Francis (89) i Anne (86) u svojoj su odluci dobili i podršku svoje troje odrasle djece, koji kažu da ne bi mogli brinuti za jednog od njih u slučaju da drugo premine.
Francis već 20 godina prima ljekove za rak prostate, i ne može provesti ni dan bez morfijuma, a Anne je djelomićno slijepa i gotovo potpuno gluva.
Par uvijek zajedno ide u dućan, jer se boje da sednog dana jedno od njih ne vrati. Odlučili su da se neće preseliti u starački dom, jer ih je strah da će ostati prikovani za krevet i da više neće imati snage insistirati na eutanaziji.
Prvo su skovali plan počiniti samoubojstvo 3. Februara iduće godine, na svoju 64. godišnjicu braka. Planirali su se predozirati tabletama za spavanje i potom staviti plastične vrećice na glavu, no na kraju su se ipak odlučili za eutanaziju jer ih je previše strah pokušati samoubistvo.
- Potrebna je hrabrost skočiti s 20. sprata, i nisam to u stanju čak ni kada bih htio, rekao je Francis.
- Potrebna je hrabrost objesiti se, potrebna je hrabrost skočiti u kanal. Ali da vam ljekar da injekciju i pusti vas na nježno zaspite? Za to nije potrebna hrabrost, rekao je.
- Želimo otići zajedno jer se oboje bojimo budućnosti. Jednostavno se bojimo onoga što je ispred nas, kazao je Francis.
Njihov sin, John Paul (55) kontaktirao je njihovog ljekara i zatražio eutanaziju u njihovo ime, no njihov ljekar odbio je zahtjev. John Paul je potom našao drugog koji je bio voljan. Francis i Anne su mu zahvalni, a svojoj eutanaziji se vesele kao da se spremaju za putovanje.
- Nismo tužni, srećni smo. Kad su nam rekli da možemo ovaj život napustiti zajedno i bezbolno, bili smo kao u oblacima. Kao da smo proveli svo ovo vrijeme u tunelu, i sada smo iznenadno ponovno na svjetlosti, rekao je Francis.
Ovaj slučaj dvostruke eutanazije neće biti prvi takav u Belgiji. Još 2012. godine gluvi blizanci Marc i Eddy Verbessem (45) podvrgnuli su se eutanaziji kada su saznali da će i oslijepiti.
(jutarnji.hr)
