Direktor direktorata za ruralni razvoj u Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja Darko Konjević, saopštio je da od septembra počinje proces povlačenja novca iz evropskih fondova za potrebe investicija u domaću poljoprivredu, i da je do 2020. godine kroz projekte IPARD like i IPARD, moguće povući ukupno 49 miliona eura sredstava EU namijenjenih poljoprivredi.
-Od septembra ove godine, počinje projekat IPARD like vrijedan skoro 10 miliona eura. Time zapravo obezbjeđujemo kontinuitet projektu MIDAS koji je sufinansirala Svjetska banka. Projekat IPARD like finansiraće EU i trajaće narednih godinu i po. Od 2016. pa sve do 2020. godine imaćemo na raspolagaju iz evropskih fondova još 39 miliona eura za investicije u poljoprivredu kroz IPARD program. Dakle, iz EU do 2020. godine je moguće povući ukupno 49 miliona eura! Ako se zna da će sa tim novcem biti refundiramo 50 odsto vrijednosti investicije u poljoprivredu, onda dolazimo do zaključka da su moguća ulaganja u Crnu Goru, samo po ovom osnovu, u narednih šest godina blizu 100 miliona eura, rekao je Konjević u intervjuu za Portal Analitika.
On je rekao da stepen iskorišćenosti novca iz tih fondova zavisi isključivo od poljoprivrednika.
- Raduje nas da su mladi ljudi počeli da se bave poljoprivredom, ali ne na tradicionalan način koji je ekonomski neisplativ, već na savremeni način. Upravo uvođenje mladih ljudi u ovu granu privrede može značiti veliki napredak u ovoj oblasti, naveo je Konjević.
ANALITIKA: Poznato je da će pregovori sa EU o poljoprivrednoj politici biti komplikovani i zbog stanja naše poljoprivrede. Znamo da su i crnogorski posjedi u ruralnoj sredini veoma usitnjeni i da je potrebno udruživanje kroz kooperative. Šta se preduzelo i preduzima u tom smislu?
KONJEVIĆ: Ruralni razvoj je jedan od stubova poljoprivredne politike i mi približavanjem Evropskoj uniji pratimo što diktira zajednička politika. Mjere ruralnog razvoja definisane su Agrobudžetom i u narednom periodu radiće se na njihovoj daljoj promociji. Po ocjeni ministartsva, kooperative stvaraju mogućnost za dalji napredak crnogorske poljoprivrede. Zbog toga smo pripremili, a Vlada usvojila Zakon o kooperativama i uputili ga u skupštinsku proceduru. Napominjem da formiranje kooperativa nema veze sa zadrugarstvom koje je bilo primijenjeno nakon II svjetskog rata. Zadruge su tada bile prisilne, a nama je cilj da formiranjem kooperativa na dobrovoljnoj osnovi - kod poljoprivrednika smanjimo troškove proizvodnje, a samim tim i povećamo konkurentnost proizvoda. Po prirodi stvari niži troškovi znače i jeftiniju cijenu poljoprivrednog proizvoda.
ANALITIKA: Možete li na konkretnom primjeru opisati kako će funkcionisati kooperative, da li će kooperative dobiti poreske olakšice?
KONJEVIĆ: Objasniću primjerom. Ako jedan kooperant posjeduje traktor ili kombajn, onda je bolje da tu mašinu koristi sedam ili osam poljoprivrednika koji ga nemaju. Tako se smanjuju troškovi, jer je daleko jeftinije da se jedna mašina koristi 60 ili 70 dana u godini, nego da svako poljoprivredno domaćinstvo, ponaosob, kupuje mašinu i da ga koristi desetak dana godišnje. Naravno da su za kooperativu predviđene poreske olakšice. Prema predlogu zakona, kooperativa uživa posebnu zaštitu države i jedinica lokalne samouprave u obavljanju njene pretežne djelatnosti. Posebna zaštita ogleda se u mjerama agrarne i ekonomske politike, poreske politike, davanja olakšica i osnivanja posebnih fondova za razvoj kooperativa od strane opštine ili države. Najmanji broj osnivača kooperative je sedam, a minimalni novčani ulog za osnivanje kooperative je 500 eura.
Kooperative su za razliku od zadrugarstva dobrovoljne organizacije i otvorene za sva zainteresovana lica, koja mogu da koriste njene usluge i koja su spremna da prihvate odgovornost članstva, bez obzira na polne, socijalne, rasne, političke, vjerske i druge razlike. Naglašavam da će se kooperative moći osnivati u svim sektorima poljoprivrede, od ribarstva pa do ratarstva.
ANALITIKA: U Crnoj Gori se dugo na poljoprivredu gledalo kao na socijalnu kategoriju kojom su se bavili siromašnije kategorije stanovništva. Na Zapadu je poljoprivreda veliki biznis. Da li je vrijeme da se kod nas tako počne razmišljati?
KONJEVIĆ: U razgovoru sa poljoprivrednicima potenciramo da na poljoprivredu gledaju kao na biznis, a ne kao - socijalu. Da bi im pomogli da poljoprivredu razvijaju kao djelatnost gdje se može dobro zaraditi, a ne samo preživljavati, raspisali smo nekoliko javnih poziva za programe podrške. Programi podrške definisani Agrobudžetom namijenjeni su svim kategorijama poljoprivrednih proizvođača. Raspisali smo javne pozive za podršku onima koji žele da se bave preradom ljekobilja i poljoprivrednih proizvoda, kao i onima koji žele da prošire svoje djelatnosti na ruralnim područjima. Ako govorimo o mjeri Podrška preradi na porodičnim gazdinstvima Agrobudžetom je opredijeljeno 400.000 eura, a nakon javnog poziva smo dobili 63 aplikacije. Cilj je da pomognemo da se naši poljoprivrednici i njihovi proizvodi prilagode evropskim standardima.
ANALITIKA: Koliko je naša poljoprivreda - posebno što se tiče bezbjednost hrane - daleko od evropskih standarda? Koliko će pomoći programi podrške da naši poljoprivrednici počnu da prilagođavaju proizvodnju evropskim standardima?
KONJEVIĆ: U pogledu bezbjednosti hrane dosta posla je pred nama. Standardi bezbjednosti hrane su najrigorozniji od čitavog seta pravila u Evropskoj uniji. Time se bavi poglavlje 12. Situacija je jasna, ako neko želi da se bavi poljoprivredom onda mora ispoštovati te standarde. Javni pozivi za programe podrške su upravo na tom fonu, dakle podrška i za primarnu proizvodnju ali i za preradu. Željeli smo ovim programima podrške da poljoprivrednici poboljšaju uslove prerade. Na primjer, radi se o poboljšanju uslova za proizvodnju sira, gdje će taj mliječni proizvod biti pravljen u mnogo boljim higijenskim uslovima nego ranije. Imali smo i mjeru za podršku stočarima gdje je previđena kupovina aparata za mužu krava, sve u cilju poboljšanja higijenskih karakteristika mliječnih proizvoda. Naravno pregovori u poglavlju Bezbjednost hrane uključuju i ispunjavanje dosta drugih uslova i zbog toga se ovo poglavlje smatra jednim od najskupljih za implementaciju.
ANALITIKA: Da li je tačno da je higijena proizvođača glavni problem mliječne industrije?
KONJEVIĆ: Ako govodimo o individualnim proizvođačima i ispunjavanju standarda u pogledu kvaliteta mlijeka, u pravu ste, zbog toga priču o higijeni stalno potenciramo. Problemi sa higijenom dolaze od prljavih ruku ili od prljavog vimena. Nabavkom savremenih aparata za mužu krava želimo da zaokružimo sistem na porodičnim poljoprivrednim gazdinstvima. Princip je jednostavan, aplikanti su prošli proces prijavljivanja, i kada farmeri završe instalaciju opreme dobiće refundaciju troškova. Time smo postigli cilj, povećanje kvaliteta i higijene mliječne prerade na malim poljoprivrednim gazdinstvima. Poznato je da ne možemo sa količinom mlijeka biti konkurentni sa zemljama regiona, ali poštovanjem standarda možemo da podignemo kvalitet na veći nivo. Uz postojanje mogućnosti da se bavimo proizvodnjom organske hrane koja ima veću cijenu.
ANALITIKA: I šansa je u povezivanju poljoprivrede i turizma...
KONJEVIĆ: Upravo to, da domaći proizvođači snabdijevaju turističke kapacitete ali i da na svojim gazdinstvima organizuju neke aktivnosti vezane za turizam. Zbog toga smo osmislili pokretanje mjera podrške koje se tiču mogućnosti bavljenja turizmom u ruralnim sredinama. Imali smo javni poziv, na koji se prijavilo dvanaest aplikanata koji imaju mogućnost da svoje stare kuće i sobe u njima preurede za izdavanje turistima. U pitanju su poljoprivredni proizvođači koji mogu svoje proizvode da prodaju na licu mjesta. To je dakle uvezivanje turizma i poljoprivrede koje ima multiplikativan efekat.
ANALITIKA: Kad smo kod proizvodnje organske hrane, to je odavno prepoznato kao razvojna šansa. Međutim, evropski standardi po pitanju organske hrane su sve strožiji. Mogu li domaći proizvođači dosegnuti te standarde?
KONJEVIĆ: Naravno da mogu. Iz jednostavnog razloga što u Crnoj Gori ne postoji veliki broj zagađivača koji mogu zagađivanjem zemlje omesti proizvodnju organske hrane. Trenutno, Crna Gora koristi vrlo malo potencijala za proizvodnju organske hrane i tek je pred nama ozbiljnije bavljenje tom tematikom. Ono što moramo odrediti je koja je to proizvodnja, odnosno koje su to kulture organske hrane koje mogu donijeti profit poljoprivrednicima. Primjeri iz drugih zemalja mogu nam pomoći u tome, i sve to trebamo dobro izračunati. Ono što trenutno radimo u dijelu zaštite prirodnih resursa je da dajemo podršku poljoprivrednicima koji izdižu na katune. Iz razloga što ti poljoprivrednici čuvaju prirodni ambijent i pašnjake od obrastanja. Gdje se može bolje od proizvoditi organska hrana od planinskih područja? Nigdje. U budućem periodu na raspologanju će nam biti EU fondovi koji pomažu poljoprivrednike na većim nadmorskim visinama i samim tim težim uslovima privređivanja. Jedna od mjera koju potenciramo je mjera uvođenja solarnih panela na katunima koja značajno olakšava bavljenje djelatnostima poljoprivrednicima na najvećim nadmorskim visinama. Ove godine smo ukupno obezbijedili, zajedno sa Ministarstvom ekonomije, 55.000 eura za nabavku solarnih panela na katunima. Početkom septembra objavićemo javni poziv za sve poljoprivrednike koji izdižu na katune i nemaju mogućnosti za elektrifikaciju i da ranije nijesu dobijali panele.
ANALITIKA: U kojim oblastima stočarstva primjećujete najveći napredak?
KONJEVIĆ: U nikšićkom kraju, koje je prilično siromašno sa vodom, primjećujemo razvoj kozarstva kroz izgradnju nekoliko farmi tih životinja. Ministarstvo poljoprivrede je u saradnji sa opštinom Nikšić, ali i preko donacije kineske Vlade, sagradilo par akumulacija vode na tom prostoru. Trenutno na tržištu, kozje mlijeko i sir imaju veoma visoku cijenu, i mogu da kažem da je ta grana stočarstva u velikom zamahu.
ANALITIKA: Šta je sa izgradnjom seoske infrastrukture?KONJEVIĆ: Svu seosku infrastrukturu radimo u saradnji sa lokalnim samoupravama. To su projekti koji doprinose poboljšanju uslova za bavljenje poljoprivredom u ruralnim sredinama, kroz izgradnju lokalnih vodovoda, bistijerni, akumulacija i probijanju seoskih puteva. Za ovu godinu je planirana izgradnja 16 lokalnih vodovoda i sve teče planiranom dinamikom. U projekte gradnje ruralne infrastrukture ulazimo samo ukoliko postoji zainteresovanost lokalne samouprave i zainteresovanih građana za sufinansiranje. Ulaganja za ruralni razvoj u narednom periodu će biti sve veća.
ANALITIKA: Najavili ste projekat uklanjanja međa između imanja poljoprivrednika. Šta se dobija time?
KONJEVIĆ: Crnogorski posjedi su već dovoljno usitnjeni da se mora nešto učiniti po tom pitanju. Naravno govorim o slučajevima kad se to zemljište ore ili kosi. Ako bi se uklonile međe, dobili bi za petinu više obradivog zemljišta a cijena obrađivanja bi bila daleko niža. Na primjer, ako imamo jedan veliki traktor on ne može ući na 50 malih međama oivičenih parcela, ali ako bi se uklonile mahom kamene međe onda je to sasvim drugi slučaj.
ANALITIKA: Utisak je da je Agrobudžet u iznosu nešto većem od 20 miliona eura nedovoljan?
KONJEVIĆ: Naravno da bi voljeli da Agrobudžet bude što veći. Takođe, nije riječ samo o tome koliki je Agrobudžet, već i kako se koristi. MPRR čini sve da omogući dodatni novac za poljoprivredu Crne Gore.
Zar projekat IPARD like vrijedan 10 miliona eura nije pokazatelj takvih napora? U pitanju je projekat veoma sličan projektu MIDAS koji je sufinansirala Svjestka banka, s tim da će ovaj put projekat finansirati EU. Od 2016. pa sve do 2020. godine imaćemo iz evropskih fondova još 39 miliona eura. Dakle, iz EU do 2020. godine možemo povući 49 miliona eura. Ako se zna da će sa tim novcem biti refundiramo 50 odsto vrijednosti investicije, onda dolazimo do zaključka da će u Crnu Goru ulaganja u poljoprivredu, samo po ovom osnovu, u narednih šest godina biti na nivou 100 miliona eura. Glavni izazov će biti kako taj novac potrošiti na prave projekte, odnosno kako upravljati tim projektima. U tih 100 miliona eura nije uračunat redovni Agrobudžet.
ANALITIKA: U Crnoj Gori se obrađuje tek trećina poljoprivrednog zemljišta što je najmanje u Evropi. Prolaskom kroz Zetsku i Bjelopavlićku ravnicu vidi se mnogo neobrađenog zemljišta. Pošto je proizvodnja hrane sigurno biznis budućnosti, kako motivisati naše ljude da se intezivnije bave poljoprivredom?
KONJEVIĆ: Prema zvaničnoj statistici oko 49.000 domaćinstava u Crnoj Gori bavi se poljoprivredom. Od tog broja, jedan dio se poljoprivredom bavi iz hobija, dok sve veći broj poljoprivrednika to posmatra kao biznis. Naša ciljna grupa su oni koji žele da se bave poljoprivredom kao biznisom. Zbog toga trenutno, u skladu sa zahtjevima EU, ali i zavisnosti od naših potreba, razvijamo Strategiju razvoja poljoprivrede 2014-20 koja mora biti usklađena sa osnovnim elementima zajedničke evropske politike, ali mora dati odgovor u kom pravcu treba da krene razvoj poljoprivrede u Cnoj Gori. Naravno da je veliki problem neiskorišćenost poljoprivrednog zemljišta, pa i onog koji se nalazi u državnom vlasništvu. Zbog toga smo i raspisali tender za zakup zemljišta na Grahovu, Kapinom Polju i Šaskom jezeru. Trenutno tražimo druge veće lokacije u državnom vlasništvu koje bi dali u zakup onima koji žele da se na savremen način bave poljoprivredom. Što se tiče poljoprivrednog zemljišta u privatnom vlasništvu, ima kod nas ideja da se neobrađeno oporezuje po nekoj većoj stopi slično nekim zemljama EU. Da li ćemo to predložiti zavisi i od ostalih državnih organa.
Predrag ZEČEVIĆ
