Kako je istala, ovim kulturnim događajem, koji su organizovali Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske, zagrebačko Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ i Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore, pčela je nova jesenja izložbena sezona u pomenutom prostoru.
- U ciklusu pejzaža pod nazivom „Gubilišta“ Rajko Todorović Todor referira se na ratom ranjeni pejzaž koji još uvijek na sebi nosi tragove pustošenja i uništavanja - kao da još uvijek pamti ratne rane – iako se priroda obnavlja, u jakim gestama i bojama. Taj ekspresivni pikturalni efekt ranjenog pejzaža slikar gradi na tradiciji enformelnih nanosa pikturalne materije, ali i drugog vala evropskog ekspresionizma, koji je kao trajna konstanta ugrađen u našu stvarnost... Možda neće zvučati pretjerano ako konstatiramo kako nam se čini da se i sam slikar pita kroz svoje pejzaže kako je moguće da ljudi na ovim prostorima imaju tako burnu i tešku, krvavu povijest, a okruženi su tako divnom i čarobnom prirodom i pejzažem – kazala je ona o prvom dijelu predstavljenog Todorovog opusa i dodala:
- Serije ljudskih glava malog formata i postavljene u horizontalnim ili vertikalnim nizovima, nose u sebi jaki ekspresionistički naboj; one nisu samo metafore izgubljenog identiteta ljudi s ovih prostora, društvene, egzistencijalne ili emotivne izolacije i progonstva, već i svojevrstan suptilan memento žrtvama rata. One svojim snažnim psihološkim portretiranjem ukazuju na gubitak ljudskog središta, na gašenje humanosti, ali i na potpuno sivilo egzistencije, na tako - na žalost često - biološko i emotivno-mentalno vegetiranje. Monokromne pozadine slika u zasićenoj, nečistoj ili sivoj gami boja potcrtavat će taj dojam izoliranosti i samoće, apatije, tuge, ali i simbolike depresije, duhovnog mrtvljenja ili fizičkog umiranja – ističe Kerbler u svom kritičkom osvrtu koji je nazvala „Dva komplementarna slikarska svijeta“.S druge strane, u stvaralaštvu grafičara i slikara Igora Rakčevića prepoznaje kao „slikarsku dionicu blisku magičnom realizmu“.
- Razlomljena, fragmentirana stvarnost dana je kroz na prvi pogled dječjis čiste motive anđeoskih glava, mjeseca, zvijezda, lišća, cvijeća… u kompozicijama koje imaju snažan onirički, fantastički i kontemplativni naboj. Kozmičke teme i motive („Rađanje zvijezde“, „Među zvijezdama“) u ovom slikarstvu brzo ćemo identificirati s težnjom za nekom drugom, boljom dimenzijom stvarnosti, gdje nema vidljive egzistencijalne i duhovne patnje. Jasno ćemo u Rakčevićevim slikama prepoznati krhotine iz prošlosti, metafore uspostavljanja obiteljskih korijena i identiteta („Drvo života“, „Zaglavljeni anđeo“), ali i težnju da se pogledom uprtim u neke nebeske, ljepše sfere gotovo ontološki prevlada zemaljska težina poviješću opterećene egzistencije... U tom nam svijetu ostaje da kontinuirano sanjamo svoje ideje i misli, da lebdimo po unutarnjim odajama naše duše, da činimo boljim naš unutarnji pejzaž. Čisteći ga od nanosa vanjskog svijeta, možda ćemo i u ovoj zemaljskoj dimenziji egzistencije moći jasnije vidjeti Rakčevićeve anđele i zvijezde – zaključuje hrvatska istoričarka umjetnosti.
Izložbu Todora i Rakčevića u okviru Dana crnogorske kulture u Hrvatskoj 2014, svečano je otvorio je predsjednik Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske dr Radomir Pavićević, a prisutnima su se obratili i autori.
Uz brojne zvanice i goste, otvaranju su prisustvovali i ambasador Crne Gore u RH Igor Građević, akademski slikar Dimitrije Popović, režiser Veljko Bulajić, književnik Pavle Goranović, pjesnikinja Maja Perfiljeva, prijatetelji i kolege crnogorskih umjetnika.
Dani crnogorske kulture u Hrvatskoj 2014 realizuju se uz pomoć hrvatskog Savjeta za nacionalne manjine i Ministarstva kulture Crne Gore.
Nakon Zagreba, izložba će moći da pogleda i likovna publika u Rijeci, Puli i Splitu.
