- U jednom momentu sam počela da mrzim sve oko sebe: djecu, muža, rođake, kolege... Nijesam bila u stanju da dvije rečenice progovorim normalnim tonom. Stalno sam podsticala svađu. Pila sam pet-šest vrsta ljekova. Život mi je bio bijeda. Pozajmljuješ pare da odeš na posao, tamo mrtvilo, duguju ti 25 plata. Kod kuće svi nešto traže od tebe, a ja mogu da puknem od muke. Na kraju sam počela da idem kod psihijatra. U međuvremenu sam uzela pare za socijalni program i sada sam mnogo bolje - priča B. P., bivša radnica Hemijske industrije „Župa“.
Prije dvije sedmice Z. Đ., radnica IMK „14. oktobar“, skočila je sa trećeg sprata zgrade u kojoj je živjela sama.
- Pričala je da nema novca za ljekove i hljeb. Bila je razvedena, a prije dvije godine operisana od tumora. Za posljednjih godinu dana umrlo je puno kolega, relativno mladih ljudi, od 40 do 50 godina, od kancera, srčanih udara, raznih drugih bolesti.
Od 1.550 zaposlenih na prste jedne ruke mogu se nabrojati oni koji nemaju zdravstveni problem - pričaju radnici “14. oktobra” koji su u posljednjih godinu i po dana više vremena proveli na ulici, na protestima, nego na radnom mjestu.
Ljekari kojima se radnici obraćaju za pomoć kažu da su pacijenti pod velikim stresom.
- Uglavnom se javljaju zbog hipertenzije, dijabetesa i psihosomatskih oboljenja.
Često se žale i na bolove u stomaku, a svi su pod ogromnim stresom. Većina pacijenata je na sedativima. Neki ih kupuju sami jer smatraju da im je od njih lakše. Teško je procijeniti ali mislim da svega pet odsto pacijenata ne koristi sedative - kaže specijalista medicine rada Zorica Breberina.
Blic.rs
