Ona ističe da bi u cilju značajnijeg povećanja proizvodnje trebalo definisati nove lokacije za program marikulture. Uzgoj u Bokokotorskom zalivu, kaže, postao je tradicija, i sada treba ispitati i mogućnost proizvodnje na otvorenom moru. Institut je predložio desetak novih lokacija za program marikulture na otvorenom moru, i to većinom za uzgoj ribe, napominje Mandić.
Da Crna Gora planira da poveća proizvodnju školjki, čija proizvodnja i distribucija zahtijeva posebne uslove, jer je riječ o vrlo osjetljivim i kvarljivim proizvodima, govori i podatak da će Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja unaprijediti sistem nadzora bezbjednosti školjki prije stavljanja na tržište kroz projekat koji finansira EU, kroz Program IPA Adriatik prekogranične saradnje.Mandić podsjeća da Ministarstvo od 2009. godine finansira program monitoringa kvaliteta vode na uzgajalištima školjki i riba. Ovaj program podrazumijeva analizu nekoliko najznačajnijih parametara na osnovu kojih se određuje kvalitet vode za uzgoj školjki i ribe, a na osnovu Uredbe o klasifikaciji i kategorizaciji površinskih i podzemnih voda. Monitoirng se radi mjesečnom dinamikom na ukupno 11 uzgajališta školjki i ribe u Bokokotorskom zalivu, objašnjava naša sagovornica.
Ona naglašava da u pomenutom IPA projektu, na žalost, zvanično ne učestvuje Institut za biologiju mora, ali je dao punu podršku projektu kroz aktivno učešće u nekoliko radionica koje su organizovane sa ciljem definisanja proizvodnih područja, izrade novog monitoring plana praćenja kvaliteta školjkaša, kao i u određivanju lokacija na kojima će se uzorkovati školjke u cilju mikrobiološke analize mesa i biotoksina.
Prema njenim riječima, prošle godine je gost Instituta bio Mario Rogošić, iz Hrvatskog Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, koji je došao u svojstvu eksperta sa ciljem da zajednički napravimo monitoring plan praćenja kvaliteta školjkaša koji će biti u skladu sa preporukama i direktivama EU.
Ta posjeta je bila organizovana od strane Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore kroz projekat „Održivi razvoj sektora akvakulture sa posebnim osvrtom na kvalitet, sledljivost i zdravstvenu bezbijednost proizvoda akvakulture nakon uzgoja“. Tada je zapravo napravljen nacrt monitoring plana koji podrazumijeva unapredjenje sistema nadzora bezbjednosti školjki, čijim sprovođenjem bi sektor dobio pristup stranom tržištu, odnosno izvozu, kaže Mandić.
Upitana kolika je proizvodnja školjki i ribe iz uzgoja danas u Crnoj Gori, Mandić kaže da je marikultura relativno slabo razvijena, iako su uslovi za uzgoj izuzetni, posebno na području Bokokotorskog zaliva, gdje je koncentrisan cjelokupan uzgoj.
Trenutno postoji 16 uzgajališta školjki i 2 uzgajališta ribe (brancina i orade). Broj je isti kao i prije osam godina, kada je usvojena “Strategija razvoja ribarstva” u kojoj je predviđeno povećanje proizvodnje u roku od 8 godina sa tadašnjih 150 na oko 2000 tona mušulja godišnje.
Danas proizvodnja mušulja iznosi oko 200 tona godišnje, što je zanemarljivo, posebno ukoliko je uporedimo sa proizvodnjom ostalih zemalja u regionu. Problem predstavlja tržište, odnosno nepostojanje otkupnih centara koji bi obezbjedili proizvođačima sigurnu prodaju. Takođe, otpremni centri i centar za prečišćavanje (purifikaciju) školjkaša ne postoje (osim jednog uzgajališta koje ima svoj otpremni centar), te se proizvodi koji ne prolaze kontrolu porijekla I kvaliteta ne mogu sigurno plasirati ni na domaće ni na strano tržište. Legalnoj ponudi problem predstavlja i značajan broj nakupaca”, kaže Mandić.
Govoreći o mogućnosti proširenja proizvodnje, ona ističe da bi trebalo uvoditi nove autohtone vrste u proces uzgoja (kamenice, prnjavice, kapice ) na postojećim uzgajalištima nego povećanje proizvodnje mušulja. Takođe, Mandić naglašava da bi došlo do značajnijeg povećanja proizvodnje, neophodno je definisati nove lokacije za program marikulture.
Upitana koja su to povoljna mjesta za uzgoj školjki, Mandić podsjeća da su prva istraživanja o mogućnostima uzgoja jestivih školjkaša rađena u Institutu za biologiju mora prije 50 godina.
Od tada, do danas, istraživanja su nastavljena sa manjim ili većim intenzitetom. Dakle, uloga Instituta za biologiju mora, kao jedine naučne institucije u Crnoj Gori koja se bavi ovom problematikom, je ključna. Saradnja sa vodećim institucijama iz Sredozemlja koje se bave marikulturom je veoma važna, te se trudimo da svaki projekat u kome nađemo svoju ulogu rezultira transferom znanja, primjenom novih tehnologija i nastavkom saradnje.
Kada govorimo o lokacijama na kojima se nalaze uzgajališta – to su lokaliteti koji su dio Prostornog Plana posebne namjene za Morsko Dobro (2007) koje su usvojene na predlog našeg Instituta. Dakle, definisanju novih lokacija mora predhoditi adekvatno istraživanje koje obuhvata analizu sedimenta, kvaliteta vode, organografskih uslova, sanitarnu kontrolu kvaliteta vode, objašnjava Mandić.
Sagovornivca Portala Analitika ističe da je jedan od glavnih razloga za nedovoljan razvoj nepostojanje novih lokacija za uzgoj i to posebno na otvorenom moru. U riješavanju ovog problema prostorno planiranje ima najznačajniju ulogu, i to u izboru lokacija u cilju riješavanja eventualnih konflikata sa drugim aktivnostima koje se obavljaju na moru, ali i u cilju obezbjeđivanja sigurnosti investitorima. Institut je predložio desetak novih lokacija za program marikulture na otvorenom moru, i to većinom za uzgoj ribe, ali još uvijek nemamo odgovor da li su iste prihvaćene za dalje razmatranje, ističe Mandić.
Prema njenim riječima, kada su u pitanju školjke koje se uzgajaju kod nas -mušulje i kamenice, od izuzetne je važnosti da kontrola kvaliteta vode na uzgajalištima kao i da kontorla mesa školjkaša bude adekvatna.
“To podrazumijeva, pored analize osnovnih parametara morske vode, i redovnu analizu mesa i međuljušturne tečnosti na prisusvo E. coli i biotoksine. Mi smo prošle godine započeli sa uzorkovanjem i analizom mesa mušulja na prisustvo E. coli na 4 uzgajališta koja smo odabrali na osnovu geografske pozicije, priliva slatkih voda i uticaja kopna i eventualnih zagadjivaca. Dosadašnje analize su pokazale da je meso zadovoljavajuceg kvaliteta, odnosno da kvalitet vode na tim uzgajalistima pripada klasi A. Poznato je da se ove školjke konzumiraju ili djelimično termički obrađene ili svježe, pa ta činjenica ide u prilog neophodnosti redovnog sprovodjenja ovih analiza", naglašava naša sagovornica.
Ona ističe da je dugoročni cilj da Crna Gora bude prepoznatljiva po uzgoju kvalitetne hrane iz mora, što joj omogućavaju veoma povoljni uslovi koje pruža prvenstveno Bokokotorski zaliv u kome je uzgoj školjki postao tradicija, kao i otvoreno more koje je u potpunosti neiskorišćeno za programe marikulture. Mandić napominje da marikultura i turizam predstavljaju kompatibilne djelatnosti i u saradnji ova dva sektora postoje značajne razvojne šanse, a to su gastronomski doprinos turističkoj ponudi, povećanje potrošnje zdrave hrane iz mora, smanjenje ribolovnog pritiska na postojeće resurse i otvaranje novih radnih mjesta.
S.K.
foto: panoramio.com, radiojadran.com
