Specijalista psihijatar dr Maida Buržović ocijenila je u intervju za Portal Analitika da kod nas postoji privid da su građani Crne Gore mentalno zdrava nacija. Burdžović smatra da je prevencija najbolji lijek za sprječavanje pojave mentalnih bolesti, kao bolesti savremenog doba.
- Iako volimo da kažemo da smo mi mentalno zdrava nacija, bojim se da je procenat nedijagnostikovanih duševnih poremećaja mnogo veći, te da se na odlazak kod psihijatra i dalje gleda s mnoštvom predrasuda, smatra Burdžović, koja je i zaštitnik prava pacijenata u Domu zdravlja Podgorica. Ona naglašava da građani veoma slabo poznaju koja su njihova prava u primarnoj medicinskoj zaštiti.
- Dok neki tu instituciju žele da koriste kao „prečicu“ za određene medicinske procedure, drugi pak očekuju da zaštitnik rješava pitanja iz domena nadležnosti drugih organa. Mislim da mali broj pacijenata poznaje organizaciju zdrvastvene zaštite uopšte, a samim tim i svoja prava, kazala je Burdžović.
Dr Burdžović je kao ljekar počela da radi u Domu zdravlja Podgorica 2005. godine. Prije odlaska na specijalističke studije radila je kao ljekar u Hitnoj medicinskoj pomoći Podgorica, sadašnjem Zavod za HMP. Specijalista psihijatar postala je 2012. godine u Beogradu, od kada radi u Centru za mentalno zdravlje Doma zdravlja u Podgorici. Od februara mjeseca 2013. godine obavlja funkciju Zaštitnika prava pacijenata.
ANALITIKA: Po struci ste specijalista psihijatar u Centru za mentalno zdravlje JU Dom zdravlja Podgorica. Koje su najčešće dijagnoze bolesti građana koji Vam se obraćaju?
BURDŽOVIĆ: Veći broj pacijenata ima dijagnoze koje spadaju u grupu lakih duševnih poremećaja ili bolesti, najčešće tu spadaju: poremećaji prilagođavanja ili takozvana krizna stanja, a na drugom mijestu bih pomenula reakciju na težak stres koji je uzrok nastanka akutne i hronične stresne reakcije, kao i posttraumatskog stresnog sindroma.
ANALITIKA: Koji su glavni uzroci tih bolesti i kako se liječe? U tom smislu, da li možete dati ocjenu koliko su po Vama građani Crne Gore mentalno zdravi, imajući u vidu ratove, sankcije i turbulentnu istoriju u posljednjih 20 godina?
BURDŽOVIĆ: Kod odraslih najčešći uzroci nastanka poremećaja su razne nepovoljne životne prilike kao što su bračni problemi, loša finansijska situacija, problemi na radnom mjestu, teške bolesti, itd. Kod djece i omladine postoje uglavnom problemi u školi, napuštanje od strane roditelja, problemi sa alkoholom i drogom, problemi u partnerskim relacijama. Liječenje zahtjeva sveobuhvatan pristup, psihofarmakoterapiju, psihoterapiju, socijalnu podršku kako oboljelog, tako i članova familije. Iako volimo da kažemo da smo mi „mentalno zdrava nacija“, bojim se da je procenat nedijagnostikovanih duševnih poremećaja mnogo veći, te da se na odlazak kod psihijatra i dalje gleda s mnoštvom predrasuda.
ANALITIKA: Mentalno zdravlje građana, stiče se utisak, i dalje je posmatrano kao pitanje relativno niskog prioriteta od strane države i lokalnih zajednica. Zbog čega?
BURDŽOVIĆ: Svjetska zdravstvena organizacija već duži vremenski period daje primat mentalnom zdravlju. Taj primat se naročito odnosi na prevenciju tj. sprečavanje nastanka psihijatrijskog poremećaja . S obzirom da duševni poremećaji ostavljaju dubok trag ne samo na oboljelog nego i na cijelu porodicu koja je osnovna ćelija društva, samim tim složićete se da ovaj problem predstavlja problem zajednice u cijelini, tako ga i moramo riješavati, sa svih nivoa . Ne mislim da je pitanje mentalnog zdravlja niskog prioriteta za Vladu Crne Gore, naprotiv.
ANALITIKA: Veliki ste zagovornik prevencije kao jednog od vidova zaštite od mentalnih bolesti. Ali, na koji način se najbolje vrši prevencija mentalnih bolesti?
BURDŽOVIĆ: Prevencija na svim nivoima zdravstvene zaštite je potrebna kako bi se spriječio ne samo nastanak duševnog oboljenja, već i spriječio loš tok i ishod bolesti kod već oboljelog. Djelovanjem na opštu populaciju putem medija, zatim djelovanjem na pojedine ciljne grupe stanovništva, organizovanjem javnih predavanja i tribina, kao i posvećenost pojedinim rizičnim kategorijama koje imaju preduslove za nastanak duševnog poremećaju, kroz organizovanje savjetovalištva za razna pitanja, putevi su kojima se mora ići da bi spriječili povećanje broja oboljelih i da bi invaliditet koji daje duševne poremećaji bio manji.
ANALITIKA: Iako je psihoterapija nekada prevashodno bila metod za liječenje mentalnih bolesti, danas je sve više okrenuta problemima zdrave populacije. Na koji način ona pomaže zdravoj populaciji?
BURDŽOVIĆ: Svaki psihijatar tokom tretmana oboljelog koristi neki od oblika psihoterapije, na taj način daje podršku oboljelom i članovima porodice pa se za psihoterapiju može reći da je neizostavna. U današnje vrijeme jako puno socijalnih radnika, defektologa, psihologa, pedagoga i ostalih odlazi na edukacije iz raznih psihoterapijskih tehnika prilikom kojih dobija zvanje psihoterapeuta. Njihov rad bi trebao biti usmjeren uglavnom na zdravu populaciju.
ANALITIKA: Istovremeno obavljate i funkciju zaštitnika prava pacijenata u JU Dom zdravlja Podgorica. U kojoj mjeri su pacijenti, odnosno građani, upoznati sa svojim pravima?
BURDŽOVIĆ: Stičem utisak da kod nas institucija Zaštitnika prava pacijenata nije prihvaćena od strane građana na način kojim je njegova uloga definisana našim pravnim aktima. Vrlo često očekivanja od strane građana prevazilaze domen zaštitnika prava pacijenata. Dok neki tu instituciju žele da koriste kao „prečicu“ za određene medicinske procedure, drugi pak očekuju da zaštitnik rješava pitanja iz domena nadležnosti drugih organa. Mislim da mali broj pacijenata poznaje organizaciju zdrvastvene zaštite uopšte, a samim tim i svoja prava.
ANALITIKA: Koje su najčeće primjedbe građana i koja je posljednja istanca za njihove žalbe?
BURDŽOVIĆ: Najčešće primjedbe se odnose na organizaciju zdravstvene službe, zatim na postupke pojedinih zdravstvenih radnika. Mišljenja sam da njihov broj nije u skladu sa pravim brojem prekršaja iz ovog zakona, a krajnja instanca za žalbe i njihovo rješavanje je direktor zdravstvene ustanove, kao i Ministarstvo zdravlja sa svojim nadležnostima.
ANALITIKA: Jedan ste od ljekara koji je fizički napadnut i povrijeđen na svom radnom mjestu. Kako komentarišete sve češće napade na zdravstvene radnike u Crnoj Gori i da li je država dovoljno učinila da zaštiti zdravstvene radnike u smislu kreiranja ambijenta da se ti napadi ne dešavaju?
BURDŽOVIĆ: Sva dešavanja, kako u zdravstvu, tako i u cijelokupnom društvu u našoj zemlji, ukazuju na visok stepen porasta agresivnosti i sve češće razriješavanje konfliktnih situacija nasilnim putem. To je dovoljan alarm da se svi zajedno moramo potruditi da stvorimo ambijent u kome će se problemi riješavati dijalogom, a društvo u cjelini biti sigurno za svakog pojedinca.
Nenad ZEČEVIĆ
Foto: Ivana Božović
