Finansijska kriza kojoj se ne nazire kraj, izgleda ne utiče na vjernike i praktikovanje obreda. U nekim vjerskim zajednicama predstavnici primjećuju da je nemaština uticala da se ljudi vrate religiji. Drugi pak tvrde da nemaština i ne može biti izgovor za poštovanje vjerskih obreda s obzirom da se radi o dužnosti koja se - ne smije naplatiti. Kako danas sve manje-više ima svoju cijenu, tako postoji i cjenovnik za obrede koji su obavezni ukoliko pripadate islamu ili katoličanstvu, s tim da uvijek postoji način da se onima koji žive u nemaštini pomogne. Za pripadnike pravoslavne vjere čast kojom će svještenik biti počastvovan ostaje na slobodnoj volji vjernika.
Dužnost koja ne smije biti naplaćena: Za pripadnike Jevrejske zajednice vjerski obredi su besplatni, te u u praktikovanju ključnih jevrejskih obreda, nemaština ne može biti izgovor, jer prema riječima Alfandarija radi se o dužnosti koja mora biti izvršena a ne smije biti naplaćena.
Jevreji, kojih je prema riječima Alfandarija ima oko 500 u Crnoj Gori, mogu se okupljati u privremenoj sinagogi koja je otvorena krajem prošle godine, ali u planu je otvaranje nove, veće, sinagoge i jevrejskog kulturnog centra koji će biti otvoren ne samo za Jevreje, već za sve zainteresovane za judejsku religiju. Sagovornik Portala Analitika izdvaja tri ključna obreda koja su neizostavna u životu svakog Jevrejina.
„Obaveza svakog punoljetnog Jevrejina i rabina su tri stvari i one nikako ne smiju da se naplaćuju. Idemo od kraja života, to je sahrana – daleko od sviju nas; to su svatovi – da Bog da nama svima; treće - rođenje odnosno obrezivanje novoronđečeta po osmom danu njegovog života. Te tri stvari ne smiju da se naplaćuju jer one spadaju u red obaveza koje svako mora da uradi“, izričit je predsjednik Jevrejske zajednice.
Kako kaže sagovornik Alfandari, pomenuti obredi su dužnost svakog ko pripada judeizmu te onaj koji vrši obred ne smije da uzme novac, „čak ni 10 eura, što se ono kaže, da popije sok i kafu“. Ukoliko vjernik osjeti potrebu da da prilog zajednici, to može da uradi odlaskom u sinagogu, ali za sahranu, vjenčanje i obrezivanje, novac se ne smije dati, jer kako objašnjava Jaša Alfandari riječ je o dužnosti a ne o poslu koji se plaća.
„Troškove koji nastaju prilikom obreda ne snosi rabin već zajednica. Ove tri ključne stvari koje označavaju ceo život jednog čoveka su obavezne i novac se ne sme uzeti!“ - zaključuje predsjednik Jevrejske zajednice u Crnoj Gori.
Troškove koji nastaju prilikom ovih važnih događaja u životu Jevreja, kao što su broj zvanica na ceremoniji, hrana i slično, snosi porodica.
U našem narodu je da časti: Hrišćanstvo, kao i mnoge druge religije, ima razne obrede, ali najbitniji od njih odnose se na rođenje, sklapanje braka i smrt, jednog čovjeka. U Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, prema riječima nikšićkog paroha Bojana Bojovića, obredi se ne naplaćuju, ali shodno nepisanim pravilima vjernici skoro uvijek „časte“.
„Što se tiče Crnogorske pravoslavne crkve, nijedan obred se ne naplaćuje. Svještenici primaju platu, te se nijedan vjerski obred ne naplaćuje već je sve besplatno“, kaže sagovornik Portala Analitika i dodaje da se troškovi koji nastaju, poput troškova za odlazak na sahranu ili blagoslov kuće, pokriju od 60 eura koje svještenici dobiju kao dodatak na platu.
Bojović otkriva da plata svještenika CPC-a iznosi 300 eura, te da na taj iznos dobiju još 60 eura koji su opredijeljeni za gorivo. Iako su obredi besplatni, praksa je pokazala da vjernici uvijek ukažu čast onome ko krsti, blagoslovi kuću ili održi opelo.
„Shodno običajima našeg naroda, skoro uz svaki obred ljudi jednostavno daju prilog svješteniku za gorivo. To je nešto što nije obavezno, ali je da kažem uobičajeno“, objašnjava nikšićki paroh Crnogorske pravoslavne crkve.
Kako je mogao da zapazi Bojović, kriza i nemaština nisu uticale na obrede s obzirom da su besplatni, ali se od kada je počela finansijska kriza koja potresa cijeli svijet, prave manje proslave tih obreda. Kriza je uticala, prema riječima sagovornika Portala Analitika, da se ljudi okrenu crkvi te je tako broj krštenja povećan.
„Isti je, ako ne i veći broj, slava i domova koje obilazimo. Primjetan je i povećan broj krštenja“, primjećuje svještenik Bojan Bojović iz Crkve Svetog Apostola Tome u Moštanici, nadomak Nikšića.
Takse postoje, ali se često ne naplaćuju: Nemaština ne sprječava ni katoličke vjernike u dužnostima koje zahtijeva pomenuta religija. Prema riječima župnika Rimokatoličke crkve u Podgorici posvećene Presvetom Srcu Isusovu, Janeza Mirteka, ekonomska kriza i nemaština ne utiču na vjernike Župe, kojih ima manje od 2.000. Iako cjenovnik i takse za obrede postoje, često se na njih zaboravi.
„Za neke obrede, poput sahrane gdje svještenik treba da pođe na teren, je propisana tarifa, ali kada su u pitanju siromašni onda se ništa ne traži. Ukoliko se primijeti da je neko siromašan, gledamo da se ništa ne naplati. Inače, iako postoji taksa, ne tražimo od svakoga da plati već je to slobodna volja, kao i za sve drugo. Za sahranu i za misu je 30 eura taksa, ali ponavljam da ne mora uvijek da se ta taksa naplati, posebno kada su u pitanju siromašne porodice. Često idemo po kućama tako da znamo kako koja obitelj stoji, ali i često pomažemo siromašnima“, kaže sagovornik Portala Analitika.
Još jedan od obreda za koji postoji taksa je vjenčanje koja iznosi 50 eura, ali kao i kod sahrane, ovaj iznos nije obavezan, te se često zanemari. Vjenčanje je „skuplje“ jer prije samog čina postoji nekoliko priprema kojima vjernici i budući mladenci treba da prisustvuju.
„Ostavljamo vjernicima po slobodnoj volji da daju novac. Iako je taksa predviđena, koja za vjenčanje iznosi 50 eura, često ne praktikujemo naplaćivanje takse. U više od pola slučajeva se desi da se taksa ne naplati. Ako neko da dobro je, ako ne da ništa onda. Vjernicima ne govorimo kolika je taksa kod vjenčanja, jedino to uradimo kada je u pitanju sahrana“, objašnjava župnik Mirtek.
Za krštenje ne postoje nikakvi troškovi te tako ne postoji ni taksa. Ukoliko neko želi da donira to može uraditi, ali je, ponavlja sagovornik Portala Analitika „sve na dobrovoljnoj bazi“. Krštenja i vjenčanja su kod katolika u Podgorici brojnija, dok se sahrane tj. mise za pokojnike rade rjeđe, jer se, kako kaže župnik Mirtek radi o ljudima koji žive na selu.
Sagovornik Portala Analitika objašnjava i način finansiranja Župe Presvetog Srca Isusovog. Kaže da se plate za svještenike njihove Župe prikupljaju iz novca koji vjernici daju prilikom misa koje se svakodnevno drže. Taj iznos pokriva plate, ali i socijalno osiguranje svještenika. Isto tako, kaže župnik Mirtek, postoje i druge donacije ali „se striktno odvaja što je crkveno a što je lično“.
„Za održavanje crkve se u nedjelju ili na veliki blagdan sakuplja milostinja - dobrovoljni prilozi. Od dobijenih priloga održavamo crkvu, radimo razne obnove i slično… Dobrovoljni prilog predstavlja i novac za blagoslov kuće i to jednom godišnje. Ne postoji iznos koji je predviđen za taj obred već je sve ostavljeno na dobru volju vjernika“, zaključuje župnik Rimokatoličke crkve u Podgorici posvećene Presvetom Srcu Isusovu.
Globalna kriza ne utiče na vjernike: Da globalna kriza ne utiče na vjeru i vjernike, potvrđuje i glavni imam Odbora Islamske zajednice u Baru Muidin Milaimi. On objašnjava da iako je globalna ekonomska kriza uticala na vjerske zajednice, ipak kod praktikovanja vjerskih obreda nije promijenila ništa posebno.
„Globalna kriza jeste uticala na neke stvari, ali ne i na praktikovanje vjerskih obreda. Nema više donacija kao što ih je bilo nekada, ljudi više ne troše prilikom vjerskih ceremonija nakon obreda kao nekada… Konretno – na molitvi, koju ja smatram praktikovanjem vjere, ima više ljudi“, objašnjava imam Džamije Selimija.
Prema riječima sagovornika Portala Analitika kod naroda na Balkanu je uobičajeno da se spremaju za smrt, a taj običaj je posebno izražen kod pripadnika Islama.
„Kod nas muslimana je tradicionalno da se organizujemo odnosno spremamo (finansijski) za (smrt) zadnji dan na ovom svijetu“, kaže Milaimi.
Cjenovnik vjerskih usluga postoji i on se kreće od 40 eura za ćefin, 50 eura za gasul tj. kupanje dženaze, 70 eura za tabut, te 300 eura za grobno mjesto. Šerijatsko vjenčanje u džamiji iznosi 50 eura, dok se sunećenje organizuje privatno.
Imam Milaimi naglašava da za socijalno ugrožene, kada su u pitanju troškovi prilikom smrti, brine zajednica. Glavni imam Odbora Islamske zajednice u Baru za čitaoce Portala Analitika daje „nekoliko lijepih savjeta o dženazi“.
„Kada neko umre o njemu treba isključivo govoriti dobro. Muhhamed a.s. je preporučio: „Kada ste prisutni kod bolesnog ili umrlog, govorite samo dobro, jer meleki aminuju na ono što govorite!“. Zatvoriće mu oči i moliti Allaha dž.š. za njega. Muhhamed a.s. je ušao kod Ebu Seleme (kada je umro), čiji se pogled ukočio, pa mu je zatvorio oči. Prekriće kompletno njegovo tijelo. Buharija i Muslim navode predaju Aiše r.a, koja kaže da su Vjerovjesnika, a.s. prekrili sa ogrtačem kada je preselio na Ahiret. Požurite sa opremanjem mejjita i nošenjem dženaze. Pravilo je da se ne odugovlacči sa opremanjem umrle osobe. Muhammed a.s.je rekao: "Požurite sa dženazom, jer ako je bila dobra osoba, biće joj dobro kuda je nosite, a ako nije bila dobra, onda je to zlo koje skidate sa svojih vratova!“, objašnjava imam Milaimi.
Imam Džamije Selimija dodaje da ukoliko osoba umre a iza sebe ostavi dug oni koji ostaju dužni su da dug vrate odmah nakon smrti i to treba učiniti po praksi Božijeg poslanika Muhammeda a.s. prije klanjanja dženaze-namaza.
U toku velika duhovna obnova i vjernika i crkvenih objekata: Protojerej Srpske pravoslavne Crkve (SPC) u Crnoj Gori, Velibor Džomić, primjećuje da je u našoj državi u toku velika duhovna obnova, ne samo vjernika, već i crkvenih objekata. Za čitaoce Portala Analitika objašnjava da se nijedan obred u pomenutoj crkvi ne naplaćuje, ali da „od davnina postoji običaj i praksa da vjernici za blagoslov uzvrate dobročinstvom svešteniku“.
„Ekonomski momenti kod vjernika nikada nisu preovlađujući, niti su oni podsticajni, niti mogu da budu destimulativni u pogledu duhovne potrebe čovjeka. Sjetićemo se vremena kada je bilo ekonomskog procvata i kada nije bilo ekonomske krize, na primjer u periodu socijalizma, ali je došlo do stagnacije duhovnog života zbog same prirode i totalitarizma i anticrkvenosti tok prethodnog režima“, kaže protojerej SPC.
On dodaje da se u Hristovu crkvu ne ulazi iz ekonomskih razloga, te da pravi vjernici i nemaju ekonomsku motivaciju za neki od obreda.
„Tako da se pitanje ekonomske krize ili ekonomskog procvata u duhovnom životu čovjeka ne postavlja čak ni kao sekundarno a kamoli primarno“, izričit je koordinator Pravnog programa Mitropolije crnogorsko-primorske, protojerejstavrofor Velibor Džomić.
Obredi poput vjenčanja, blagoslova kuće, krštenja, te opelo prilikom sahrane se po riječima sagovornika Portala Analitika - ne naplaćuju.
„Obavljanje vjerskih obreda se ne naplaćuje, niti postoje posebne tarife i cjenovnici za sve tajne i obrede koje sveštenici vrše. Od davnina postoji običaj i praksa da vjernici za taj blagoslov uzvrate dobročinstvom-milodarom svešteniku. U pitanju je slobodna volja i opredeljenje pojedinca, ali u tom dijelu ne postoji striktna obaveza da se plaćaju vjerski obredi“, objašnjava protojerej Džomić.
Pitanje pokrivanja troškova koji nastaju prilikom tih obreda predstavnik SPC-a smatra neumjesnim.
„To bi isto bilo kao da pitate ljude koji odlaze na pokajanja i sahrane da izjave saučešće. Mislim da je pitanje veoma neumjesno. Poenta je u tome da Srpska pravoslavna crkva ima svoj uređen vjekovni život. Ona se izdržava isključivo od prihoda i priloga koje dobija od svog vjernog naroda što je i u skladu sa zakonskim propisima i na taj način se to obavlja. Troškovi koji su uzrokovani odlaskom na teren su više nego minimalni. Njih imamo skoro svi u svakodnevnom životu i nema dana ili nedjelje da ne odemo da izjavimo saučešće. Riječ je o beznačajnim rashodima koji su čak i u domenu građanske obaveze“, kaže sagovornik Portala Analitika.
Protojerej Srpske pravoslavne Crkve (SPC) u Crnoj Gori, Velibor Džomić smatra da Crna Gora ne može biti primjer za analizu o tome da li je posljednih godina povećan broj vjerskih obreda, tj. kršenja, te vjenčanja i sahrana po crkvenim običajima, jer je kako kaže „u Crnoj Gori gotovo bio zamro duhovni život u periodu socijalizma, za razliku od drugih krajeva gdje su se crkveni običaji više praktikovali“.
Sagovornik Portala Analitika kaže da su razlozi za ovakvu situaciju bili mnogostruki, ali izdvaja ubistvo preko 130 svještenika, nakon čega je Crna Gora ostala na svega desetak svještenika SPC-a na čitavoj njenoj teritoriji.
„Danas je situacija drugačija. Izuzetno je veliko interesovanje ljudi da se vrate svojim duhovnim korjenima i u tom pogledu iz godine u godinu je sve više i više krštenja, vjenčanja i drugih pravoslavnih obreda. Ovo, na kraju krajeva rezultira i velikom duhovnom obnovom ne samo vjernog naroda nego i zapuštenih hramova koji su decenijama bili urušeni, opoganjeni, oskrnavljeni… koje ti isti vjernici danas zajedno sa svojom crkvom obnavljaju“, zaključuje protojerejstavrofor Velibor Džomić.
Ako je suditi prema riječima predstavnika vjerskih zajednica i Božijih ljudi, finansijska kriza kojoj se ne nazire kraj, ne utiče na vjeru i vjernike. Izgleda da se i u teškim vremenima uvijek nađe koja para za čast i ono što je nepisani običaj. Isto tako izgleda da je breme vremena u kome se nalazimo teško za jednog čovjeka te se ljudi okreću okrilju zajednica sa kojima dijele iste vrijednosti propisane svetim knjigama.
Kristina ĆETKOVIĆ
Foto: rtcg.me; kurir-info.rs; islam-bar.info
