"Jedna firma mora da služi ljudima'', govorio je Dajhman, koji je skoro iz ničega napravio sve, ali kome je vera bila važnija od privrednog i poslovnog uspjeha.
''Na kraju mog života Bog me neće pitati koliko sam cipela prodao, već kakav sam bio hrišćanin'', smatrao je ovaj njemački milijarder koji je, pored toga što je stvorio najveću prodajnu mrežu cipela u Evropi, osnovao i jednu humanitarnu organizaciju za stotine hiljada ljudi u nevolji.
Dajhman, rođen 1926. godine u radničkom kvartu Esena, u Borbeku, imao je poseban osjećaj prema siromaštvu i siromašnima i njegova humanitarna organizacija "Vortundtat" (Riječ i dijelo) koja u Tanzaniji i Indiji ima škole i bolnice, pružila je pomoć za najmanje 200.000 ljudi u nevolji.
Koliko je od svoje imovine izdvojio za siromašne, pokojni Dajhman nije precizno znao, ali je govorio da je donja godišnja granica bila pet miliona eura i da je mogla biti i 10 miliona - u zavisnosti od potrebe. (Blic)
