Mlada cetinjska glumica Ana Vučković već je igrala u brojnim predstavama, gdje je tumačila zapažene uloge. Kao srednjoškolka, pak, pohađala je likovnu školu, a u slobodno vrijeme bavila se folklorom.
Od predstava u kojima je možemo vidjeti na daskama koje život znače, izdvajaju se: „Njegoš, Vatre“ čiji su autori Paolo Mađeli i Radmila Vojvodić, zatim Šekspirov „Otelo“ u režiji Veljka Mićunovića, „Četvrta sestra“ i „Ribarske svađe“ koje je režirala Ana Vukotić, te predstavama „Žabar“ i „San na Božić“ u režiji Lidije Dedović, zatim autorski projekat Radmile Vojvodić „Everyman Đilas“ i „Nobelovci“ u režiji Gorana Bulajića.
Kada su u pitanju filmska ostvarenja, pored onih studentskih, Ana je glumila i u debitantskom naslovu crnogorskog režisera Nemanje Bečanovića „Posljednje poglavlje“, koje je tokom tri godine prikazano na brojnim festivalima u regionu, a i svijetu.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Druženje sa ocem.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Ne volim baš što sam odrasla... Mada - super, ne moram starije komšinice da slušam i idem do prodavnice.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Sport. Bavila bih se plivanjem.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Odsutnost. Neodlučnost...
Što najviše cijenite kod drugih?
- Svašta nešto... Ali, da izdvojim – duhovitost (to niko nikad ne kaže, pa da kažem, evo, ja). :-)
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Ne znam to sad. Nadam se da ću proživjeti još koju godinu, pa ću razmisliti..
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Uf, ovako. Volim plavo, ne volim sir, čas stidljiva, čas slobodna, srećna djevojka. Nijesu baš riječi, ali nema veze.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Brašnjena kobasičica. :-)
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Kao sirena - da mogu da živim u moru... Uuu!
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ne bih sa ličnošću. Ako bih mogla nekako sa lopticom-skočicom, pa da se, bez razmišljanja, samo iskačem... :-)
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Kad nemam obaveze, onda uživam u Cetinju, gradu lijepom mom...
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Darkwood Dub: „Ptice“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Poezija Vislave Šimborske, predstava „Galeb“ u režiji Tomija Janežiča, a film „Pieta“ reditelja Kim Ki-Duka.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Voljela bih da posjetim neko od afričkih plemena.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Volim svako, samo kad nije prazno... Volim da posmatram ljude.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Mojim prijateljima.
Čemu se uvijek obradujete?
- Veskovoj pašti!
Da li za nečim žalite?
- Ne... Na vrijeme sam da sve ostvarim, nadam se... :-)
Bez čega ne možete?
- Da nema glume - bila bih stvarno prazna.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Jer opalih šamar kolegi, malo jači nego inače, nasred scene... Evo opet: „Izvini, Petre!“ :-)
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da imam kućicu na selu, da naučim da pečem hljeb... I da, kad dođe trenutak smrti (za koji vijek) - umrem od smijeha.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Nema muke - sve mi ide od ruke... Prebacila televizor sa jednog mjesta na drugo.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Lagano...
Kako biste voljeli da umrete?
- Od smijeha, kažem.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Nikakav. Ne volim tu posmrtnu romantiku.
Priredila: A. POPOVIĆ
