"Konstantno prepričavanje istorije jedne nacije čini da se nacija identifikuje sa nekim vrijednostima, a mi imamo konstantno prepričavanje istorije Crne Gore. Iako bi se mogli pitati kakve veze ima to što je nekad bilo, ipak ima jer ono može izazvati posljedice i danas. Narativne strukture istorijske su konstrukcija, a moraju biti konstrukcija čak kad ispred sebe imate fakte. Te narativne strukture su podložne stalnim manipulacijama i one jesu konstantno manipulisane", kaže Cerović.
On naglašava da mi danas imamo jednu sliku istorije, koja ne mora da korespondira sa realnošću.
Prema njegovim riječima indikativno je da je i nivo solidarnosti u Crnoj Gori nizak.
„Umjesto da podvlačimo plemenite primjere, kao što su primjeri plemenitosti pokazani prema stradalim u poplavama u regionu, dobro bi bilo da prepoznamo da je nivo solidarnosti nizak, osim u tim ekstremnim situacijama, pa i da je nizak nivo komunikativnosti. Prosječan Crnogorac osim najužoj porodici vjeruje još dvojema, što je u odnosu na prosjeke u Evropi šest do sedam puta niže", kaže Cerović.
Razlog za to nalazi u nedovoljnom stepenu socijalne povezanosti.
„Solidarnost se u velikoj mjeri zasniva na emocionalnim vezama unutar društva i ako imate tu povezanost, osjećate se kao dio zajednice, onda će nivo solidarnosti biti visok. To biti dio zajednice je nešto što u crnogorskom društvu ozbiljno nedostaje. Što je veća kohezija u društvu veće je i poštovanje pravila, poštovanja zakona", kaže je Cerović.
On ističe da je ovdje još uvijek važno pitanje hijerarhije, mnogo se, kaže, razmišlja o tome ko je od koga bitniji.
"Ako smo bili vojničko društvo i ako vam je ta priča do te mjere militarizovana, onda pitanje vojne komande, ko je gore, ko je dolje, postaje strašno bitno pitanje, a bitni su nam jako i statusni simboli, naglašava Cerović.
