Ovo ostvarenje je jednosatni filmski omaž posljednjoj italijanskoj kraljici, Jeleni, supruzi italijanskog kralja Vitoria Emanuelea III, ćerki crnogorskog kralja Nikole.
Film "Priča o Jeli koja je postala kraljica" italijansko Ministarstvo kulture proglasilo je projektom od kulturnog značaja te zemlje. Reditelj Tavijani je za ovo umjetničko djelo odlikovan medaljom predsjednika Republike Italije Đorđa Napolitana, koju mu je sinoć uručio ambasador Italije u Crnoj Gori Vinćenco del Monako.
Reditelj Tavijani je uspio da donese toplu priču o jednostavnoj ženi koja je tokom cijelog svog života, pogotovo u luksuznom okruženju na italijanskom dvoru, uspjela da sačuva i da djeluje kroz temeljne tradicionalne vrijednosti skromnosti, ljudskosti i požrtvovanja koje su joj usađene kroz roditeljsko vaspitanje u Crnoj Gori.
Reditelj se potrudio da preko priče o Jeleni napravi jednu elegantnu kopču o istorijskoj povezanosti dvije susjedne, a toliko različite zemlje, Italije i Crne Gore.
Odabrao je i zanimljiv pristup, pa o kraljici Jeleni Savojskoj, priča ne samo kroz istorijska arhivska dokumenta, i kroz izjave stručnjaka za istoriju dvije zemlje toga perida, već i kroz ankete sa običnim građanima, i to u većem broju među Crnogorcima, kako starije, tako i mlađe generacije.
Sudeći po onom što se moglo čuti u filmu, legenda o kraljici, koja je, kao i njen otac, okončala život u egzilu, zaboravljena i nesrećna, življa je u Crnoj Gori nego u Italiji, što je ipak, teško dokazivo na ovaj način.
Poseban pečat filmu dale su pogotovo crnogorska glumica Dubravka Drakić i književnica Ksenija Popović, koje su uspjele da na izuzetno šarmantan i inteligentan način doprinesu, kroz svoj ženski ugao, rasvjetljavanju lika kraljice Jelene.
Njih dvije su, spontano i duhovito, bez traga patetike, govorile o Jeleni kroz prizmu ondašnje, ali i današnje crnogorske žene, koja je i tada, kao i danas, prije svega nosilac temelja porodice, pa bila ona današnja intelektualka ili ondašnja kraljica.
Tavijenijev film, uprkos nekim materijalnim greškama (da je Biljardu sagradio knjaz Danilo ili da je kralj Nikola unuk knjaza Danila), vrijedno ostvarenje i značajan omaž jednoj ličnosti koja je svoj visoki položaj iskoristila da napravi velika i humana djela, ali koja je nesrećnim istorijskim okolnostima doživjela tešku sudbinu.
Sam reditelj sinoć je kazao, bez pretenzija da se poredi sa velikim britanskim piscem, da je pokušao, kao i Šekspir, da kroz priče o kraljevima, ispriča priču o – istini.
Ambasador Del Monako je podsjetio između ostalog, na riječi profesorice Alesandre Gidoli, koja mu je jednom prilikom kazala da kraljica Jelena nikada nije previše voljela palatu Kvirinale, ali da je u nju ušla sa svojim elegantnim i praktičnim stilom. Podsjetio je i na to da je Jelena bila, prije svega, majka svoje petoro djece. (Nesrećna Mafalda stadala je u koncentracionom logoru Buhenvald).
Film je nastao u saradnji Tavijanijeve producentske kuće “Tierrepi” i Ministarstva kulture Crne Gore, ali i uz pomoć velikog broja crnogorskih i italijanskih institucija, ustanova i preduzeća, prije svega, u saradnji sa Ambasadom Italije u Podgorici, Ministarstvom održivog razvoja i turizma Crne Gore, Prijestonicom Cetinje, uz finansijsku podršku Elektroprivrede Crne Gore, Hipotekarne banke i kompanije Terna Crna Gora.
G.B.
