Time je još jednom obradovao muzičke sladokusce, koji uživaju u njegovim bravurama i prepoznatljivoj muzičkoj formi, mješavini roka i tradicionalne muzike. Album na kojem se nalazi 10 numera, ispričao je za Dnevni avaz, pripremao je više od 10 godina.
Humor i duh
- Veoma sam pažljivo radio na tom albumu i sretan sam s njim. Htio sam naglasiti pogled na svijet i na promjenu tog svijeta. Ima tu svačega pomalo, od ljubavnih numera, humora, duha i, naravno, dobrog sviranja - kaže Vlatko Stefanovski.
Njegovo ime nalazi se na listi 100 najboljih gitarista na svijetu. Način na koji svira gitaru, opisuje se kao jedinstven i neponovljiv, a dominantne emocije na sceni i među publikom predstavljaju savršen prikaz i doživljaj umjetnosti. Rođen je 1957. u makedonskom Prilepu, u glumačkoj porodici.
Muzikom se počeo baviti ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Kao 13-godišnjak počeo je svirati gitaru, a kao stariji tinejdžer osnovao je grupu "Leb i sol", s kojom je izdao 14 albuma i imao turneje po cijelom svijetu. To su, kaže Vlatko, bila velika vremena, a “Leb i sol” bio je prilično revolucionaran bend.
- Tada su u modi bili "The Beatles", Džimi Hendriks (Jimi Hendrix), Erik Klepton (Eric Clapton), grupa "Cream", "The Rolling Stones"... To je bila magija i veliko vrijeme za rokenrol i, na svu sreću, ja sam tada odrastao tako da sam imao prave uzore. Svaki je hit bio remek-djelo. Svako je od svakoga učio, skidao fazone i trudio se da bude bolji - kaže Stefanovski.
Od sredine devedesetih, napravio je vrlo uspješnu solo karijeru, a potom je osnovao i električni trio. Član je i grupe “Balkan horses band”, zajedno sa poznatim muzičarima iz sedam balkanskih zemalja. Snimao je zavidna solo izdanja, kao "Cowboys & Indians", "Sarajevo", “Kula od karti”, "Vlatko Stefanovski trio", "Grom iz plavog neba"...
Neki pečat
Sarađivao je sa poznatim gitaristom Miroslavom Tadićem na albumima "Kruševsku", "Treta majka", "Live in Belgrade" i "Live in Zagreb". Njegov rad, također, uključuje muziku za filmove, pozorište i balet.
Svirao je i snimao po cijelom svijetu sa mnogim vrhunskim umjetnicima, kao što su Tomi Emanuel, Štokelo Rozenberg (Stohelo Rozenberg), Zlatan Stipišić Gibonni, Stefan Milenković, Kudsi Erguner, Manu Kače (Katche) i Toni Levin. Te saradnje, kaže Vlatko, obogatile su ga kao umjetnika, ali i kao čovjeka.
- Svi su oni ostavili neki pečat, od Akermana, Tadića, Gibonnija do Levina. Nedavno sam i Zdravku Čoliću svirao na novom albumu pa sam i od njega uspio da naučim mnogo toga. Ako želite učiti, trebate se družiti s uspješnim ljudima, jer su oni manje frustrirani i gnjevni od neuspješnih - naglašava vrhunski muzičar.
Stefanovski je nastupao i uz pratnju svjetski poznatih orkestara, kao što su Londonski simfonijski orkestar, Lajpciški simfonijski orkestar te Filharmonija Monte Karlo.
- Što se tiče BiH, sarađivao sam s Damirom Imamovićem prije desetak godina. No, ako mene pitate, meni je bh. bend bio “Bijelo dugme”. Goran Bregović mi je i dalje iz Sarajeva, iako on živi po cijelom svijetu. I s njim sam sarađivao - napominje Vlatko.
Počasni doktor
Kaže da mu je drago čuti kad ljudi kažu nešto lijepo o njemu, ali od toga se, dodaje, ne može živjeti.
- Ima jedna izreka koja kaže: "Budi skroman kad pobjeđuješ, a dostojanstven kad gubiš". To je fenomenalna logika. Meni je skromnost kao uzemljenje i važno je da ne odletite baš previsoko, jer koliko god mislili da ste dobri, iza ćoška stoji neko ko je bolji - kaže Stefanovski.
Godine 2007. jedan od najpoznatijih Makedonaca postao je i počasni doktor u oblasti umjetnosti na Univerzitetu "Sv. Kiril i Metodij" u Skoplju.
- Nikada sebi nisam dao vremena da odrastam. Odmah sam morao biti najbolji. Takva su tada bila vremena - kompetitivna, kreativna i inspirativna. Prevladalo je vrijeme komformizma i konzumerizma i svi gledamo kakve ko naočare ili mobitel ima. Ne želim da zvučim konzervativno i kažem da je samo moje vrijeme bilo najbolje. Za ove mlade koji vrte po tim telefonima, možda je ovo najbolje, jer bolje nemaju - zaključuje Stefanovski.
foto: novaarena.net
