Prema njegovim riječima tamo gdje se dovoljno koristi potrebno znanje sigurno neće biti problema sa redovnim vodosnabdijevanjem potrošača.
Odgovarajući na pitanje kako smanjiti rasipanje vode u Crnoj Gori, Burić je istakao da je veoma važno imati ne samo komunalnu kulturu potrošača, već i komunalnotehničku kulturu javnih preduzeća koja upravljaju vodovodima.
-Sa jedne stane rad vodovodnih preudzeća je ugrožen zbog velikih dugova od potrošača. Ti dugovi su toliki da ograničavaju, ne samo tekuće održavanje, već onemogućavaju investicije u razvoj i poboljšanje vodovodnih sistema. Da naplata dugova ima svoj normalni tok, onda bi vodovodna preduzeća imala mogućnost da kroz osnovne investicije smanje rasipanje vode. Tu su prije svega izgradnja rezervoara (sigurnost vodosnabdijevanja ali i kontrola potrošnje) ali posebno ugradnja novih cjevovodnih materijala - kazao je Burić.
On je naglasio da je više puta upozoravao da ima nekoliko sasvim izvodljivih poduhvata da bi se ostvario izvoz naših flaširanih voda za piće.
-Prvi uslov je formiranje konzorcijuma proizvođača, kako bi se dobile ekonomski isplative količine vode za izvoz. Troškovi transporta vode su u ukupnoj strukturi troškova veoma veliki. Zato mogu biti amortizovani samo velikom količinom. Nijesam uspio da ubijedim proizvođače u ujedinjenje. Koristim priliku da im poručim da pokušamo ponovo. Drugi razlog je što se manje količine vode inače teško mogu plasirati na inostrano tržište. Da biste bili izvoznik vode morate ponuditi veliku količinu vode. I treći razlog je loš marketing. Naše vode nijesu ni prepoznate ni poznate na međunarodnom tržištu, iako su po fizičko-hemijskom sastavu, i ambijentu u kojem se formiraju, u vrh svjetske proizvodnje - istakao je Burić.
On je pojasnio da je međunarodno tržište veoma zahtjevno, tako da nije ni malo lako izboriti jaku poziciju na njemu.
„Pozicija potencijalno „našeg najboljeg izvoznog proizvoda" se mora graditi kroz postupke koje sam prethodno predložio. Naše bogatstvo vodama je i garancija ublažavanju klimatskih promjena. Takav kapital malo ko ima. Samo još da shvatimo šta znači prirodno i tehničko „štokovanje“ kroz izravnanje režima voda, kao i njihovo višenamjensko korišćenje, i za kvalitet života i za razvoj privrede i za klimatske promjene. Kako? Prije svega znanjem. A znanje će obezbijediti i drugi uslov–kapital“, naglasio je Burić.
Šavničani piju najjeftiniju vodu: A kakve su cijene vode za domaćinstva odgovorila je za Pobjedu Tijanu Vojvodić iz NVO „Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretmana i odvođenje otpadnih voda Crne Gore“.
Ona ističe da je u Andrijevici cijena vode za domaćinstva 0,14 eura po kubiku, u Baru 0,80 €/m3, u Beranama 0,22 €/m3, u Bijelom Polju 0,36 €/ m3... Sudeći po ovim podacima Budvani piju skupu vodu 1,34 €/ m3(zimska tarifa), dok je ljetnja 2,09 €/ m3, u Danilovgradu je 0,57 €/m3 + 7% PDV, na Žabljaku 0,41 €/m3 + 7% PDV, u Kolašinu 0,49 €/m3. Kotorani vodu za domaćinstva sa kanalizacijom plaćaju 1,66 €/m3, a Mojkovčani 0,35 €/m3 +7% PDV. Slično plaćaju Nikšićani 0,355 €/m3 +7%PDV, dok je u Plavu 0,20 €/m3, u Pljevljima 0,39 €/m3, u Plužinama 0,24 €/m3, a u Podgorici 0,405 €/ m3.
Što se tiče Rožaja ovdje fizička lica vodu sa kanalizacijom i PDV plaćaju 0,30 €/ m3, u Tivtu je 0,80 €/m3 +7%PDV, a u Ulcinju cijena vode u ljetnjoj tarifi je 0,77 €/m3 +7%PDV a u zimskoj 0,67 €/m3 +7%PDV. U Herceg Novom cijena vode za domaćinstva sa kanalizacijom i PDV-om je 1,05 €/m3, a na Cetinju 0,78 €/m3.
I na kraju Šavničani piju najjeftiniju vodu u Crnoj Gori. Voda za domaćinstva u ovom gradu se plaća 0,12 €/m3.
Izvor: Pobjeda
