Slavko je bio miran i rezervisan, od malo riječi, uvijek sa diskretnim osmjehom. Bez traga nametljivosti ili lične promocije. Pripadao je onom redu ljudi koje je privilegija poznavati, onoj stvarnoj društvenoj eliti koja tiho, bez pompe, obavlja svoj posao kao logičnu i odabranu dužnost, a ne kao misiju, što je suštinski njegov posao bio.
Portal Analitika duguje ovom hrabrom i požrtvovanom čovjeku, velikom i sjajnom profesionalcu, par velikih novinarskih iskustava, koja su omogućila našem portalu izvještavanje sa lica mjesta u ekstremnim situacijama.
Prvi put je to bilo prije tri godine, kada su Crnom Gorom, baš u ovo vrijeme, harali požari. Ilić je po cijeli dan bio u malom protivpožarnom avionu, sa bezbroj polijetanja i slijetanja. Drugi put – kada je bilo zimsko vanredno stanje, a on, helikopterom nosio hranu i ostale potrepštiine, u snijegom zatrpana područja na sjeveru.
Tada smo se mogli uvjeriti u bravure ovoga čovjeka. Vozio je nad šumama u plamenu, u olujom zahvaćenim područjima, stalno na ivici životne opasnosti, kako bi drugima pomogao.
Njegovo ime našlo bi se u medijima kada je riječ o spasavanju iz željezničkih udesa, kao što je bila tragedija na Bioču, o spasavanju iz željezničkih kompozicija zarobljenih snijegom, ili o spasavanju planinara po Rumiji, po Durmitoru...
Nesumnjivo je da je veliki i dug spisak onih koji Slavku Iliću bukvalno duguju život.
Smrću Slavka Ilića izgubila je Crna Gora.
Ovom prilikom i Portal Analitika se oprašta od njega uz dužnu i toplu zahvalnost.
G.B.
