Žene su u crnogorskom političkom i javnom životu nedovoljno zastupljene, čak su dijelom i marginalizovana grupa koja se nerijetko susrijeće i sa diskriminacijom. Možda će ovaj zaključak konferencije koju je nedavno organizovao Centar za građansko obrazovanje mnogima zaparati uši, nekima ličiti i na pretjerivanje. No, realan život i praksa u Crnoj Gori pokazuju da je stvarna moć, ekonomska ili politička, čvrsto u rukama muškaraca.
I podaci nedavnog istraživanja Unije poslodavaca na to upućuju: funkcija izvršnog direktora uglavnom je rezervisana za muškarce – 61 odsto ih je na rukovodećim položajima u crnogorskim kompanijama, dok u upravnim odborima ženskih članova nema ni trećina (28,2 odsto)... U politici je ideja o obaveznoj trećinskoj zastupljenosti žena na partijskim listima ostala na nivou formalnosti.
Drugim riječima: ženama je, po pravilu, ostavljeno da se iznova dokazuju da su jednako sposobne za funkcije, koje njihove kolege obavljaju.
Govoreći o položaju žena u crnogorskoj politici, izvršna direktorica CGO Daliborka Uljarević, u razgovoru za Portal Analitika kaže da se politički prostor mora osloboditi za napredovanje žena, kako bi se one adekvatno izrazile i iskoristile svoje kapacitete.-Imamo nekoliko poslanica koje pokazuju respektabilno znanje i dominantnije su od brojnih kolega, ali i dalje nemamo premijerku ili predsjednicu države, što bi bio znak da je crnogorsko društvo krenulo putem izgradnje funkcionalne demokratije koja različitosti uzima kao prednost, a ne kao osnov diskriminacije, kaže Uljarević.
Kvote za parlament: Sagovornica Portala Analitika smatra da su crnogorske političke partije naglašeno liderske, te da je napredovanje usko povezano sa lojalnošću lideru. Zanimljivo je da se u tim partijskim igrama i intrigama, kako podvlači Uljarević, mnogo bolje snalaze muškarci.
-Ženama ostaje da se pozivaju na kvote. One mogu biti mehanizam za iniciranje procesa participacije žena u političkom životu, ali same po sebi nijesu rješenje. Jednakost između žena i muškaraca je fundamentalni kriterijum demokratije koji bi trebalo da bude obogaćen kroz rodno-ravnomjernu zastupljenost u političkom životu i odlučivanju, ali to ne smije biti formalni ili tehnički proces, već izraz svijesti donosilaca odluka i samog društva o potrebi iskorišćenja svih ljudskih resursa i razvoju društva jednakih šansi za sve, smatra Uljarević.
Stav da žene nijesu previše “dobrodošle” u politici potvrđuju i istraživanja koje je radio UNDP u Crnoj Gori. Žene smatraju da su nedovoljno zastupljene u Skupštini, dok su muškarci mišljenja da je zastupljenost žena adekvatna; oni će čak češće reći da ima previše žena u parlamentu.
-Ovaj podatak direktno ukazuje na to da muškarci ne prepoznaju položaj žena u politici kao neravnopravan sa muškarcima i ne uviđaju da je njihova daleko manja zastupljenost problematična. Drugi demotivišući faktori su da žena koja želi da se bavi politikom, nema ni potrebnu podršku od strane partije, jer su partije ustanovljene kao muške strukture, centralizovane i nedovoljno inkluzivne, kaže u razgovoru za Portal Analitika Sanja Elezović, savjetnica u Programu rodne ravnopravnosti UNDP, bivša dugogodišnja direktorka Fondacije “Institut za otvoreno društvo”.Prema njenim riječima, najnovije izmjene Zakona o izborima odbornika i poslanika su unaprijedile postojeći sistem kvota kroz odredbu da na partijskom izbornim listama jedna od četiri predložene osobe mora biti žena. Ali, iako se žene formalno nađu na izbornoj listi, u poslaničkim klupama nakon izbora uvijek bude drugačiji raspored snaga.
-To i dalje nije dovoljno da Crna Gora ispuni obavezu koju je preuzela ratifikovanjem UN Konvencije o zabrani svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), da će imati 30 odsto žena u parlamentu, akcentuje Elezović.
Slično mišljenje dijeli i poslanica u Skupštini Crne Gore i predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost Nada Drobnjak. U razgovoru za Portal Analitika Drobnjak ističe da se broj žena u politici povećao, ali da je to i dalje daleko od onoga što je zakonom trebalo postići.-Posljednjih godina se povećao broj žena u političkom životu Crne Gore. Ali, brojke neumoljivo pokazuju da su žene nedovoljno zastupljene na pozicijama na kojima se donose odluke i da smo, kada su te pozicije u pitanju, daleko od minimalne kvote od 30 odsto za manje zastupljeni pol, kaže Drobnjak.
Žene u biznisu: Nije politika jedina sfera gdje su žene nedovoljno uključene. U biznisu su takođe izložene diskriminaciji i neravnopravnom položaju, pa se tako vrlo rijetko nalaze na ključnim funkcijama, poput direktorica kompanija ili vlasnica.
Zvezdana Oluić, savjetnica Unije poslodavaca Crne Gore za žensko preduzetništvo za Portal Analitika objašnjava da je manja participiracija žena od muškaraca u javnom životu, u prvom redu rezultat naslijeđene tradicije opterećene stereotipima i predrasudama koja je ženama dodijelila vrlo jasno definisanu ulogu i mjesto u porodici i društvu.
- Ne treba zaboraviti ni stare, još uvijek prisutne zablude po pitanju izbora profesije koje uslovljavaju podjelu zanimanja na ona koja su „muška“ i ona koja su „ženska“, dodaje Oluić.
Sagovornica Portala Analitika smatra da situaciju dodatno komplikuje percepcija da su žene slabiji pol, da imaju slabije menadžerske sposobnosti, te da ne mogu biti dobri lideri kao muškarci. Uz to, nefleksibilno radno vrijeme koje otežava usklađivanje poslovnog i porodičnog života, otežano napredovanje nakon dužeg odsustva itekako otežava ženama da napreduju u biznisu.
-Jedan od glavnih razloga postojanja “staklenog plafona” je i nedostatak podrške porodice, kao i tradicija koja uključuje porodično i vaspitanje u okviru obrazovnog sistema za uloge koje im u društvu pripadaju, a što automatski isključuje ambicije žena za napredovanje u karijeri, ističe Oluić.
Unija poslodavaca Crne Gore je nedavno, za potrebe Globalne studije Međunarodne organizacije rada (ILO), realizovala istraživanje među preduzećima o ženama u biznisu i menadžmentu u Crnoj Gori. Specijalno za Portal Analitika Oluić je prezentovala podatke koji pokazuju da su, na uzorku od 103 preduzeća, žene u crnogorskim preduzećima najzastupljenije na srednjem menadžerskom nivou upravljanja (53,3 odsto), na kojem su prisutnije i u odnosu na muškarce. Ali, kada se dođe do važnijih funkcija, žena je, očekivano, vrlo malo.
-Na svim ostalim rukovodećim pozicijama u preduzeću primjetno je manje učešće žena menadžerki, a najveća razlika postoji upravo na najvišem hijerarhijskom nivou upravljanja na kojem dominiraju muškarci. Interesantan je i podatak po kojem funkciju izvršnog direktora u čak 61 odsto preduzeća, koja su učestvovala u istraživanju, obavlja muškarac, a u samo 39 odsto žena, kaže Oluić.
Prema ovom istraživanju, žena nikada nije bila direktor u 57 odsto preduzeća u kojima trenutno tu funkciju obavlja muškarac, dok to nije slučaj u samo 25 odsto takvih preduzeća.
-U preduzećima iz uzorka koja imaju Bord direktora, odnosno Upravni odbor (44.4 odsto), prosječna zastupljenost žena u članstvu tog tijela iznosi tek 28,2 odsto, kazala je Oluić za Portal Analitika.
No, sagovornica ističe da svijetli primjeri ipak postoje. “Elko tim” i „13. jul - Plantaže“, prepoznate su kao kompanije u kojoj se sprovode principi dostojanstvenih radnih uslova za žene.
-Imamo primjere Crnogorskog Telekoma čija poslovna politika predviđa da se do 2015. dostigne kvota od 33 odsto žena na svim upravljačkim nivoima i svim upravljačkim tijelima kompanije, kao i banke Societe General Montenegro koju karakteriše vrlo reprezentativan broj zaposlenih žena i žena na upravljačkim pozicijama, ali i nagrada „Naravno, ravnopravno!“ koju je ova banka osvojila za najbolju poslovnu praksu po pitanju rodne ravnopravnosti na radnom mjestu, dodaje Oluić.
Koliko je društvo osviješćeno: Trenutna situacija u političkom, javnom i ekonomskom životu pokazuje da crnogorsko društvo u cjelini nije u potpunosti osviješćeno o ovoj temi. Nije rijedak slučaj ni da žene ne znaju za prava koja im pripadaju, a i da muškarci ne čine mnogo da se situacija popravi. Istraživanje o poznavanju i primjeni Zakona o rodnoj ravnopravnosti, koje je inicirao Odbor za rodnu ravnopravnost Skupštine Crne Gore, je pokazalo da među zaposlenim u državnim institucijama „postoje saznanja“ o tome da se država bavila pitanjem rodne ravnopravnosti, ali značajan broj njih nijesu mogli da navedu ni jedan dokument u kojem je država regulisala ovo pitanje.
-Ovaj podatak daje logičan odgovor na pitanje zašto se ne poštuje Zakon o rodnoj ravnopravnosti. Zato je neophodno u većij mjeri organizovati obuke čiji sadržaj treba usmjeriti ne samo na interpretaciju normativnih rešenja i sadržaja strategija već i na prevazilaženje rodnih stereotipa, instrumente primjene usvojenih rješenja i mjera, načine praćenja realizacije usvojenih propisa i planova, kontrolu primjene normativnih akata i strategija, kao i o mogućem sadržaju, vrsti i oblicima posebnih mjera koje se preduzimaju u različitim oblastima društvenog života, kaže za Portal Analitika predjednica Odbora za rodnu ravnopravnost Nada Drobnjak.
Daliborka Uljarević ističe da samim tim što značajan broj građana i građanki još uvijek nije upoznat sa svojim pravima, izostaje i adekvatna akcija u borbi za ostvarenje tih prava.
- U tom kontekstu, i same žene nerijetko svojom neaktivnošću i pristupom snose dio odgovornosti za nedovoljnu zastupljenost u javnom i političkom životu, smatra Uljarević.Svako ima ulogu: Ponekad se može učiniti da proces postizanja rodne ravnopravnosti stagnira i ne daje rezultate. No, tada treba pogledati indikatore koji pokazuju rezultate, proces je ipak krenuo sa mrtve tačke, a samo od spremnosti društva na promjene zavisiće kojom brzinom će promjene nastupiti.
Zvezdana Oluić podvlači da je to proces koji traje i ne dešava se preko noći.
- UPCG je u više navrata isticala da, ukoliko se potencijalu poslovnih žena ne pokloni zaslužena pažnja, to može predstavljati ogromnu ekonomsku grešku koju crnogorsko društvo sebi ne smije da dozvoli, dodaje Oluić.
Društvo treba da uspostavi sistem koji neće davati podršku održavanju i širenju stereotipa. Obrazovni sistem mora biti ustanovljen tako da nas uči da smo svi - ravnopravni.
- Svako od nas ima svoju ulogu u tome i najgore što možemo učiniti je da optužimo žene zato što nisu dovoljno zastupljene u političkom životu, zaključuje Sanja Elezović, savjetnica u Programu rodne ravnopravnosti UNDP.
Obezbjeđivanje rodne ravnopravnosti nesumnjivo je, kako su konstatovale sagovornice Portala Analitika, zadatak svakog pojedinca u društvu. Sigurno da je prisustvo žena u javnom i političkom životu veće nego prije nekoliko decenija, ali još uvijek nedovoljno. Svjedoci smo da onamo gdje leži stvarna moć - žene izostaju. I tu nijesu krivi samo muškarci. Odgovornost imaju i žene koje moraju da se ujedine u borbi za ravnopravan položaj.
Aleksandra STANKOVIĆ
