Što bismo danas čitali u medijima da je DPS na jednom biračkom mjestu, na kojem biračko pravo ostvari 77 birača, od nula glasova 25. maja došla do 27 glasova 08. juna, na dan ponovljenog glasanja? Naravno, prema tumačenju dijela nevladinog sektora, bila bi riječ o političkoj korupciji, otvorenom pritisku na birače, izbornim zloupotrebama i svemu najgorem što se može zamisliti. Pošto u ovoj priči nema DPS-a, za neke organizacije civilnog sektora koje tako zdušno podržavaju političke promjene, Đurđevina se nije ni dogodila.
Što bi se dogodilo da je kandidat DPS-a za gradonačelnika Podgorice svoj promotivni politički sport snimio u jednoj od učionica Univerziteta Crne Gore? Vjerovatno bismo čuli zahtjeve da povučemo kompletnu listu i kandidata. Kako DPS to nije učinila, takav spot ne postoji za dio nevladinog sektora i nema potrebe da se bilo ko od njih oglašava.
Što bi bilo da su aktivisti DPS-a tokom izbornog dana sami sebe snimali kamerama tokom obavljanja kriminalnih radnji, prebijanja i zastrašivanja ljudi, otimanja imovine? Sigurni smo da bi opozicija i dio nevladinog sektora zatražio međunarodni protektorat za Crnu Goru. Kako takvi „aktivisti“ pripadaju našim oponentima, procijenili su da je najbolje da ćute i ponašaju se kao da se ništa nije dogodilo.
Što bi bilo da je policija kod nekog funkcionera DPS-a pronašla karticu sa mobilnim brojem koji je korišten za kriminalne radnje? Najvjerovatnije bi bio organizovan protestni skup na trgu, tražena ostavka Vlade i zabrana rada DPS-a, a otvoreno pismo „intelektualaca“ poslato na najmanje 200 međunarodnih adresa. Pošto je takva kartica pronađena kod aktiviste MANS-a, izgleda da je sasvim dovoljno da sam MANS saopšti da će nastaviti da se bavi protivzakonitim radnjama.
Kako bi reagovale nevladine organizacije da su kancelarije nekog udruženja ili neke druge partije, a ne DPS-a, poharane par dana prije održavanja izbora u Beranama? Sigurno bi tražili uvođenje vanrednog stanja, ali pošto je meta pljačkaša i razbojnika bila DPS, nijedna od NVO nije osudila ovu kriminalnu radnju, niti je na bilo koji način reagovala. Vjerovatno su za dobar dio njih obijanje odbora DPS-a i nasilničko ponašanje prema pripadnicima naše parije najveći doprinosi demokratiji.
Naša politička konkurencija, preko svojih eksponenata u dijelu nevladinog sektora, uporno insistira na tome da Demokratska partija socijalista prestane da se bavi bilo kakvom vrstom kampanje, da ne komunicira sa građanima, da prekine sa terenskim radom, da zamrzne sve aktivnosti, a sve pod izgovorom da se dešavaju navodne „neviđene malverzacije“. Zato je važno da se sa izmišljotinama na račun DPS-a bude duplo glasniji, a da se očigledne zloupotrebe koje opozicija čini jednostavno prećute.
Nije problem provjeriti činjenice, mi smo to već učinili. U medijima ne postoji zabilježen trag da se bilo koja od nevladinih organizacija, koje aktivno učestvuju u crnogorskom političkom životu, oglasila povodom samo ovih pet navedenih primjera zloupotreba i kriminalnih radnji, o drugim da ne govorimo. Sa druge strane, te iste nevladine organizacije svakodnevno su zasipale javnost „saznanjima“ i „otkrićima“ o navodnim „zloupotrebama“ koje čini naša partija. Kada se te činjenice naslože i analiziraju, sasvim je jasno o čemu je riječ – dio nevladinih organizacija ne pripada civilnom sektoru, već su to frakcije opozicionih partija koje služe samo da rade i saopšte ono što im naša politička konkurencija servira kao zadatak u borbi protiv DPS-a.
S obzirom na to da je medijski prostor nezahvalan i nedovoljan za objavljivanje detaljne analize rada dijela nvo, sa njom ćemo upoznati međunarodne i domaće donatore, kako bi se konačno stalo na kraj zloupotrebi novca namijenjenog civilnom sektoru i kako bi on bio usmjeren na one organizacije koje se zaista bave građanskim aktivizmom, a ne politikom i borbom za vlast, navodi se u saopštenju DPS-a koji je potpisala Marta Šćepanović poslanica Demokratske partije socijalista u Skupštini Crne Gore.
