Istraživanje je sprovedeno u periodu od marta do juna 2014. godine, a u organizaciji Partnerstva za društveni razvoj iz Hrvatske, u saradnji sa Expert Forumom iz Rumunije, Udruženjem novinara BiH, Institutom za javnu politiku iz Crne Gore, Centrom za medijske aktivnosti iz Makedonije, Nezavisnim društvom novinara iz Vojvodine i Komitetom pravnika za ljudska prava iz Srbije.
Prvi nalazi ovog projekta pokazuju da netransparentnost u medijima ima štetan uticaj na njihovo poslovanje, kao i na informacije koje pružaju građanima. Nepostojanje sistematizovanih, javno dostupnih podataka o medijima, način na koji se finansiraju, stvaraju društva skrivenih namjera, jedan je od zaključaka do kojih su došli učesnici projekta.
Tendencija privatizovanih medija je da po svaku cijenu, bez skrupula, služe privatnim ciljevima vlasnika, koji su najčešće predstavnici političkih grupacija kojima niko ne može sa sigurnošću odrediti ciljeve i namjere.
S druge strane, mala tržišta, i problem ekonomske nesigurnosti dodatno utiču na novinare koji ne mogu biti nezavisni ukoliko imaju ugovore koji su suprotni propisima države.
- Kada je u pitanju Crna Gora, nijesmo imali problem da pronađemo informacije, jer one nijesu postojale. Neko negdje zna da informacije postoje, neke su ostale iz zajednice Srbije i Crne Gore, neke nijesu klasifikovane, kazala je jedna od učesnica projekta Selena Tasić, iz Instituta za javnu politiku.
Ministarstvo kulture je dostavilo neophodne informacije, ali najveće razočaranje, kaže Tasić, doživjeli su sa sindikatima i udruženjima novinara.
- Došli smo do zaključka da je tu najmanje urađeno i potrebno je da se medijski prostor dodatno reguliše, dodaje Tasić.
Prema njenim riječima, kada je u pitanju ekonomska situacija u kojoj se mediji nalaze, ni o tome ne postoje podaci.
- Jedino što smo mogli da prikupimo iz drugih istraživanja i intervjua je prihod koji dobijaju od poreskih obveznika, a koji nije dovoljan da bi se obezbijedilo nezavisno funkcionisanje medija, kaže Tasić i dodaje da su plate novinara jedne od najnižih, ne samo u Crnoj Gori, nego i u regionu.
- Novinari su jedni od najmanje plaćenih i teško je da u takvoj situaciji mogu da ispoštuju pravilo da rade u javnom interesu, s obzirom da njihov rad zavisi od interesa glavnog i odgovornog urednika i vlasnika medija, kazala je Tasić.
Borka Rudić iz Udruženje novinara BiH istakla je da situacija u toj zemlji umnogome liči na ostatak regiona. Iako je u Bosni i Hercegovini dekriminalizovana kleveta još 1992.godine, zatim donijet Kodeks novinara, formirane institucije i donijet set kvalitetnih medijskih zakona, u praksi neke stare boljke nikako da se prebole.
- Stvoreni su lobiji koji su diktirali agendu u medijima, a ne sami događaji i sada smo u situaciji da imamo pluralizam medija, a nemamo pluralizam informacija, kao ni izbora, istakla je Rudić.
Prema njenim riječima Rudić, drugi paradoks je taj da BIH ima šest novinarskih udruženja i četiri sindikata, a da je podjela među novinarima rezultat političkih uticaja.
- Jer kroz podijeljenju medijsku zajednicu možete postići politički, ekonomski, i usudila bih se reći i kriminalni interes, istakla je Rudić.
Predstavnik Centra za medijske aktivnosti iz Makedonije Nebojša Ilijevski istakao je da ta zemlja dijeli slične probleme, a i pored svih napora, ne mogu da saznaju koliki je medijski tiraž.
- Koliki je tiraž najeminentnijih medija nama je nepoznat. Ministarstvo za informatičko društvo je počelo da sumira podatke, međutim, to nijesmo uspjeli da uradimo. Nedostatak podataka je bolna tema, kazao je Ilijevski.
Inicjator projekta Partnerstvo za društveni razvoj za Hrvatske, kaže da najnovija članica EU takođe ima problem što ne može utvrditi kolika je čitanost medija, kao da se pravi vlasnici rijetko znaju.
- Mi ne znamo kolika je stvarna čitanost, ne znamo ko finansira medije i nije rijetkost da ne znamo ko su stvarni vlasniici medija koji u najuticajniji trenutno u društvu. Ako mediji nijesu odgovorni i transparentni prema javnosti, kako možemo zahtijevati da to oni očekuju od političara, a žele da budu čuvari javnosti, kazala je Iva Milanović, predstavnica Partnerstva za društveni razvoj.
Proces privatizacije u Hrvatskoj je najviše pogodio štampane medije, koji su, prema riječima Milanović, dovedeni na rub preživljavanja.
- Veliki problem je loša ekonomska situacija, već šestu godinu smo u recesiji, a nezaposlenost je veoma velika, naročito kad su mladi u pitanju. To se naravno reflektuje i na novinare jer rade u nesigurnim uslovima. Ako neko radi u nesigurnim uslovima, jedino cenzuru i možemo očekivati, ističe Milanović.
Slični utisci čuli su se iz Rumunije. Lokalni mediji, u nemogućnosti da opstanu na tržištu, gotovo nestaju.
- Ne treba izgubiti iz vida i da internet ruši tradicionalne medije, i da ima više faktora koji utiču na poslovanje medija, ali naša tržišta su mala. No, ne možete očekivati da imate demokratiju ako nema pluralizma u medijima, ocijenio je Sorin Ionita iz Expert Foruma iz Rumunije.
Iako su u Srbiji krajem avgusta usvojeno tri ključna medijska zakona, o javnom informisanju, javnim servisima i elektronskim medijima, prema riječima Duška Medića iz Udruženja novinara iz Vojvodine, situacija nikako da krene na bolje.
- Mediji su podržali reforme, ali posljednja dogadjaju su zabrinjavajuća. Sigurno ste čuli da b92 ukida emisiju „Utisak nedjelje“, a to su emisije koje su držale javnim dijalog otvorenim. Mislili smo da će stvari krenuti u boljem smjeru, a one su počele dodatno da se problematizuju, istakao je Medić.
Organizatori projekta napominju da je krajnji cilj ovakvih istraživanja da se uspostavi nezavistan i višeslojni međudržavni mehanizam za praćenje medijskih politika, koji će rezultirati poboljšanjem nacionalne politike vezane za slobodu medija, finansiranje, suzbijanje političkog uticaja, kao i veću transparentnost i odgovornost novinara.
A.S.
