On je saopštio da je loša ekonomska situacija, koju karakteriše gotovo minimalan, i za potrebe Crne Gore, nedovoljan ekonomski rast, kao i opadanje životnog standarda većine građana, posljedica pogrešno vođene ekonomske politike i propuštenih šansi iz takozvanog perioda „buma“ u godinama nakon osamostaljenja.
„Smetnju ozbiljnom ekonomskom razvoju Crne Gore i dalje predstavljaju ključni izazovi poput nejednake distribucije dohotka koja ima korijen u neadekvatnoj poreskoj politici, visokog nivoa sive ekonomije koji se vratio na nivo iz perioda sankcija 90-ih, a koji oslikava nemoć institucija, poslovanja bankarskog sektora koji nije u funkciji podrške privrednom razvoju, i sada već hroničnog budžetskog deficita koji se finansira rastom javnog duga i sam po sebi govori o neizbalansiranoj budžetskoj politici i pogrešnim ekonomskim prioritetima“, rekao je Damjanović agenciji MINA-business.
Damjanović, koji je i predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, naveo je da je početni i neophodan uslov za bilo kakav oporavak drastična promjena postojećeg modela razvoja, sa naglaskom na obnovu proizvodnog sektora i precizno definisanje strateških pravaca razvoja, uz politički i stručni konsenzus o metodama i cijeni koju sadašnja generacija mora da plati da bi potomcima ostavili kakve takve šanse da državu izvuku iz ekonomsko-socijalne besperspektivnosti.
Na pitanje da prokomentariše Vladinu realizaciju raznih skupštinskih zaključaka, Damjanović je odgovorio da institut skupštinskih zaključaka, koji je u posljednje vrijeme dobio na značaju, ima smisla samo ako ih Vlada dosljedno primjenjuje i o tome blagovremeno izvještava Skupštinu.
„Neizvršavanje zaključaka od Vlade i drugih subjekata mora biti politički sankcionisano, u suprotnom oni ostaju „mrtvo“ slovo na papiru. Nijesam zadovoljan odnosom Vlade prema realizaciji skupštinskih zaključaka i pomenuću primjere zaključaka o Kombinatu aluminijuma (KAP), onih koji se odnose na Solanu „Bajo Sekulić“ i budžet“, rekao je Damjanović.
Prema njegovim riječima, to, uz štetu koja se pravi njihovim neizvršavanjem, dovoljno govori o neodgovornosti Vlade koja se slično ponaša i kod primjene mnogobrojnih zakona, ali i o nepostojanju političke volje parlamentarne većine da se odgovornost pojedinog ministra ili drugog funkcionera jasno i adekvatno politički sankcioniše.
„Zaključci koje je Skupština usvojila povodom rasprave o izvještaju Komisije za koncesije, kada je stanje u oblasti koncesija u Skupštini konsenzualno ocijenjeno kao katastrofalno, a o čemu je i Državna revizorska insistucija (DRI) dala identičan stav, još se ne izvršavaju“, podsjetio je Damjanović.
Kako je kazao, jedna od posljedica je i činjenica da je prošle sedmice istekao petogodišnji mandat postojećoj Komisiji za koncesije, čiji je rad i zvanično u Skupštini ocijenjen kao loš, i da u ovom trenutku Crna Gora nema Komisiju za koncesije.
Kako je kazao Damjanović, Vlada je ta koja po zakonu predlaže sastav Komisije i koja je taj posao već morala da završi uzimajući u obzir i iznesene ocjene u Skupštini.
„U tom pravcu i Skupština i skupštinski odbori moraju zauzeti jasne stavove povodom nepoštovanja akata Skupštine, jer će u suprotnom biti nastavljeno obesmišljavanje ključne uloge parlamenta, koji svoju moć i svoj smisao, ne umanjujući zakonodavnu i predstavničku funkciju, isključivo može iskazati kroz čvrstu kontrolnu i sveobuhvatnu nadzornu funkciju“, poručio je Damjanović.
Kada je riječ o aktuelnim zbivanjima u Kombinatu aluminijuma (KAP), prolongiranju roka za uplatu 28 miliona eura vlasniku Uniproma, Veselinu Pejoviću, Damjanović je kazao da je sa skupštinske govornice pozvao stečajnog upravnika i sudiju da obrazlože prolongiranje roka uplate sredstava za imovinu KAP-a, i da se, "sem nemuštih objašnjenja o nekakvom sudskom procesu na Kipru kao razlogu odlaganja, oni nijesu javno oglašavali".
„Odgovornost za eventualne posljedice koje mogu nastati je svakako na njima, što ih međutim ne abolira od transparentnog postupanja i potrebe da javnost zna sve činjenice u ovom osjetljivom procesu“, smatra Damjanović.
KAP, prema njegovim riječima, ima perspektivu, ne kao mala kompanija sama sebi dovoljna, već kao ozbiljna kompanija koja zapošljava, a ne otpušta radnike, kao dio repro-lanca, koji uključuje i riješen model dugoročnog snabdijevanja električnom energijom, kao i rješen status Rudnika boksita koji bi trebalo da bude u funkciji crnogorskog KAP-a, a ne kombinata po regionu ili svijetu.
Kada je riječ o sve većem odlasku državnih kompanija u stečaj, Damjanović je ocijenio da bi se moglo govoriti o neefikasnosti države kao vlasnika i upravljača u pojedinim privednim društvima, gdje političko odlučivanje dominira nad tržišnim rezonom, što samo može biti djelimično tačno, ako se ima u vidu i da kompanije gdje država nije većinski vlasnik takođe odlaze u stečaj ili se suočavaju sa brojnim problemima.
On je objasnio da stečaj ima smisla isključivo kao krajnja mjera, kako bi se kompanija koja je zapala u hronične teškoće „izvukla“ iz sistema u kome bi svoje loše poslovanje prelivala na ostale subjekte i uz pokušaj sprovođenja mjera predviđenih stečajnim postupkom radi njenog ozdravljenja, a u krajnjem slučaju i likvidacije.
„Pitanje za sve nas je da li smo stečaj koristili na taj način ili je često namjerno uvođen kako bi se pojedine perspektivne kompanije i njihova vrijedna imovina rasprodali budzašto, odnosno iz državnog preselile u privatno, strogo odabrano vlasništvo“, kazao je Damjanović.
On je ocijenio da primjeri uvođenja stečaja u Ulcinjskoj rivijeri, Solani, Duvanskom kombinatu i desetinama drugih preduzeća svjedoče više o lošim namjerama povezanih osoba, nego o nesposobnosti tih preduzeća.
„Uzimajući u obzir da je model privatizacije kroz stečaj nanio ogromne štete državnoj imovini, ali i zaposlenima i akcionarima u tim kompanijama, smatram da je konačno sazrelo vrijeme da država adekvatno odgovori, stavljajući jedan dio stečajnih postupaka pod lupu i napravi jasnu granicu između učinaka stečajne mafije i tržišno opravdanih stečajnih postupaka“, zaključio je Damjanović.
Izvor: MINA; foto: cdm.me
