"Dobio sam poziv da prisustvujem nacionalnoj proslavi na kojem je pisalo i ono RPSV. I odgovorio sam. Objasnio sam zašto sa žaljenjem neću doći na prijem. Saopštio sam ono što sam mislio. Na to imam pravo. Na to me je obavezivao visok respekt koji imam prema zemlji o kojoj je riječ. To sam, čini mi se, potvrdio radeći u njoj. Povodom odlikovanja političkih ličnosti iz vladajuće partije za “posebne rezultate u promovisanju italijanske kulture” saopštio sam svoje mišljenje koje sam javno i obrazložio", naveo je Lekić u saopštenju dostavljenom Portalu Analitika, dodajući da mu nije jasan doprinos osoba koje su dobile nagradu.
"Ponavljam, meni, a uvjeren sam i cijeloj kulturnoj javnosti Crne Gore, je sasvim nepoznat ,,naročit doprinos” političkih osoba o kojima je riječ u promovisanju italijanske kulture. Poznato mi je da takvu ocjenu i priznanje zaslužuju neki vrijedni nepolitični dijelatnici u crnogorskim muzejima, u istorijskim, književnim, lingvističkim, izdavačkim, privrednim asocijacijama sa konkretnim rezultatima u promociji italijanske kulture u Crnoj Gori. Dobitnici italijanske nagrade za kulturu su zapravo funkcioner DPS, partije koja je protagonista izborno korupcionaške afere “Snimak” za koju Evropska unija još uvjek traži pravni i politički epilog .Dobitnici nagrade za kulturu, sada već ,,vitezovi kulture” su iz nomenklature partije koju relevantne međunarodne adrese, posebno EU, smatraju glavnom adresom korupcije i kriminala u Crnoj Gori, tražeći konkretne rezultate u borbi protiv te osnovne bolesti društva. U konkretnom slučaju, veza je sa aferama izborno korupcionaške materije ili poslovi sa mafijaškim krugovima, pojasnio je Lekić.
Tema se, kako je dodao, sumorno zatvara činjenicom da je predsjednik partije dobitnika italijanske nagrade za kulturu Milo Đukanović, kojeg je nakon višegodišnjih istraga u Italiji povodom regionalnog šverca i mafijaškog udruživanja Italijanski vrhovni kasacioni sud u Rimu proglasio krivim 2004. godine, u presudi koja je dostupma na internetu.
"Dakle, teško će me neko, pogotovo oni koji frazeologijom izbjegavaju suštinu teme, ubijediti da nagrade za visok doprinos nekoj kulturi treba da pripadaju imenima nomenklature partije na vlasti pod sjenkama korupcije i kriminala a ne nepolitičkim dijelatnicima iz domaće kulture sa konkretnim rezultatima. Eto zašto mi se učinilo da su predlozi za nagrade bili neadekvatni, čak uz rizik da u crnogorskoj javnosti kompromituju ugled visoke inostrane nagrade.I reakcije, koje su uslijedile nakon mog obrazloženja, su potvrdile da nagrađeni nemaju baš nikakve veze sa kulturom. Najprije se DPS pojavio saopštenjem u svom standarno bezprizornom stilu, uvijek sa nešto pojačanijom histerijom kada se pomene autoritarni vođa. Davaoci nagrade će najbolje vidijeti kulturni domašaj cetinjskog gradonačelnika ako im neko prevede njegovu nevaspitano - patetičnu izjavu koju su objavili Informer i Vijesti. Opet je upotrijebljen neizbježan referen – da se radi o “napadu na svoju zemlju”. Isto kao kada sam zatražio od funkcionera partije čiji predstavnici dobijaju nagrade za kulturu, Svetozara Marovića da vrati novac građanima kojim je mnogo puta privatno putovao u Milano kao klijent kompromitujućeg crnogrskog punkta u tom gradu. Ovaj punkt sumnjivih poslova i rasipništva je bio pod nadzorom italijanske policije i Interpola – kako je to zvanično objavljeno prilikom zatvaranja tog punkta akcijom italijanske vlasti. ( Pošto još nema pravnog epiloga ni u ovoj korupcionaškoj operaciji, dakle Marovićevih privatnih putovanja novcem građana, već objavljenu dokumentaciju o tome ću dostaviti nevladinom sektoru koji se bavi borbom protiv korupcije i kriminala.) Uostalom, i ambasador je povodom teme rekao svoje, i to dovoljno govori da bih išta komentarisao. Ambasadoru želim uspjeha u radu. Isto kao što sam to želio i prvom italijanskom ambasadoru u našoj zemlji Meućiju koga se crnogorska javnost sa simpatijama sjeća, ne samo po pristojnoj distanci prema korumpiranim krugovima vladajuće partije već i onom bravuroznom potezu sa “Ladom” kao elegantnoj, duhovitoj i dostojanstvenoj odbrani pred domaćim nasilnicima iz vlasti. Konačno, dodijeljivanje crnogorskim političarima iz vlasti nagrade za kulturu koincidira sa hapšenjima dvojice političara, doskorašnjih ministara koji su u proteklim godinama imali intenzivne kontakte i u Crnoj Gori, sa osobama iz crnogorske vlasti. Naravno, treba sačekati rezultate istrage o uhapšenim ministrima.
Imam pravo na svoje mišljenje da ta hapšenja iznova potvrđuju da je Italija demokratska i visoko pravna država, da u njoj niko nije nedodirljiv, da to treba afirmisati i kao primjer za nas, a ne inicirati nagrade za kulturu, umjesto kulturnim radnicima, crnogorskim političarima iz partije na vlasti. Teško da će me neko poljuljati u ovom stavu, još manje u pravu da to iznesem u javnost. Svako ima pravo na svoje mišljenje, ja ih poštujem, a ostavimo javnosti i svima onima koji su pratili ovu dobronamjernu razmjenu mišljenja da donesu svoj sud. Razmjena mišljenja je bila bez sumnje korisna i zbog spontanog omaža Falkoneu, Borselinu, Dela Kiezi, osobama koji su dali živote za visoke ideale pravde. To sam prvi i učinio u svom javnom pismu. Dodajem – da su mafijaški nalogodavci i izvršitelji tih zločina otkriveni i kažnjenji.
Evo prilike da se takođe zasluženo sjetimo Šćekića i gl.urednika Duška Jovanovića koji su ubijeni zbog njihove hrabre borbe protiv ovdašnje mafije. Ostaje tužna razlika – da ovdje nisu otkriveni nalogodavci i izvršitelji ovih zločina, da mnogi sa zvaničnog nivoa rade na tome da sve ode u zaborav, zaključio je Lekić.
