Ono što ovaj poduhvat čini još impresivnijim jeste činjenica da je Indija ovo uspjela sa svega 74 miliona dolara.
Evo kako je to uspjela:
Indijska svemirska organizacija sagradila je Mangalajan sondu koristeći lokalne tehnologije i resurse umjesto prebacivanja proizvodnje u neku drugu zemlju ili kupovine skupih inostranih komponenti.
Gledali su da stvari budu lagane. Mangalajan je težak svega 15 kilograma, što je 50 puta lakše od Nasinog Maven satelita koji je do Marsa stigao nekoliko dana ranije.
Agencija je takođe napravila samo jedan fizički model letjelice, što je znatno smanjilo cijenu projekta.
Lakše svemirske letelice su jeftinije za proizvodnju, ali to znači i da su u stanju da sa sobom nose manje instrumenata, što ograničava njihove naučne i istraživačke kapacitete.
Mangalajan neće slijetati na površinu Marsa i samim tim mu nije potrebna dodatna zaštitna oprema za slijetanje, što dodatno čini letjelicu lakšom.
Umjesto slijetanja, Mangalajan će orbitirati iznad površine Marsa i proučavati nivoe metana u atmosferi.
Pored toga što je Indija postala prva azijska zemlja koja je dosegla Mars, ona je takođe ušla u istoriju kao prva nacija koja je uspješno lansirala misiju na Mars iz prvog pokušaja.
A kako bi dodatno smanjili troškove, inženjeri svemirske agencije su modelovali letjelicu isključivo pomoću kompjuterskog softvera umjesto pravljenjem fizičkih prototipova.
Kina nije uspjela da pošalje letjelicu na Mars kada je probala 2012. godine, a Japan je takođe bezuspješno pokušao da lansira letjelicu ka crvenoj planeti 1999. godine.
