Dok američka vojska na sjeveru Iraka vazdušnim napadima pokušava da zaustavi napredovanje džihadista iz grupe Islamska država Iraka i Levanta (ISIL), u javnosti se sve češće spominje moguće proširenje tih napada i na područje Sirije.
Upravo je u Siriji ISIS i izrastao u impozantnu silu, a u ovoj zemlji je smjestio i glavni grad svog samoproglašenog kalifata. U međuvremenu, snage sirijskog predsjednika Bašara al-Asada poslednjih mjeseci nižu vojne uspjehe i nadomak su osvajanja Alepa, do neprepoznatljivosti razorenog grada koji je prije rata bio trgovačko i industrijsko središte Sirije. Alep je svojevremeno bio veliki trofej sirijskih pobunjenika, a danas je ostao poslednje uporište onih umerenih među njima.
Reč je o borcima Sirijske oslobodilačke vojske, koju je novcem i oružjem izdašno opskrbljivao Zapad, a sada se našla u gotovo potpunom okruženju. Sa tri strane prema Alepu nadiru Asadove snage, dok četvrtu iz pozadine sa sjeveroistoka ugrožavaju islamisti iz ISIL-a, koji su u većem dijelu Sirije iz igre uspjeli ida zbace i front al-Nusre, službenu podružnicu al-Kaide.
Spominje se i scenarijo da ISIL u Alep dospije prije Asadovih snaga i preuzme kontrolu nad gradom. Takva bi varijanta mogla znatno da poveća izglede za proširenje američke intervencije na Siriju, a ironija sudbine dovela bi Vašington u javno ili tajno savezništvo sa Asadom, koji se zbog hemijskog napada na okolinu Damaska i sam prošle godine umalo našao na udaru SAD-a, a Barak Obama već godinama sasvim jasno insistira na njegovom odlasku sa vlasti kao uslov bez kojega Sirija nema budućnosti.
Prema informacijama britanskog “Independenta”, dvije suprotstavljene strane već su počele da komuniciraju i Vašington je Asadu, pripadniku šitskog ogranka islama, navodno već tajno dostavio obavještajne podatke o lokacijama odakle djeluju džihadisti ISIL-a, ekstremno radikalni suniti. Komunikacija još uvijek nije direktna, navodno ide preko njemačke obavještajne službe BND.
Ipak, čak i ako dođe do značajnije saradnje Amerike i Asada, malo je vjerovatno da će, nakon tri i po godine krvavog građanskog rata i više od 190.000 izgubljenih života, dvije strane javno početi da iskazuju međusobnu ljubav. Izglednije je da će javno čuvati vlastite obraze i moguću saradnju sakrivati ispod stola.
