“Pjeskaranje” Katedrale …
Interesantno je da se na trgu od Katedrale Sv. Tripuna godinama šepurio kotorski Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture čiji su dužnosnici i stručna lica mogli sa prozora da vide dnevne promjene koje su se dešavale na fasadama palata i zgrada u starom gradu. Počećemo od pjeskaranja Katedrale i još po nekih objekata u gradu koje je Zavod dozvolio bez ikakvih kreterijuma i pravila, a drugima to isto branio svim raspoloživim sredstvima.
Eloksirana bravarija je ušla na velika vrata i zaposjela visok procenat stambenih i poslovnih objekata starih po nekoliko stotina godina, a takvim veličanstvenim zdanjima, palatama pripada isključivo tradicionalni način gradnje, pa i kada je u pitanju sanacija i zamjena dotrajale bravarije.
Drugi problem je dogradnja potkrovlja na kamenim zgradama. Saglasnost uglavno dobijaju oni koji imaju dobru vezu, pa imamo slučajeve da vidimo kako je podignuto pokrovlje na jednoj zgradi dok ona do nje to “pravo” nije mogla iskoristiti.
Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Kotor zatvarao je oči pred brojnim sanacijama ali i prilikom izgradnje jednog broja objekata koji duboko ulaze i vizuru starog grada, što narušava izgled i izaziva opšte zaprešaćenje struke, ali i brojnih turista koji posjećuju Kotor. Radi se o upravnoj zgradi Luke Kotor AD i betonskom objektu na luži, graničnom prijelazu koji nije imao čak ni konzervatorske uslove, što spada u red teže zakonske odgovornosti investitora.
Bez Zavoda?
Nema Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kotoru koji je sveden na nivo dva odjeljenja i to Odjeljenja Uprave za zaštitu kulturnih dobara i Odjeljena za konzervaciju i arheologiju, značajno su se pogoršali uslovi zaštite kulturne baštine. Odjeljenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara nema rukovodioca od nastanka a u Odjeljenju za konzervaciju i arheologiju imamo gostujućeg rukovodioca. Opšti je nerad i anarhija, a tako je nažalost i na nivou države.
Novogradnjom na kamenu
Primjera ima i kada je u pitanju izgradnja individualnih ili skupnih građevinskih objekata sa aspekta vizuelnog uticaja, posebno na zaštićenim područjima. Pored nedozvoljenih gabarita, što je u nadležnosti resornog ministarstva, ali i Uprave za zaštitu kulturnih dobara, tu su i fasade raznog kolorita koje toliko snažno urone u vid da satima oči ne možemo otvoriti. O tome struka ne progovara. Naša kulturna dobra su upravo ugrožena od struke, jer je ne činjenje opasno upravo koliko i pogrešno činjenje.
Posebno bole devastacije koje vidimo u baroknom Perastu, Teutinom Risnu, na Prčanju i Stolivu. Neprimjerenom novogradnjom napadnut je i prvi red priobalnih starih kamenih kuća, a da ne govorimo o kamenim parapetima, pontama i mandraćima kao neodvojivom dijelu graditeljskog nasljeđa.
Zanimljiva je i prošlost i sadašnjost brojnih objekata, posebno u starom gradu. Prošlost ovih objekata nije bila tako lijepa, reći će jedan naš ugledni sugrađanin. Neki od njih bijahu, ili su još, magacini, restorani. Neki sustambeni objekti. A da nije njih, gdje bi bili: bioskop, lapidarijum, koncertna i multimedijalna dvorana u Kotoru? Sadašnja namjena navedenih objekata, primjerenija je u odnosu na karakter objekta, od onoga zašta su korišćeni, počev od Napoleonove okupacije ovih krajeva, do nedavne prošlosti.
Sedam milenijuma
Nažalost, oni koji su odlučivali o prirodnom prostoru priobalja Kotorsko–risanskog zaliva, i nakon njegovog upisa u prirodnu i kulturnu baštinu UNESCO-a, nijesu imali smisla da ispoštuju: tipologiju naselja, njihovu arhitektonsku i kulturnu fizionomiju, prirodni i kulturni pejzaž, prirodnu konfiguraciju obale, nosivi kapacitet prirodnog prostora. U proteklih sedam milenijuma, koliko dopiru tragovi ljudskog života na ovom prostoru, daleko više su se uzajamno poštovali priroda i čovjek. Proizvod toga je ono što smo nasljedili, a sadašnjost ono što smo svojim radom, ili neznjanjem degradirali.
Crkva Sv. Pavla
Ipak, u moru svakodnevnog degradiranja naše kulturne baštine, pažnju zavređuje vijest da će uskoro svom ljepotom zasjati Crkva Sv. Pavla koja će biti urađena, prvenstveno zahvaljujući lokalnoj upravi po svim standardima koje poznaje restauracija i konzervacija. Biće to dvorana namijenjena kulturi sa očuvanim sadržajima iz bogate istorije i tradicije koju će brojnim posjetiocima znati da ispriča.
Kuda idu ulaznice?
Kada su u pitanju sakralni objekti i muzeji u Kotoru oni pregovaraju sa turističkim grupama oko cijene ulaznica. Nije postignut dogovor oko vezane ulaznice, a đe taj novac ide sam Bog zna. Inače gužve su velike. Turista na hiljade.
(Radio Skala-Slavko Mandić)
