Piše: Miloš ANTIĆ
Manje od 48 sati pred početak kvalifikacija Nikola Drinčić se odlučio na radikalan potez - „Odlazim iz reprezentacije“, rekao je spakovao kofere i uhvatio prvi avion za Beograd.
Što god da se desilo, kakva god da je svađa bila u pitanju, razmirice, čarke, što li već, ništa nije dovoljno jak razlog za napuštanje drugova - ostaviti povredama osakaćenu ekipu na cjedilu u ovakvom trenutku krajnje je kukavički. I sebično.
O čemu je momak rođen u Beogradu, svakako fantastičan igrač, razmišljao u trenutku dok je praktično bez pozdrava odlazio iz Crne Gore?
Sigurno ne o danima kada je bio teško povrijeđen, a kada mu je reprezentacija spašavala karijeru. Sigurno ne o danima kada je bio bez kluba, a selektor Branko Brnović ga zvao pod zastavu. I sigurno ne o danima kada je isti taj Brnović koristio svoj ugled i ime ne bi li se Partizan smilovao da dovede igrača skolonog povredama.
Ne, o tome nije razmišljao. Bitno je bilo, očigledno, zadovoljiti svoje potrebe, pa makar i preko leđa nacionalnog tima. Opravdanja nema. Dan-dva uoči meča - nije način.
Pogriješio je i Branko Brnović - vjerovatno u želji da zaštiti ostatak ekipe, javnosti je plasirao priču o pritiscima iz Partizana. Trebalo je da bude iskren bez obzira na posljedice, da javnost ne nagađa što se zbilo te famozne subotnje večeri. Bolje bi bilo. I zbog njega i zbog reprezentativaca. Jer, ne može se dovijeka skrivati prljav veš. A ima ga, nije ta atmosfera baš idealna kako potenciraju isti ti igrači.
Poruka za Nikolu i za one koji razmišljaju na sličan način. Prvo - srećno u nastavku svojih nereprezentativnih karijera. Drugo - ima nešto što je mnogo vrijednije od svakog pojedinca, bez obzira na njegovo ime. Pa sve da nikad nećemo otić’ na veliko takmičenje.
I treće - najvažnije - san o Francuskoj počinje noćas, protiv neatraktivnog rivala koji nas je zadužio i od koga strijepimo kao da je u najmanju ruku riječ o Njemačkoj. Jeste ovo jedan od najtežih mečeva u istoriji zbog svega što nas je snašlo, ali oni koji istrče pred navijače neka znaju - sveti grb je najvažniji, a vi koji ga sa ponosom nosite ste naš ponos. Svi kao jedan - za veliku pobjedu.
(Autor je urednik sportske rubrike u Dnevnim novinama)
