On je govoreći na radionici koju je organizovala Agencija za zaštitu podataka o ličnosti i slobodan pristup informacijama, a čija je tema između ostalog bila zaštita privatnosti djece, naveo da su djeca nedovoljno informisana kada je u pitanju dijeljenje podataka putem društvenih mreža i interneta, čime su nerijetko izložena ucjenjivanju i maltretiranju, zbog toga što su njihovi privatni podaci i slike dospjele do pogrešnih ljudi i adresa.
- Jedan od glavnih rizika kada su djeca u pitanju je da podaci koji se stave onlajn mogu da se preuzmu i zloupotrijebe ili da se koriste u neke druge svrhe od planiranih. Naročito što djeca na društvenim mrežama popunjavaju sva polja o sebi i ako ne podese nivo privatnosti, sve informacije budu javne. Ono što organi za zaštitu privatnosti u Njemačkoj konkretno žele da postignu jeste da te društvene mreže naprave takve profile da mladi ispod 18 godina imaju podatke koji nijesu svima dostupni. Na Fejsbuku su promijenjena podešavanja i profili maloljetnika su odmah stavljeni u kategoriju privatnih, tako da se nerijetko dešava da mladi ostavljaju lažne podatke kako bi imali javne profile - kazao je Lorig i dodao da problem takođe predstavlja generisanje podataka na osnovu softverskih instrumenata i takozvanih „kukija“, koji je vremenom sve češći, jer kompanije koje koriste ove platforme upoznaju bolje svoje korisnike, među kojima ima djece, i njihove navike preko pretraživača, pa im šalju reklame za ono što misle da ih zanima, kao i sugestije za sajtove.
- To je, jednostavno, apstraktna prijetnja za djecu, jer ona misle da je dobro ukoliko mogu da dobiju određene stvari koje ih zanimaju i žele da iskoriste neke od tih prednosti. Tako da ih treba podučiti da neće imati samo koristi od toga, već i potencijalne štete - kazao je Lorig.
On je ukazao i na štetnost selfija, koji bilježe veliku popularnost kod mladih.
- Problem nastaje jer djeca i učenici između 12 i 16 godina sebe fotografišu, šalju te slike misleći da su privatne i da ih mogu vidjeti samo osobe kojima su upućene, ali nijesu svjesni da one mogu da se zloupotrijebe i koriste protiv njih samih. Takođe, većina ljudi danas ima smartfone i problem nastaje što se taj uređaj nerijetko nađe u rukama djece koja ne znaju što rade. Glavni problem sa upotrebom mobilnih telefona jeste da roditelji nemaju skoro nikakvu mogućnost da uđu u trag onome što djeca rade - da saznaju koje stranice ona posjećuju, sa kojim osobama komuniciraju i kontaktiraju, koliko dugo su onlajn i nema dobrog softvera koji može da blokira nepoželjne sdaržaje, tako da roditelji jedva da imaju bilo kakvu kontrolu nad onim što njihova djeca rade kad su onlajn. Isto tako, kada su u školi oni fotografišu sebe i druge, pa nekad naprave slike koje se mogu koristiti protiv njih i to dovodi do problema kakvo je sajber-maltretiranje (cyber-bulling) koji postaje sve prisutniji u nekoliko posljednjih godina i gotovo da nema škole u kojoj se nije desio neki takav slučaj - naveo je Lorig.
On naglašava da značajan problem predstavlja korišćenje tzv. „klaud“ servisa na mobilnim telefonima, jer mnogi tu pohranjuju svoje podatke koji kasnije mogu da budu zloupotrijebljeni i zato on smatra da djeci stalno treba govoriti da razmišljaju što rade - jer sve što postave na internet to tamo i ostaje - jer internet nikad ništa ne zaboravlja.
Po Lorigovom mišljenju Skandinavske zemlje, Australija, Novi Zeland, a u Evropi Njemačka i Francuska su predvodnice kada je u pitanju žaštita prava na privatnost i podataka o ličnosti stanovništva. Takođe, ono što je bitno u sprečavanju zloupotrebe podataka o ličnosti, naročito u današnje vrijeme ubrzanog razvoja interneta, brojnih platformi i društvenih mreža, jeste da pravni režim zaštite podataka mora biti tehnološki neutralan, kako ne bi zastario.
A.P.
