Njegovo pojavljivanje je natjeralo studente da se okupe u velikom broju i odrade sjajan posao. Bez obzira što je imao dosta uspješnu fudbalsku karijeru, Božović je priču koncipirao na svom trenerskom poslu koji za sada radi na najbolji mogući način. Dokaz za to je nedavno osvojen ruski kup sa Rostovom.
"Uspjesi kreću kada sam se vratio u Crnu Goru. Ali, tada sam shvatio da ne treba da radim u crnogorskom fudbalu. Vodio sam Budućnost. Igrali smo na tamo nekoj livadi na Cvijetinom brijegu, bili prvi na polusezoni, ali rukovodstvo kluba je počelo da se miješa u cijelu ekipu. Neki od tih ljudi su još uvijek u klubu, ali će valjda brzo da odu".
Poslije Budućnosti Božović je odradio pola godine u Grblju. Međutim, zbog toga što od "plavih" nije dobio licencu, nije postojala šansa da sa klupe vodi tim.
"Trčao sam bukvalno po tribinama mnogih stadiona. Onda je došao Borac iz Čačka".
I, odatle totalno neočekivano stiže poziv za Rusiju....
"Igrom slučajeva sam potpisao za Amkar. Imao sam prijatelja koji je držao građevinarsku firmu u Permu. Bio je dobar prijatelja sa predjsednikom Amkara koji ga je pitao da li ima koga za trenera. Predložio je mene, oni su se raspitali i tako je sve počelo. Imao sam odličnu sezonu - obezbijedili smo Evropu, a i stigli smo do finala Kupa".
Poslije toga Božović je nastavio u istom ritmu - preselio se u klub Moskva, bio prvi na polusezoni, ali zbog problema klub se raspao. Nakon toga je stigao poziv iz Dinamo Moskve, pa opet povratak u Amkar.
"U Moskvi je bilo odlično, ali klub je bio u problemima. Kasnije, sa Dinamom sam bio na sedmom mjestu, ali čelnici su tražili da se osvoji Kup - nijesam uspio i smijenili su me. Kasnije u Amkaru je bilo dosta dobro. Poslije toga preuzeo sam Rostov, osvojio Kup i tako napravio najveći i istorijski uspjeh za klub".
Jedno od pitanja bilo je reprezentacija? Da li na nju Božović isto gleda kao crnogorski fudbal?
"Ne, to je nešto drugo. Radio bih kao selektor reprezentacije, ali mislim da je još rano za to. Drugačiji je posao. Kada ste u klubu, svaki dan ste na terenu, a ovako su okupljanja rijetka. Još uvijek to nije posao za mene".
Šta je najveći problem fudbala u Crnoj Gori?
"Infrastruktura i treneri. Nemamo stadione, a utakmica bi ustvari trebala da bude praznik. Recite mi jedan stadion na koji ćete poći i reći da je lijepo gledati meč naše lige".
Gdje je problem Budućnosti?
"Svi znate odakle se čisti riba. Najveći problem su rukovodioci. I, kada u porodici ima problema, kriva je glava kuće. Ovdje je to predsjednik"
Bliže se kvalifikacije za Evropsko prvenstvo. Koliko može Crna Gora?
"Propustili smo veliku šansu za Brazil. Mnogo toga zavisi ko će da igra, a izbor je veoma sužen. Nijesam preveliki optimista, ali kada su svi momci zdravi onda mogu da se nose sa jakim reprezentacijama. Sve zavisi od sastava".
(Topfudbal.me)
