crnogorskim naporima na polju „jačanja vladavine prava“. Tolike rezerve da je na jednom septembarskom radnom sastanku u Briselu, članova radne grupe za proširenje u Savjetu Evropske unije (takozvana COELA, sastanak diplomatskih predstavnika ispod ranga ambasadora) predlagano uvođenje klauzule o balansu u Izvještaju o napretku Crne Gore.
Tada je zazvonio alarm u crnogorskom državnom dvorištu i krenula je intezivna aktivnost da se ne potegne mehanizam odgađanja ili čak privremene suspenzije pregovora. Naravno, akcija se nije izvodila kao predstava za javnost nego je državni crnogorski vrh inicirao niz susreta u prijestonicama evropskih država, uključujući, naravno, najvažnije - Berlin i Rim (Italija je predsjedavajuća Evropske unije). Istovremeno, na domaćoj političkoj sceni, vrh DPS-a je konačno krenuo u intezivno lobiranje da se - pred samu prezentaciju Izvještaja EK, prije nego se formulišu ključni zaključci i preporuke - izabere vrhovni državni tužiac. Ono što su traljavo odrađivali mjesecima, sada im je tokom posljednje sedmice bio ključni potez na raspolaganju: izbor Ivice Stankovića bio je glavni adut za uvjeravanje Brisela da ovdje ipak postoji odlučujuća politička volja i potrebna parlamentarna većina za ispunjavanje uslova u ključnom poglavlju 23.
Uprkos toj crnogorskoj „kontraofanzivi“, mogućnost da kaluzula o balansu bude aktivirana bila je i dalje otvorena. O tome su, dan prije prezentacije Izvještaja o napretku, obaviješteni i izvještači „Dnevnih novina“ i „Dana“ kojima je, kako se to kolokvijalno kaže, „visoki predstavnik EU“ nezvanično došapnuo da je Evropska komisija „spremna da blokira pregovore ako se ne smanji kriminal“...
Kada Vlada odahne: Tokom prezentacije Izvještaja, Štefan File je konačno prekinuo neizvjesnost.
- Da budemo apsolutno jasni: mi ne predlažemo aktiviranje klauzule o balansu. Nema nikakve potrebe za njenim aktiviranjem jer Crna Gora ide u dobrom smjeru. U mnogim aspektima Crna Gora prednjači u regionu. Već nakon jedne godine, postoje pozitivni rezultati na koje možete biti ponosni“ – naglasio je komesar Evropske komisije za proširenje EU.
Istovremeno, ali nekoliko stotina kilometara južnije, u Podgorici, sličnu je poruku odaslao i Dirk Lange, šef odjeljenja za Crnu Goru u Generalnom direktoratu EK.
- Preporuke za aktiviranje nema u ovom Izvještaju. Lično ne bih smatrao sigurnim da će se ta klauzula aktivirati. Ono što je izvjesno je da ona postoji i da postoji mogućnost njene aktivacije, ali u ovom trenutku ne vidim nikavu inicijativu da se ta klauzula aktivira, istakao je Lange.
Cinici kažu da se, nakon ovih izjava evropskih zvaničnika, u novoj zgradi Vlade Crne Gore u Karađorđevoj prosto mogao čuti izdah olakšanja, kao kada svalite veliki teret sa vlastitih pleća. Kao da se pomislilo - "sve je dobro, što se dobro svrši"...
Samo, nije se završilo, barem ne tako kako su neki pomislili u prvi mah. Ipak je - prvi put u Izvještaju Evropske komisije - famozna klauzula o balansu zvanično notirana kao "podsjećanje", premda je riječ o mehanizmu predviđenom još samim otvaranjem pregovaračkog procesa.
„Komisija podsjeća na postojanje klauzule o ukupnom balansu u pregovaračkom okviru. Napredak u ispunjavanju prelaznih mjerila u oblasti vladavine prava i relevantnim identifikovanim pomenutim nedostacima, demonstriran vidljivim rezultatima, imaće uticaj na dinamiku ukupnog pregovaračkog procesa, uključujući i agende budućih međuvladinih konferencija“, navedeno je u dokumentu Evropske komisije.
U prevodu sa diplomatskog na svakodnevni jezik: skenirajući rezultate Crne Gore Brisel je smatrao neophodnim, a politički veoma značajnim, da se neka vrsta javnog upozorenja, javne opomene - ispostavi zvaničnoj Podgorici.
Briselske opomene: Opomena sa dobrim razlogom, jer Izvještaj Evropske komisije precizno uočava i nabraja oblasti u kojima Crna Gora nije postigla baš neke zadivljijuće rezultate. Drugiom riječima: vlast u Podgorici nema mnogo razloga za neko pretjerano (samo)zadovoljstvo: izvjesno je da se Đukanovićeva koalicija, bez odgađanja, mora pozabaviti čišćenjem vlastitog dvorišta.
Što je to što je Brisel najviše zamjerio zvaničnoj Crnoj Gori, odnosno vladajućoj koaliciji?
U dokumentu se eksplicitno navodi da nema niti jedne pravosnažne presude u slučajevima visoke korupcije, što je notirano i u prethodna tri od kada je Crna Gora i zvanično počela pregovore. „Ograničeni napredak je postignut u početnom bilansu ostvarenih rezultata u istrazi, gonjenju i presuđenju u slučajevima korupcije, uključujući visoku korupciju. Nekoliko istraga je pokrenuto, uključujući istrage protiv dva gradonačelnika i dva bivša gradonačelnika, u tri slučaja riječ je o izviđaju i do sada, to je rezultiralo optužnicama u dva slučaja“, stoji u Izvještaju.
Konstatuje se da je - nakon nekoliko neupješnih pokušaja - vrhovni državni tužilac konačno imenovan, ali se i uočava da nedostaci u vezi sa nezavisnošću i odgovornošću pravosudnog sistema predstavljaju značajan problem. Pa i prepreku na crnogorskom putu prema EU.
- Treba razviti vjerodostojan bilans rezultata istraga, krivičnog gonjenja i presuda u slučajevima korupcije, uključujući i korupciju visokog profila. Treba obezbijediti sistematsko korišćenje instrumenata za oduzimanje i zaplijenu imovine. Nedostaci u vezi sa nezavisnošću i odgovornošću pravosudnog sistema i dalje predstavljaju razlog za zabrinutost i otežavaju borbu protiv korupcije – precizni su evropski analitičari.
Možda će u stavu Štefana Filea, kada je bilo riječi o političkim kriterijumima, da „treba raditi na implementaciji elektronske identifikacije i jačanju povjerenja u izborni proces“ opozicija vidjeti i šansu da se vrati na političku scenu nakon kraha na lokalnim izborima. Neke ocjene Komisije doista opoziciji daju za pravo, imajući u vidu jasne stavove da treba ispitati navode o zloupotrebama na lokalnim izborima.
„Lokalni izbori koji su održani u toku izvještajnog perioda pokazuju da cilj – jačanje povjerenja javnosti u izborni sistem - nije još postignut. Navodi u vezi opštinskih izbora trebaju biti istraženi i, gdje je potrebno, gonjeni“, zaključila je EK. Objašnjavajući citirani stav, Dirk Lange je tokom boravka u Podgorici, direktno i jasno, napomenuo da takozvana „afera snimak“ mora biti istražena u cjelosti, konstatujući da je to jedan od načina vraćanja povjerenja u izborni proces.
Kada se svemu tome doda i upozorenje o totalnoj netransparentnosti rada lokalne uprave, slika današnje Crne Gore, kako je vide iz Brisela, nije obojana baš ružičastim tonovima.
Istini za volju, neki „domaći zadaci“ nijesu adresirani samo u pravcu vladajućih struktura. Analizirajući crnogorsku medijsku scenu, te odnos države i medija, Evropska komisija navodi da nasilje nad novinarima i dalje izaziva zabrinutost, ali se takođe – prvi put u zvaničnom dokumentu EK o napretku Crne Gore - uočava i nedostatak profesionalnih i etičkih standarda u crnogorskim medijima.
“Generalno, nasilje nad novinarima i dalje je za veliku brigu. Neki slučajevi napada na novinare i imovinu medija su uspješno istraženi, a među preventivnim, preduzetim, mjerama policija je obezbijedila zaštitu za dva novinara i imovinu jedne novine, kaže se u Izvještaju i apostrofira da je neophodno profesionalizovati medijsku scenu u Crnoj Gori.
“Nedstatak profesionalnih i etičkih standarda u medijskoj zajednici takođe nastavlja da zabrinjava, i doprinosi daljim tenzijama unutar te zajednice”, upozoravaju iz Brisela.
Izazovi „lidera u regionu“: Citirani ključni djelovi analize Brisela svjedočanstvo su kako je i sa koliko vještine o detaljima sačinjen Izvještaj Evropske komisije. I koliko je riječ o realnom, precizno napisanom analitičnom dokumentu.
I, kako se to kaže sportskim rječnikom, sada je lopta na crnogorskom dijelu terena. U tom kontekstu, da bi pomogla Crnoj Gori, EU je postavila 84 konkretna prelazna mjerila za poglavlja o vladavini prava, koja odslikavaju mjere iz akcionih planova. To praktično znači da će konkretno sprovođenje akcionih planova i napredak u dostizanju prelaznih mjerila odrediti ukupan tempo i dinamiku pregovora Crne Gore i EU.
Zato će za izvršnu vlast, parlament ali i za cijelo društvo - jer je priključenje EU obaveza i vlasti i opozicije i građana - naredni mjeseci, do decembra kada Evropski savjet treba da glasa o usvajanju Izvještaja EK, biti izuzetno važni. Do tog perioda, neophodno je usvojiti Zakon o finanasiranju političkih partija, revidirati akcione planove za poglavlja 23 i 24 i konačno uvesti normu o elektronskoj identifikaciji birača za lokalne izbore u Herceg Novom. Što se tiče korupcije na visokom nivou - na potezu je svakako novi VDT Ivica Stanković: moraće da dokaže da one tri petine glasova povjerenja nijesu bili tek ispunjavanje evropske agende, nego odlučnost da se neke promjene dese.
Jer, promjene su neophodne, ne samo u tužilaštvu, pravosuđu ili visokoj politici i ne samo radi štrikiranja briselskih upitnika. Nego zbog života ovdje, u Crnoj Gori. Ili, kako vole reći političari, zbog boljeg života. Koji se ovdje stalno obećava, a suviše dugo čeka..
Nenad ZEČEVIĆ / Draško ĐURANOVIĆ
Foto: Ivana Božović; kurir.rs; gov.me
