On je istakao da smo svjedoci kako se slojevi starih civilizacija svakodnevno potiru ili se bez ikakve kontrole prekrivaju betonom i novim građevinama.
- Bez ikakvog plana i rezone se do neprepoznatljivosti mijenjaju stara gradska jezgra. Time se potiru navike stanovanja, nestaju običaji po kojima se Crna Gora prepoznavala i gubi se duhovna bliskost ljudi. Razara se ono što bi kultura trebalo čuva i što se nasljeđem ugrađuje u nove generacije. Stari Bar, stara Podgorica, Pljevlja, Plav, Ulcinj, Budva se uništavaju. Isto se dešava sa istorijskim središtima crnogorskih dinastija, od rijeke Bojane do Cetinja. Sa puteva koji su izvodili Crnu Goru iz zabačenosti i zatvorenosti odnosi se klesano kamenje ili se čak njime trguje. Fortifikacije su prepuštene elementarnoj nebrizi, iako imaju ogromnu vrijednost. Nelegalno se trguje starim mlinskim kamenovima, pilima za ulje, pragovima sa portala, amforama, numizmatičkim rariretima i dokumentima – kazao je Mihović na konferenciji za medije posvećenoj stavovoma Cdu o zaštiti crnogorske kulturne baštine.
- U posljednje četiri godine - od donošenja Zakona o zaštiti kulturnih dobara (2010.) i strateškog dokumenta - Nacionalnog programa razvoja kulture (2011.), naša država je, ne računajući lokalna izdvajanja, obezbijedila za crnogorsku kulturu nešto manje od 60 miliona eura. To svakako nisu beznačajna sredstva. (S druge strane, poređenja radi, naša je zemlja u istom intervalu, samo za uvoz pijaće vode izdvojila višestruko veću sumu.) Međutim, za ovaj novac nijesu obavljeni ni najosnovniji poslovi: nije dovršen popis kulturnih dobara od nacionalnog značaja; ne postoje sertifikati po kojima bi nešto bilo službeno označeno kao kulturno dobro; nijesu registrovani kolekcionari umjetnina, istorijskih i drugih vrijednosti. Cdu, u tom kontekstu, predlaže da se hitno kreira sajt Uprave za zaštitu kulturnih dobara sa odgovarajućom bazom podataka o kulturnoj baštini, što je, inače, zakonska obaveza - kazao je Mihović.
Crnogorsko ministarstvo kulture, kako je istakao, nikada nije formiralo stučni tim koji bi našem društvu predočio sliku o kulturnom blagu koje je iznijeto iz Crne Gore, a koje nikada nije vraćeno, uprkos tome što postoji pouzdana dokumentacija đe se i kod koga nalazi.
- S druge strane, poznato je da na državnom nivou u institucijama radi oko 500 ljudi, na lokalnom nivou još 250, a stalno ili povremeno je angažovano još oko 250 eksperata. Crna Gora (još) nema katedru za istoriju umjetnosti, arheologiju, etnologiju, antropologiju, iako je nesporno da smo zemlja rijetke i bogate kulturne baštine. Krivotvori se naša istorija. U funkciji prepoznatljivih stranih interesa neprestano vrše se falsifikati i nenaučne obrade crnogorskog kulturnog nasljeđa. Planski se sprovodi inkorporiranje stranih i tuđih političkih interesa u naša istorijska dokumenta. Izdavači, štampa, TV kanali iz regiona prekrili su naše tržište sadržajima najnižeg estetskog kriterija - bez ikakve kontrole i odgovornosti – rekao je on.
Mihović je naveo da je Balkan još uvijek prostor na kome djeluju kulturne politike čija namjera nije da povezuju ljude i kulture, već da služe za potčinjavanje i asimilaciju.
- Crnogorska demokratska unija smatra da crnogorske kulturne institucije moraju izgraditi kapacitete i steći znanja da vode brigu o našem materijalnom i nematerijalnom nasljeđu. To će biti moguće samo u slučaju da se izvrše korjenite promjene u načinu sagledavanja i vođenja odgovorne i kompetentente kulturne politike, uključujući njenu kadrovsku dimenziju. Cdu smatra da nam je potrebna nova politika u kulturi, koja treba da nas okrene svijesti i shvatanju da su kulturna baština i naslijeđe, kao osnov našeg identiteta, briga i odgovornost svih nas u Crnoj Gori – poručio je član predsjedništva Cdu.
