„Održivi grad je grad koji funkcioniše na takav način da su svi njegovi građani u stanju da ispune svoje sopstvene potrebe a da pri tome ne ugroze stanje prirodnih ekosistema ili životne uslove drugih ljudi kako u sadašnjem vremenu tako i u budućnosti“, navodi se u saopštenju ove NVO.
Kako navode, jedna od najčešće citiranih definicija održivog grada se po svemu sudeći ne može primjeniti na naš glavni grad. Jedan od osnovnih razloga za to je nagli porast broja stanovnika u poslednjih par decenija - opterećenost grada iz dana u dan raste ali se životna sredina tome ne prilagođava. Činjenica je da djelovanje na polju zaštite životne sredine nije srazmjerno porastu opterećenja koji novi stanovnici donose gradu.
Iskazano statistički broj stanovnika glavnog grada je u poslednjih 20 godina porastao sa 152.025 stanovnika u 1991. godini na 185.937 u 2011. godini (indeks porasta 122, što je znatno veće od crnogorskog prosjeka). U istom periodu broj domaćinstava porastao je sa 32.581 na 57.045, a broj stanova od 40.376 na 73.033.
U Green Home-u ističu da su transport, potrošnja energije za struju, grijanje i hlađenje, proizvodnja hrane, infrastruktura, upravljanje otpadom i vodama ali i uređenje zelenih površina, samo neki od problema sa kojima se grad mora suočiti kako bi njegov razvoj bio održiv.
"Iako će mnogi, problem uređenja zelenih površina smatrati najmanje bitnim, njihov značaj je mnogostuk, nezamjenljiv za grad i njegovu okolinu. Predstavljaju element prirode u urbanom gradskom jezgru i značajno doprinose melioraciji životne sredine. Načini kojima zelene površine utiču na okolinu su brojni. Svojim prisustvom mijenjaju mikroklumu: smanjuju visoke temperature vazduha, povećavaju stepen vlažnosti, regulišu jačinu vjetra, prečišćavaju vazduh, smanjuju i ublažavaju jačinu gradske buke. Osim što su bitne iz ekoloških razloga, zelene površine nam osiguravaju značajne uštede u potrošnji energije", kažu u Green Home-u.
Prema njihovim riječima, mnogi bi rekli da je Podgorica jedan od gradova koje karakteriše jako puno zelenih površina, što je za određene kvartove, najčešće starije gradnje, nesumnjivo tačno (na primjer, dio grada preko Morače).
"U PUP-u su na više mjesta objašnjena pravila koliko zelenih površina mora imati svaki blok i na koji način one moraju biti raspoređene, a tu su i formule koje bi trebale da pokažu koliko zelenih površina svaki grad mora imati po broju stanovnika. Formule postoje, ali ne i podaci koji se moraju unijeti kako bi se dobio rezultat. Konkretno, za jednu od takvih formula neohodno je imati podatak o ukupnoj površini zelenih površina u gradu, a problem se javlja već pri prvom pokušaju da se dođe do takvog podatka. Jednostavno, on ne postoji niti u jednom jedinom zvaničnom dokumentu. Dakle, prostorno urbanistički plan predviđa kako bi trebalo da bude ali ne daje način na koji se tako nešto može realizovati", tvrde u Greeen Home-u.
Oni naglašavaju da je ista situacija je sa Nacrtom Lokalnog akcionog plana za zaštitu životne sredine za period 2014 – 2018. koji apsolutno ni u jednom dijelu ne pominje zelene površine kao bitan faktor na kome treba raditi kako bi se poboljšao kvalitet života građana.
"Problem se javlja prilikom izgradnje novih stambenih blokova u čijim planovima se ne poštuju osnovna pravila gradnje već se može reći da današnji obrasci urbanog razvoja nesumnjivo troše zelene površine na neodrživ način. Očigledne primjere, svako od nas može vidjeti u djelovima grada kao što su Stari aerodrom, City kvart, Blok 9, nove zgrade kod krivog mosta... zapravo svi kvartovi novije gradnje su više sivi nego zeleni. Čak i ako ima određenih zelenih površina, one su izuzetno male i na njima su posađene mlade jedinke".
U ovoj NVO ističu da se nerijetko dešava da zelene površine u urbanom gradskom jezgru trpe zbog izgradnje novih infrastrukturnih objekata.
"Nadležne institucije tvrde da se stara stabla u tom slučaju premiještaju na novu lokaciju i da se sječa po pravilu ne dešava. Ali uprkos tim pravilima svjedoci smo da se nerijetko ne poštuju. Primjer je drvored u ulici Serdara Jola Piletića koji je za potrebe proširenja ulice „premiješten“. Rezultat je da drvored u ovoj ulici više ne postoji, a odgovor na pitanje gde su stabla, ne znamo. Slična situacija zabilježena je prilikom izgrađnje parkinga, između zgrada, u ulici Svetozara Markovića. Mjesta na kojima su se nalazila stabla, sada su zabetonirana, a projekat očigledno ne predviđa sadnju novih biljaka koje bi zamijenile stare".
U Green home-u naglašavaju da svako projektovanje zelenih površina u gradu mora biti precizno i mora biti odraz lokalne klime i kulture.
Nadležne insititucije se moraju posvijetiti pitanju analize postojećeg stanja, odnosno utvrditi postojeće stanje, zatim sprovesti i ojačati kontolu nadzora projekata izgradnje koji moraju ispuniti obaveze ozelenjavanja. Potrebno je uložiti u obnovu postojećih zelenih površina, a slobodne iskoristiti za sadnju. Ova preporuka se odnosi kako na nadležne institucije koje se bave uređenjem prostora ali i pojedicima koji žele da na ovaj način oplemene životnu sredinu u kojoj borave".
Ističu da zelene površine imaju veliki značaj za održiv razvoj grada.
"Razlog nije samo u brojnim prednostima koje takvi prostori daju gradu i njegovim stanovnicima, već u tome što se u zelenim površinama prepliću ekološke, socijalne i ekonomske koristi održivog razvoja. Podgorica je u junu 2013. godine proglašena eko opštinom, ali ono što je danas očigledno jeste da naš grad nije održiv, nije dovoljno zelen, a još manje ekološki", zaključuju u ovoj NVO.
foto: skyscrapercity.com
