Društvo

Ne mogu bez sitnica koje život znače

1708DanijelPOCETNA
Raduje ga to što sada, kao odrastao, može nekom malom da podari bezbrižnost i svu ljepotu djetinjstva... Smatra da bi mogao biti veoma dobar u poslovima koji podrazumijevaju kreativnost, ali i da bi u nekoj drugoj sredini mogao biti veoma uspješan političar ili diplomata... Veoma cijeni vrijedne i požrtvovane ljude... Iako od prevoznih sredstava ponajmanje voli autobus, ističe da je Nibusom - na relaciji od Podgorice do Nikšića - imao prelijepih trenutaka... Uvijek se raduje svojoj kćerkici Klari... To je Danijel Garić

Ne mogu bez sitnica koje život znače
Portal AnalitikaIzvor

Voditelj Jutarnjeg programa na Prvom programu TVCG, Danijel Garić, rođen je u Podgorici, 19. oktobra 1980. godine. Kako kaže, imao je divno i bezbrižno djetinjstvo, jer je rodbina sa majčine i očeve strane živjela širom Jugoslavije - i dalje - pa su, stoga, i rodbinske veze bile odlične, a putovanja česta od Triglava, pa sve do Đevđelije! To što je pripadao posljednjoj generaciji „sa pionirskim maramama“, za njega je imalo neku simboličku vrijednost „na granicama epoha“, jer poslije toga ništa više nije bilo isto... Već naredna generacija nije imala školstva dežurstva, a po njegovim riječima, znali su i da odbruse nastavnicima.

Nakon uspješno savladane osnovne, pa srednje škole, uslijedilo je pohađanje nastave na prvom fakultetu. „Najveće intelektualno obrazovanje, bez fizičkog, čini nepotpunu ličnost“, rekao je jednom veliki grčki filozof, a Danijel je iz tog razloga, izbrao da studira DIF - zbog desetogodišnje vrlo uspješne fudbalske karijere. Iz perioda bavljenja fudbalom posebno izdvaja pionirske dane provedene u FK Kom, kod legendarnog Toma Krkeljića, pa onda one provedene u kadetskoj školi Budućnosti kod Slavka Vlahovića i, na poslijetku, dane u omladinskoj selekciji kod trenera Anta Tonka Miročevića. Tu su i titule, uspjesi, nastupi za mlađe reprezentativne selekcije, putovanja, druženja i prijateljstva za cijeli život... Danijel je prestao ozbiljno da se bavi fudbalom u dvadesetprvoj godini, a godinu dana nakon toga, shvatio je i da ga fizička kultura baš i ne ispunjava u intelektualnom smislu, te je na trećoj godini studija napustio fakultet.

1708Danijel

Paralelno sa tim dešavanjima, javilo se kod njega interesovanje za pisanje. Još na prvoj godini fakulteta, počeo je da piše za studentski list Index, a prvi intervju uradio je sa profesorom Draganom Koprivicom, koji je sada, ujedno, i njegov veliki prijatelj. Na drugoj godini fakulteta počinje da piše ozbiljnije, novinarske tekstove. Bilo je to u dnevnom listu Publika, „koji je imao nevjerovatno dinamičnu redakciju“, a koju je krasio spoj mladalačkog poleta i iskustva „crnogorskih novinarskih gromada“, kao što su Danilo Burzan, Božo Miličić, Ilija Despotović, Veljo Brajović, Jovanka Kovačević i drugi. U Publici, a potom i u Republici, radio je kao novinar rubrika društvo i unutrašnja politika, a među zadacima mu je bilo i praćenje čuvene Ustavne komisije i potkomisija SCG, koje su imale za cilj da iznađu pravo rješenje za prestanak funkcionisanja zajednice Srbije i Crne Gore. Kako mu je novinarstvo pomalo dosadilo, sa 24. godine upisuje drugi fakultet. Čim se otvorio Odsjek za njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, shvatio je da je učenje tog „divnog jezika i te fascinatne kulturne istorije“ ono čime želi ubuduće da se bavi.

1708Danijel1

- Ja sam zvanično prvi profesor njemačkog jezika u Crnoj Gori, prvi koji je diplomirao na nekom crnogorskom univerzitetu. Tokom studija sam boravio nekoliko puta u Njemačkoj i u Austriji, stipendista sam njemačkog Ministarstva prosvjete (DAAD) i austrijskog Ministarstva prosvjete (OeAD). Specijalističke studije sam završio paralelno u Beču i Nikšiću, a potom upisao i magistarske na smjeru Nauka o književnosti. Još 2009. godine sam položio sve ispite i počeo da pišem temu za magistarski rad, ali je novinarstvo opet zaustavilo sve - govori Danijel i dodaje:

- Vratio sam se profesiji 2009, radio u Satelitskom programu na TVCG godinu i po, a potom dobio poziv od urednika Jutarnjeg programa TVCG Aleksandra Mirkovića da počnem da vodim emisiju Dobro jutro Crna Goro. Skroz neočekivano - jer prije toga nijesam imao sekundu iskustva pred kamerama - uživo. Ispostavilo se da je taj njegov poziv, kažu danas, kao proročanski čin, jer sam se od prvog trenutka pronašao na pravi način, uklopio sa koleginicom Marijom Marković, pa smo danas, eto, poslije skoro četiri godine timskog rada, prema istraživanjima, najgledanija emisija u Crnoj Gori u svim terminima. Svakog jutra emisiju Dobro jutro Crna Goro gleda više od polovine ljudi koji su u tom trenutku pred malim ekranima, što je uz domaću konkurenciju (Vijesti, 777, lokalni emiteri) i regionalnu (RTS, TV Pink, BNTV, HRT...) gledanost koju nema ni jedna druga emisija u Crnoj Gori - potcrtava Garić.

1708Danijel2

Pored rada u TVCG, bavio se i pedagoškim radom kao profesor njemačkog jezika kao profesor u Gimnaziji Luča i na Univerzitetu Donja Gorica, kao i prevodilaštvom. U njegovoj bogatoj profesionalnoj biografiji izdvaja se i voditeljski angažman na nekoliko velikih manifestacija, poput izbora za mis Crne Gore - Montenegro Look 2013. Danijel je uspješno, ovog puta na njemačkom jeziku, vodio i godišnje okupljanje Njemačkog turističkog udruženja (DRV), te evropsko takmičenje iz poznavanja saobraćaja u Baru... Bio je učesnik velikog broja seminara, okruglih stolova, radionica, kako u zemlji, tako i u inostranstvu, od kojih su neki bili organizovani na najvećem nivou - poput seminara za novinare javnih servisa Istočne Evrope, u organizaciji Njemačkog javnog servisa ARD. Putovanja su sastavni dio njegovog života, pa navodi da je obišao skoro cijelu Evropu, a jedno ljeto proveo je i u Americi.

1708Danijel3

Danijel je ponosni otac jedniopogodišnje Klare. Koliko ga je promijenilo rođenje kćerkice i roditeljstvo, za Portal Analitika kaže:

- Klara je promijenila sve, doživio sam neku vrstu Kopernikanskog obrta u životu. Znao sam i prije da se s bebom životni prioriteti mijenjaju, ali nijesam znao da se mijenja biologija, psihologija, da se sve u pozitivnom smislu okreće naglavačke. Dani sa njom su čarobni. Moje sunašce je moj izvor energije, moja snaga, volja, moj najbolji učitelj, terapeut i psiholog, nepresušan izvor svakojake ljepote. Imam želju da joj budem najbolji tata na svijetu, a ona će mi već pokazati kako to i da postanem.

1708Danijel4

BUĐENJE

Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?

- Bezbrižnost. Rudar na novčanici koju mi je baba krišom dala prije polaska u školu i za koju mogu kupiti smoki ili sličice. Biram „čunga-lunga“. Nikako da pronađem jedan broj sličice koji mi odavno jedini fali. Sve duplikati, dijelim ih drugovima... Ili... Domaći se mora napisati što prije, jer je ulica puna djece i jako bučna, treba što prije izletjeti napolje... Ili... Budi me tata, pita hoću li kod tetke u Varaždin. Već oko podne sam tamo, na zagrebačkom aerodromu se smiju mojoj šarenoj havajskoj kombinaciji košulje, bermuda, čarapa i sandala. I ja se sebi smijem. Sa sestrom uveče u Minhenu gledam horor filmove. „Gremlini“- premijera...uau! Poslije ne smijem da zaspim. Sjutra veče, opet tražim da gledam. Bezbrižnost mi fali, jako mi fali.

Što najviše volite u tome što ste odrasli?

- To što sada, kao veliki, mogu da nekom malom podarim bezbižnost i svu ljepotu djetinjstva.

Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?

- Biću, možda, neskroman - mislim da ih je prilično. Mogao bih, npr. praviti neobičan namještaj od drveta. Mislim da bih mogao biti veoma dobar u poslovima koji podrazumijevaju kreativnost. Mislim da bih negdje drugo mogao biti i veoma uspješan političar ili diplomata.

Koju svoju osobinu smatrate najgorom?

- Rastužuju me često neke trivijalne i nevažne stvari. To bi bila jedna. Ponekad mi je važnije saznanje da nešto zahtjevno mogu da uradim, nego da to i uradim, važnije mi je da sebi dokažem, nego drugima. Tada ostajem bez rezultata, nedovršenog posla, ali sa nekim slatkastim ukusom uspjeha u sebi. Znam i biti impulsivan. Veoma brzo se pokajem, ali je stvar već zakuvana. Tu lekciju nikako da naučim. Eto, to je ne jedna, već triling „najgorih osobina“.

Što najviše cijenite kod drugih?

- Cijenim one koji ne kalkulišu, ne glume, direktne i jasne ljude. Dopada mi se kad ljudi slijede svoje unutrašnje glasove, kad su hrabri i prepuštaju intuiciji da ih vodi onda kad razum ne može. Veoma cijenim vrijedne i požrtvovane ljude.

1708Danijel5

U OGLEDALU

Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?

- Srđan Grahovac ili Nebojša Glogovac bi mogli biti akteri jedne drame koja bi nosila ime neke od Kafkinih pripovjetki, sa nazivom od jedne riječi. Glumac bi morao biti slovenski, film bi morao biti evropske produkcije - španskog ili italijanskog umjetničkog stila.

Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?

- „Halo, ja sam Danijel Garić“. To je pet, zar ne?!

Kako biste opisali sebe da ste hrana?

- Makarona sa svim mogućim zdravim i manje zdravim sosevima.

Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?

- Ne znam. Već dva minuta o tome razmišljam, ne pada mi niko na pamet.

Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?

- Volio bih da, makar jedan dan, budem ja, da radim i mislim u skladu sa svojim unutrašnjim zakonima, bez obzira prema okolini, društvu, konvencijama, pravilima, zakonima, očekivanjima, obavezama... To je istovremeno i stvarna i izmišljena ličnost s kojom bih se zamijenio.

1708Danijel6

SVAKODNEVICA

Što radite nedjeljom poslijepodne?

- Nikad ništa određeno, nikad isto. Jednostvano, za nedjelju poslijepodne ne vežem neki poseban osjećaj. Razlikuje se zimska nedjelja poslijepodne od one ljetnje, razlikuje se kišovita od osunčane. Ponekad želim da budem što aktivniji, uoči prvog radnog dana, onda dođe faza kad želim biti u hibernaciji, opet kao priprema za prvi radni dan. Imam promjenljivu energiju, od nje mi zavisi svaki dan, pa i ta nedjelja iz vašeg pitanja. Često me trenutni impuls opredijeli, ne volim da pravim fiksne planove neradnim danima.

Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?

- Iz širokog opsega žanrova imam po neku koja je dobrodošla u svim raspoloženjima. Ne postoji pogrešan trenutak za „Radostan dan“ od EKV-a, za Elvisov „Suspicious Mind“, za „Ridiculous Thoughts“ grupe „The Cranberries“ ili za „Wish You Were Here“ od „Pink Floyd“-a. Volim da u naručju držim svoju jednoipogodišnju kćerku i da se „otkačimo“ uz Rijanine „Dijamante“. Isto tako ima i sevdalinki ili nekih izvornih pjesama koje obožavam.

Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?

- Predstave Gradskog pozorišta iz Podgorice mi savršeno odgovaraju. Za sat njihove produkcije se zabavim, duboko zamislim, rastužim, razveselim. Iznova me neko novo njihovo ostvarenje pomjeri s mjesta, navede na razmišljanje o smislu i besmislu, jednostavno protrese. Omiljenih predstava u konkurenciji je, zaista, poprilično.  Tu su „Filomena Marturano“, „Lažljivci“, „Penelopijada“... A „Čorba od kanarinca“ Teatra mladih je, možda, ostavila najsnažniji utisak na mene. Odavno nijesam pročitao neki dobar i u književno-umjetničkom smislu, veliki roman; većinom su to kraće forme ili neka stručna literatura. Uvijek se rado vraćam klasicima, makar čitajući u odlomcima velika djela. Geteovog „Fausta“, uz, naravno, Bibliju, smatram tekstom nad tekstovima.

Gdje biste voljeli da otputujete?

- Skandinavija, Island, baltičke zemlje... Germanske zemlje - uopšte Zapadnu Evropu - sam već nekoliko puta obišao, što tokom studija u Njemačkoj i Austriji, što privatno automobilom ili poslovno, na raznim seminarima. Jedno ljeto sam proveo u SAD-u, žao mi je što tada nijesam uspio da vidim i Aljasku. Za romanske i latino-američke zemlje mi je interesovanje znatno manje. Ne privlače me posebno ni Afrika ili Bliski istok, ali bih, zato, volio da mogu nekad otputovati u Japan ili u Australiju.

Koje prevozno sredstvo najmanje volite?

- Možda ponajmanje autobus, mada sam Nibusom do Nikšića tokom studija na prvom fakultetu imao prelijepih trenutaka.

1708Danijel7

DA TI KAŽEM

Kome sve ispričate?

- Nikome.

Čemu se uvijek obradujete?

- Mojoj kćerki Klari.

Da li za nečim žalite?

- I na mikro i na makro planu žalim za protraćenim vremenom. Pod „mikro“ se podrazumijevaju neplodni i nestvaralački trenuci svakodnevice, a pod „makro“ vrijeme patnje, rata, nemaštine, krize, protraćene mladosti i uzaludnog talenta.

Bez čega ne možete?

- Bez prijatelja, bez smijeha, bez dobre utakmice uz pivo, bez jutarnje kafe, bez dobrog vica, bez Klarinog „papa“ kad dođem s posla, bez mnoštva „sitnica koje život znače“.

Za što ste se posljednji put izvinili?

- Vama, što kasnim sa odgovorima za „Razotkrivanje“.

1708Danijel8

SUMRAK

Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?

- Da moji najbliži budu - zdravi, srećni i situirani.

Što je najteže što ste do sada uradili?

- Neke privatne stvari o kojima ne bih ovako.

Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?

- Vjerovatno razmišljajući o dotadašnjem životu, o nekim važnim događajima i ljudima iz njega... Mislim da ne bih bilo šta nadoknađivao ili ispravljao.

Kako biste voljeli da umrete?

- Čovjek normalno razmišlja o tome, svi imaju neku poželjnu scenu sopstvene smrti. U Crnoj Gori, kojoj je smrt veoma bliska, jer je crnina, odnosno korota i suša njena istorijska i geopolitička datost, o tome se često priča na glas, sa prijateljima se uz kafu ili čašicu rakije razgovara o tome kako bi ko volio da umre. Mislim da su najčitanije stranice naše dnevne štampe, upravo čitulje. Ja bih volio da to što manje zaboli one koji me vole i koji će patiti zbog toga. A, kako? To treba pitati reditelja one drame o kojoj sam gore pisao, kako umiru Grahovac ili Glogovac u filmu o meni.

Koji bi bio Vaš epitaf?

- Što će mi epitaf?! Ne znam zašto neko uopšte misli da je važno što mu piše na grobu. Sve što imaš reći o sebi, pričaj prije preseljenja u taj metar kvadratni. Poslije pusti druge da te slobodno ogovaraju i prepričavaju, ne zbunjuj ih svojim genijalnim plodovima uma isklesanim u kamenu spomenika.

Priredila: A.POPOVIĆ

Portal Analitika