Beara je preminuo u Splitu u noći između nedjelje i ponedeljka, a posljednjih nekoliko godina imao je seriju moždanih udara.
Ostao je upamćen po svojim sjajnim odbranama, zvali su ga "čovjek od gume", jer je bio savitljiv, vježbao je sa balerinama, zbog čega je dobio i nadimak "balerina sa čeličnim šakama".
Hrvatski mediji pišu da je bio principijelan i tvrdoglav, pošto je posle osam godina u Hajduku, sa kojim je osvojio tri titule, nezadovoljan statusom i potcjenjivanjem Splićana 1955. godine prešao u Crvenu zvezdu.
I u crveno-bijelom dresu je briljirao, osvojio je četiri titule i dva Kupa sa Zvezdom, a u to vrijeme je bio i nezamjenjiv golman po mnogima najjače jugoslovenske reprezentacije Jugoslavije svih vremena. Ta reprezentacija je osvojila srebro na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. godine, a Beara je branio gol Jugoslavije na svjetskim prvenstvima u Brazilu 1950, Švajcarskoj 1954. i Švedskoj 1958. godine.
Karijeru je završio u Viktoriji Kelna, prethodno je branio i za Alemaniju iz Ahena, a potom je postao trener. Poseban trag ostavio je u Kamerunu, gdje je bio najzaslužniji za pravi fudbalski preporod te zemlje.
