“Ja sam agnostik. Poštujem sve vjere, ali ni u jednu neću. Kao što neću ni u partiju. Svi me hoće, ali ja ni u jednu neću“, u svom stilu razgovor za Anadolu Agency (AA) započinje popularni Joksim iz kultne "Đekne".
Ovaj nesuđeni medicinski radnik, a danas veliki fan košarkaša i rukometašica podgoričke Budućnosti, svoje penzionerske dane provodi družeći se s prijateljima u kafani. Rođen je 2. aprila 1939. godine u Stjepovu (Crna Gora). Završio je srednju medicinsku školu. Već kao osnovac zavolio je glumu, igrao u školskim predstavama, a ljubav prema glumačkoj profesiji nastavila se i nakon srednje škole. Značajnije uloge u pozorišnim predstavama, filmovima, TV dramama i serijama ostvario je u mnogim projektima, ali je najveću popularnost stekao ulogom Joksima u seriji "Đekna još nije umrla a ka’ će ne znamo".
65 godina umjetničkog rada
Iza Zefa Dedivanovića je šest i po decenija umjetničkog rada. To će biti i povod da se njegove kolege okupe u novembru na obilježavanju jubileja.
“Imam namjeru u novembru da slavim 76 godina života i 65 godina umjetničkog rada. Riješio sam da pozovem sve kolege iz bivše Jugoslavije. Jer sam kao dijete počeo da se bavim umjetničkim radom. Tako sam slučajno pošao ovim putem“, kaže Dedivanović, koji u slobodno vrijeme voli da napiše poneki aforizam.
Njegova glumačka karijera, kako i sam kaže, može se podijeliti u dva dijela. Prije uloge Joksima u seriji „Đekna još nije umrla a ka’ će ne znamo“, i nakon toga. Glumeći veličanstveno lik Joksima, jednog od junaka ovog nezaboravnog serijala, koji vrlo originalno daje sliku crnogorskog patrijahalnog seoskog života, Zef je postao jedan od najpoznatijih glumaca ovih prostora. Uvjeren je da je ta uloga ključna za njegov proboj u glumački svijet.
“Da nije bilo Joksima i Radosava, za mene i pokojnog Draga Malovića se ne bi znalo. Jer je mnogo većih glumaca bilo, pa se ne zna za njih. 'Đeknu' i dan-danas gledam sa zadovoljstvom. Sjećam se kada je Drago Malović preminuo, tada su na državnoj televiziji puštali seriju ispočetka. Smijao sam se do besvijesti pojedinim scenama“, priča Zef Dedivanović.
Vjeruje da je to serija koja je posebna zbog jednog razloga.
"Jedino djelo gdje se glavni likovi ne pojavljuju je serija 'Đekna još nije umrla, a kad će ne znamo'. To su upravo Đekna i Mišo. To pokazuje da je režiser Živko Nikolić bio veliki majstor“, kaže ovaj umjetnik koji i dan danas voli da pogleda dobre serijske i filmske komade.
Nakon smrti Draga Malovića, sa kojim je bio u kontaktu, Zef kaže da se sada čuje još sa Arijanom Čulinom, koja je glumila Mišura u kultnoj „Đekni“.
U seriji "Lud, zbunjen, normalan" bi i besplatno glumio
Uprkos sve većoj ekspanziji crnogorskog glumačkog stvaralaštva, popularni Joksim nije optimista kada je budućnost kinematografije Crne Gore u pitanju. No, oduševljen je serijom "Lud, zbunjen, normalan“.
"Glumačka scena u Crnoj Gori je sada pretanka. Svi rade po Stanislavskom, po Frojdu. Mnogi veliki talenti su nestali. S druge strane, gledam sa velikim zadovoljstvom seriju 'Lud, zbunjen, normalan'. To su veliki glumci. One epizode su čudo. Mustafa Nadarević je čudo. I rekao sam, da su me tražili, besplatno bih pristao da snimam za njih, da budem učesnik serije. Po nekoliko puta gledam iste epizode, jer je dobro osmišljena serija, pa mi zato i nije dosadno gledati i po više puta“, kaže Dedivanović za AA.
Osim druženja sa prijateljima, Dedivanović je redovan posjetilac utakmica košarkaša Budućnosti, kao i ženske rukometne ekipe istoimenog kluba.
"Košarka i rukomet je nešto što ne propuštam kada igra Budućnost. Sebe smatram njihovim članom“, reče ovaj humorista.
Ljudi danas gledaju samo interes
Teško je, kako kaže, napraviti bilo kakvu paralelu vremena nekad i sad. Ipak, u jedno je siguran, današnji narod gleda, kako kaže, samo interes.
"Narod se danas pokvario. Moj pokojni otac je bio bajraktar crnogorske vojske. I on mi je govorio da su se u njegov vakat ljudi kleli obrazom, brcima i oružjem. A, danas, ako ti se ne zakune: tako mi interesa, nemoj mu vjerovati", kaže Dedivanović, koji važi za cinika u svom društvu.
"Pita mene jedan drug, imaš li za koga reći lijepu riječ. Rekoh, imam za dobroga. A, kaže mi, šta misliš o meni. Rekoh, za tebe sam isto govorio da si dobar, ali mi čovjek reče: neka Bato, poznajem ga ja", završava razgovor pun parodije i živog humora Zef Bato Dedivanović.
tekst: sarajevox.com, foto: pobjeda.me
