"U 92 slučaja postupak je zaključkom obustavljen zbog odustanka podnosioca žalbe, jer im je prvostepeni organ u međuvremenu dostavio traženu imformaciju. Ukupno je usvojeno 662, djelimično usvojeno 20 predmeta, odbačeno 2, odbijeno 93, zaključkom zbog nenadležnosti 3, zaključkom zbog neblagovremenosti 1, a zaključkom je obustavljeno 140 postupaka."
Činjenica da je Savjet odbio svega oko 7 odsto žalbi najbolja je potvrda da smo snažno afirmisali pravo javnosti da zna, kaže Crnovršanin.
- Na dan početka primjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama u Agenciji nije bio niko zaposlen u Odsjeku za pristup informacijama. Administrativni Odbor Skupštine Crne Gore je neposredno pred početak primjene pomenutog Zakona dao saglasnost na Statut i Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta. Svjesni obaveza koje nas čekaju i odgovornosti koja nam je pripala, tražili smo odlaganje primjene ovog Zakona. Kako na ovaj naš predlog niko nije odgovorio, morali smo se prihvatiti posla i početi da rješavamo predmete koji su nam stizali.
Preraspodjelom unutrašnjih, i danas, a tada još više nedovoljnih snaga, te prijemom u maju jednog pravnog savjetnika predmeti su rješavani - ističe Crnovršanin.
Dva prava
- Svjesni smo da je u početku bilo i osporavanja rješenja po kojem je istom organu, to jeste nama, dodijeljena obaveza odlučivanja o pravu javnosti da zna i pravu na zaštitu ličnih podataka. Budući da nigdje nije jasno zakonom postavljena granica između ova dva prava, to se ista mire sistemom balansa. Logičan je pristup da će taj balans najbolje uspostaviti onaj koji odlučuje o oba prava. Dosadašnja, ne baš duga, ali dragocjena praksa, vjerujemo da je pokazala da smo odgovorili zahtjevnom izazovu i da nije bilo uskraćivanja prava javnosti da zna, ali i da zbog interesovanja javnosti ni kršenja prava na zaštitu ličnih podataka. Jasno i nedvosmisleno Savjet Agencije je između prava javnosti da zna i interesovanja javnosti stao na stranu prvoga. Takođe, nismo se dvoumili između interesovanja javnosti i zaštiti ličnih podataka da odaberemo ovo drugo, a ne interesovanja senzacionalizmu sklonih pojedinaca i grupa - kaže Crnovršanin.
Pomenuto rješenje da isti organ odlučuje o pravu javnosti da zna i zaštiti ličnih podataka nije nikakva posebnost nas u Crnoj Gori. Ovakvu praksu primjenjuju mnoge države članice porodice razvijenih država i naroda, pa i zemlje iz neposrednog okruženja poput Srbije i Slovenije.
Ograničavanje
Odredbom člana 51. najvišeg pravnog akta Crne Gore, koja je usvojena 19. oktobra 2007. godine propisano je pravo na pristup informacijama u posjedu državnih organa i organizacija koja vrše javna ovlašćenja i regulisano da se pristup informacijama može ograničiti ako je to u interesu vođenja krivičnog postupka, bezbjednosti i odbrane, spoljne, monetarne i ekonomske politike.
- Očekivanje da će zbog jasno definisanih informacija koje organ vlasti mora proaktivno objavljivati broj zahtjeva za slobodan pristup imformacijama, a samim tim i žalbi na rješenja prvostepenih organa, biti značajno manji nijesu se obistinila. Kada bi razlog za prethodno izrečenu konstataciju bio nedovoljno poznavanje odredbi Zakona, to bi moglo biti razumljivo, iako ne i opravdano. Postoji bojazan da u značajnom broju organa na mjestima odgovornim za pristup informacijama i dalje sjede ljudi iz vremena kada je njihov rad bio teško mjerljivi provjerljiv, a još manje transparentan - kaže Crnovršanin.
Provjere
- Savjet je često koristio svoja ovlašćenja i od organa vlasti tražio kompletnu informaciju i spise predmeta kako bi u meritumu odlučio o konkretnom predmetu. Bilo je i slučajeva kada su organi vlasti tvrdili da nemaju traženu informaciju, niti znaju koji je organ posjeduje, pa smo morali posezati i za pravom koje nam zakon daje, da od nadležne inspekcije zatražimo provjeru da li prvostepeni organ posjeduje predmetnu informaciju. Kod predmetne inspekcije naišli smo na nerazumijevanje, jer tvrde da ne mogu biti servis Agencije. Mogli ili ne to je njihova zakonska dužnost sve do promjene rješenja koje ih na to obavezuje - ističe Crnovršanin.
Jasna zakonska odredba
- Bitna karakteristika izvještajnog perioda je i pokušaj prvostepenih organa da pristup informacijama ograniče pozivom na druge zakone, podzakonske akte, pa i ugovore. Mi u Agenciji snažno smo se suprostavili takvoj pojavi i čvrsto ostali па stanovištu da je član 1 Zakona o slobodnom pristupu informacijama jasan, a on propisuje da se pravo na slobodan pristup informacijama ostvaruje na način i po postupku propisanim ovim zakonom, dakle ovim, a ne drugim. Ograničenja su propisana u članu 14 pomenutog zakona i zbog toga Crna Gora spada u red država koje imaju najkraću listu informacija kojima se pristup može ograničiti. Dakle, odredbe zakona koje su sadržale mogućnost ograničenja pristupu informacijama od 17. februara prošle godine se ne mogu primjenjivati. Naravno, ovo ne važi kada organ vlasti određenu informaciju proglasi stepenom tajnosti shodno Zakonu koji uređuje tu materiju - kaže Sefko Crnovršanin.
Nadzorna uloga
- Nadzornu ulogu nad primjenom ovog zakona nijesmo u potpunosti mogli ostvariti zbog već prepoznatog problema nedostatka kadra. Planom rada za 2014. godinu je predviđeno da Agencija sprovodi i nadzornu ulogu u pogledu proaktivnog objavljivanja informacija prvostepenih organa. Zahtjeve za pokretanje prekršajnog postupka u slučajevima za koje smo ovlašćeni nijesmo podnosili, jer smo se u nedostatku zaposlenih fokusirali na ažurno rješavanje predmeta po žalbama, a i kasno je uspostavljen informacijoni sistem iz kojeg crpimo podatke potrebne za sankcionisanje organa koji se oglušuju o zakonske obaveze. U Odsjeku za pristup informacijama rade tri pravna savjetnika i smatramo da su se stekli uslovi da se vrši nadzor nad primjenom zakona, a pogotovo da se podnose zahtjevi za pokretanje prekršajnog postupka.
Na kraju ohrabruje podatak da je iz dana u dan sve manji broj primjera ćutanja administracije, a sačinjavanje i ažuriranje vodiča za pristup imformacijama postaje redovna pojava - ističe Crnovršanin.
fofo: Pobjeda
