Kapiten odbojkaške reprezentacije Crne Gore i ekipe Budvanske rivijere Vojin Ćaćić rođen je 31. marta 1990. godine.
Prve odbojkaške korake načinio je u mlađim selekcijama Luke Bar, da bi se sa 14 godina preselio u Budvu, kod trenera Vladimira Strugara Bimba u OK Budva.
Prošao je sve mlađe selekcije tadašnje zajedničke države, Srbije i Crne Gore, i sa 16 godina potpisao prvi profesionalni ugovor upravo sa Budvanskom rivijerom. Sa ovom ekipiom zatim osvaja pet titula šampiona države i pet kupova - u periodu od 2008. do 2014. godine.
Na Balkanskom juniorskom prvenstvu 2009. godine osvaja zlatnu medalju i biva proglašen za MVP turnira.
Od 2009, Ćaćić je stalni ušesnik evropske Lige šampiona sa Budvanskom rivijerom. Takođe, od tada brani boje seniorske reprezentacije Crne Gore. Godine 2013. i 2014. dobitnik je nagrade za najboljeg odbojkaša u Crnoj Gori.
Prošle nedjelje je sa saigračima iz reprezentacije ostvario sjajan uspjeh, osvojivši Evropsku ligu u odbojci, i čime su izborili plasman u Svjetsku ligu.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Mnogo toga, ali bih izdvojio slobodno vrijeme, provedeno sa porodicom i prijateljima.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Samostalnost, samostalno donošenje odluka, pa makar i pogrešnih. Donekle sam i nezavisan, što mi omogućava da sam organizujem svoj život, na način koji mi najviše odgovara.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Smatram da je moj najveći talenat došao do izražaja u punom sjaju. Mada se mogu pohvaliti i kulinarskim sposobnostima.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Tvrdoglavost. Tvrdoglavost. Tvrdoglavost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Po prirodi sam iskren i otvoren, pa su upravo to osobine koje cijenim i kod drugih. Pored toga, izuzetno cijenim dostojanstvene, principijelne, neposredne, hrabre i ambiciozne osobe.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Režiranje moje filmske biografije bih prepustio Kventinu Tarantinu, pa bih se i oslonio na slobodu autora pri izboru naziva iste. Što se tiče glumca, možda bi to bio Denzel Vošington.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Iskren, duhovit, impulsivan, snalažljiv, uporan.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Da sam hrana, opisao bih sebe kao veliku, hladnu, nezgrapnu lubenicu. Tvrda spolja, a mekana i slatka iznutra.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Moć teleportacije. Omogućavala bi mi da budem gdje god poželim u svakom trenutku, što bi mi i zbog nedostatka slobodnog vremena i te kako odgovaralo.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ako je na jedan dan, zamijenio bih se sa Čarlijem Šinom.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- S obzirom na moj sedmični plan i program, nedjelja je uvijek slobodan dan. Najviše mi prija kada ga provedem sa porodicom u rodnom Baru…
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Muzika je nešto bez čega ne mogu zamisliti svoj dan. Što ću slušati, najviše zavisi od trenutnog raspoloženja, ali pjesma koja se nekako uvijek izdvoji jeste „The Day That Never Comes“ grupe Metallica.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Den Braunov „Inferno“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Bavljenje sportom mi je omogućilo da proputujem dosta, ali ta putovanja se uglavnom svode na aerodrom – hotel – sportsku salu. Ne mogu se uporediti sa turističkim putovanjima i upravo iz tog razloga imam želju da posjetim više destinacija, a neke od njih su: Maldivi, Meksiko, ali i egzotična Afrika.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Lijepe i pozitivne stvari koje mi se dešavaju volim da dijelim sa svojim najbližima, dok problemima ne opterećujem nikoga, već gledam da ih sam riješim.
Čemu se uvijek obradujete?
- Uživam u sitnicama, pa mogu reći da se svakodnevno obradujem nečemu... Takođe, obradujem se praznicima, slobodnom danu, susretu sa prijateljima. Naravno – i plati.
Da li za nečim žalite?
- Ne. Mislim da sam premlad da bih za nečim žalio. Trudim se da slušam sebe i svoje instinkte, kao i da radim ono što u datom trenutku smatram ispravnim… Stoga, ne žalim ni za čim.
Bez čega ne možete?
- Ljubavi, djevojke, porodice, treninga...
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Posljednji put?! Za kašnjenje s odgovorima za rubriku Razotkrivanje, upravo zbog nedostatka slobodnog vremena.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Ako bih uopšte i došao u tu situaciju, da tražim tako nešto, to bi bilo - zdravlje, sreća i „shitload of money“ za sve...
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteže do sada je bilo podići 300 kg iz polučučnja. Da je bilo pitanje - što mi je najteže palo do sada u životu - odgovor bi vjerovatno bio drugačiji.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Možda je malo sebično, ali bih napravio „bucket list“ - nekih sto stvari koje bih morao da uradim, vidim, doživim…
Kako biste voljeli da umrete?
- Volio bih da doživim duboku starost, srećan, ispunjen, ostvaren na svim poljima, ponosan na svoju djecu, unuke i sve što su oni postigli. Kako bi smrt bila što bezbolnija, ako bih već mogao da biram, neka to bude u snu.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Ko štedi život izgubiće ga, ko ga izgubi - živjeće“.
Priredila: A.POPOVIĆ
