Planirano je da voz koji pomoću "magnetne levitacije" lebdi nad "šinom", a i kreće se vučen magnetnom silom, do 2045. godine krene na liniji Tokio-Osaka. Voz bi trebalo da ide što ravnijom linijom, te će 85 odsto trase činiti tuneli. Prvi dio "pruge", između Tokija i Nagoje trebalo bi da bude završen do 2027. godine.
Super-brzi vozovi "šikansen" (metak) u Japanu danas idu brže od 320 kilometara na sat, a pruge su napravljene po cijeloj površini ostrva Honšu i Kjušu. Između Tokija i Osake svakodnevno ide više od 200 takvih vozova, a njihovo ukupno godišnje kašnjenje ne prelazi 30 sekundi.
"Kada je u Japanu stavljen u upotrebu prvi brzi voz, imali smo osjećaj da su teška vremena iza nas i da će se Japan promijeniti na spektakularan način", kaže 73-godišnji inženjer Fumihiro Araki.
On se sjeća 1. oktobra 1964. godine, kada je u Tokiju pred carem Hirohitom predstavljen prvi japanski brzi voz, nazvan Hikari (Svjetlost), devet dana uoči ceremonije otvaranja Olimpijskih igara u Tokiju.
Japan je u narednih nekoliko nedelja trebalo da po atrakcijama postane svjetski centar broj jedan, jer je pored super-brzog voza, počelo emitovanje TV-programa u boji i to u čitav svijet, napravljen je prvi japanski civilni avion poslije Drugog svjetskog rata, a neka od velikih preduzeća, među kojima i Soni, doživljavali su do tada nezabiljeležen razvoj.
Zato je po svaku cijenu prije početka Olimpijskih igara trebalo završiti prugu za super-brzi voz. To je podrazumijevalo izgradnju 66 tunela i 96 mostova. Zadatak nije bio jednostavan, ali Japanci su tada pokazali istrajnost i odlučnost.
Stavljanje u upotrebu prvog super-brzog voza omogućilo je Japanu da postane konkurentniji, a industrija je počela sve više da se koncentriše oko Tokija, kaže analitičar Osuke Itazaki.
Pruga kojom ide super-brzi voz nije se promijenila do danas, ali su sam voz i usluge koje nudi u stalnom razvoju.
Blic.rs
