U ovom trenutku, kada se vidi da stanje na Bliskom istoku ide s lošeg na gore, Sjedinjene Američke Države trebale bi da promjene smjer i prestanu da se kao "hiperaktivni žongler" miješaju u svaku krizu na tom području, stoji u članku objavljenom u američkom časopisu Forin Polisi.
Umjesto da se ponaša kao "hiperaktivni žongler", Amerika bi jednom trebala da napravi korak nazad, odnosno "ozbiljno razmotri ideju o tome da se cijela regija stavi niže na popis prioriteta. Jer svaki put kada SAD dodirnu bliski istok učine stvari gorim. Vrijeme je da se okrenu i više ne gledaju nazad", kaže autor, Stiven Valt profesor međunarodnih odnosa na Harvardu, i dodaje da bi regiju trebalo pustiti da "jedno vrijeme sama rješava probleme". "A ako neko od njih želi pomoć, za to bi trebao da plati cijenu".
Istorija je SAD trebala da nauči, navodi autor, da američko miješanje stvari čini samo gorima. "Hvale vrijedni su ciljevi da imamo moralnu odgovornost da pokušamo da okončamo patnje na različitim mjestima, i da je strateški imperativ iskorijeniti terorizam i spriječiti da se proširi. Međutim, upravo miješanje i stalni "duboki angažman" u regiji imaju kao rezultat haos i sektaško nasilje”, navodi autor.
Valt kao primjer navodi da skupina Islamska država (ISIS) ne bi ni postojala da neokonzervativci nisu SAD slijepo uveli u Irak a Iran bi imao manje razloga da razmišlja o nuklearnom oružju da nije gledao SAD kako pokazuju svoju snagu po regiji i prijeti.
Među politikama koje autor sugeriše je da SAD prestanu s beskorisnim naporima da okonča izraelsko-palestinski sukob.
"Bio sam protiv toga i u prošlosti, ali sada je očigledno da se ni jedan predsjednik ne želi suprotstaviti izraelskim pristalicama ovdje u Sjedinjenim Država i učiniti američku potporu Izraelu uslovnom. Dok se to ne dogodi, čak i napori koji imaju dobru namjeru neće uspijevati".
Upravo su "posebni odnosi" s Izraelom danas gorivo za antiamerikanizam u svijetu. Ako Izrael želi da reskira svoju budućnost stvarajući "veliki Izrael", neka to učini, sprječavanje takve tragedije nije ključni američki interes, navodi autor.
Ne bi li bilo bolje, pita se, da se "Sjedinjene Države distanciraju od svih u regiji, i pripreme se da intervenišu samo kada se radi o znatnom broju američkih života koji su u opasnosti ili u slučaju da postoji opasnost nečije regionalne dominacije". Naime, još od Drugog svjetskog rata Vashingtonu je, u smislu strateških interesa, središnji cilj u regiji da spriječi bilo koju silu da dominira Persijskim zalivom, bogatim naftom.
"Manje angažovana" politika gotovo sigurno bi problem antiameričkog terorizma, koji je uglavnom nasilna reakcija na američke politike, učinila manje ozbiljnim.
Autor ipak kaže da nije protiv limitiranih američkih akcija čija bi svrha bila isključivo humanitarna, poput izbacivanja paketa s hranom za manjine u Iraku kojima u protivnom prijeti sigurna smrt. Ali to nije "duboki angažman, "ja ne bih slao američke snage da dobiju bitku koju iračka vlada ili Kurdi ne mogu dobiti sami".
Bilo što se preduzme, teško će biti gore od onog što su Sjedinjene Države uspjele postići kroz posljednjih dvadesetak godina.
"Osim ako Amerikanci nemaju mazohističku zavisnost prema razočarenju, sada bi bio idealan trenutak za dubinsko promišljanje", kaže Valt.
Napuštanje Bliskog istoka u ovom trenutku ostavilo bi ga u vrlo velikom neredu, ali to će biti slučaj što god Vashington odlučio učiniti, zaključuje.
Index.hr, Foreign Policy
